Sad su svi navalili na Milijana Brkića. Kad je čovjek na tlu, svako malo netko zamahne da ga onemoćalog drmne u slabine. Dok je bio na nogama, šuljali su se pognutih glava oko njega. A nema tu doista ničeg novog ni malicioznog i nije točno da je Brkić za svoje potrebe iskorištavao državu. Država je iskorištavala njega.
Čovjeku koji ekskluzivno priznaje samo sud svoje partije, partija će i presuditi i na tome će se uglavinjati sva njegova odgovornost. Kad druge objektivno i nema. U zemlji i društvu u kojima vrijedi etika kulture jataka potpuno je normalno da mehanizam pravde i značaj obraza budu svedeni na suštinski odnos jataka i njihovih brdsko-planinskih vrijednosti. Hrvatska nije ni postboljševičko, ni tranzicijsko, ni pretpolitičko, ni postmoderno društvo. Hrvatska nije postojala u ideji koja nije bila ideja korumpirane blagonaklonosti jer biti izvan toga značilo bi da smo se ogriješili o smisao države kako ga shvaćaju oni kojima teorija države i prava uglavnom počiva u topuzu, a koraci im rade ono što rade u odnosu na čovječnost. Jednostavno rečeno, nema čuđenja onome što smo postali jer to nikada nismo ni prestali biti. No kodeks jataka ne može trpjeti paralelno zvjezdano nebo nad nama i moralni zakon u nama, on mora postojati kao samodostatna konstanta unutar koje će se stvari regulirati prema konkretnim potrebama u vječnom ringišpilu usluga i dugovanja.
Taj sitni dupli pas koji se neprekidno odvija unutar samoproglašenih viteških igara tradicije i folklora nepropusna je membrana pa je zbog toga toliko mnogo autsajdera koji u tim igrama ili mogu statično-statistički promatrati ili se mogu tornjati. Za aktivno sudjelovanje i ostvarivanje prava na pravičnu naknadu nužno je postati jatakom, a inicijacija se ostvaruje sudjelovanjem u većem ili manjem udruženom ilegalnom pothvatu koji ne mora nužno biti notorni banditizam, ali potpuno sigurno ne može biti ni učlanjenje u društvo mladih vezilja. Sve ostale forme; od političkih stranaka, udruga, državnih tijela, lokalnih uprava i samouprava, kulture, privrede isključivo su nužno zlo, definicijske krinke i skloništa u koja se spremaju jataci da bi mogli institucionalizirati svoju kob. S religijama je drugo.
One su regrutni centri jatačkog kontinuiteta i svojevrstan OIB, neophodan minimum pisanih tragova koji svjedoče o skupini oformljenoj i usredotočenoj na ostvarivanje ciljeva koji se javljaju u hodu. Iz te perspektivne postaje jasno zašto ni nemamo perspektive jer nema tu nikakve strategije kad je sve usredotočeno na minornu taktiku vječne mobilizacije i paranoje od izdaje. Unutrašnji je diskurs tako perpetuirana tenzija i dinamika tora, a vanjski se vrlo često svodi na instinktivno parolaštvo da bi se stvorio privid društvenog. Uostalom, prisjetite se svega što se slušali u samo posljednjih godinu dana.
Recimo, koliko je puta izrečena riječ reforma, koliko nas se puta, posebno za trajanja Svjetskog nogometnog prvenstva pozivalo na jedinstvo, koliko se i kako samo uporno zazivala meni potpuno neshvatljiva poniznost. Ponizan prema čemu?! Prema kome?! Koju kvalitetu ostvarujem ili pokazujem skrušenošću prema nepoznatom subjektu ili besmislenom objektu, što, osim emanacije vlastite pasivnosti i nepobitno disfunkcionalne samosvijesti, mogu očekivati kao posljedicu i završava li proces ponizivanja u poniženju? Dodate li tome još jedinstvo u poniznosti, onda imate uniformirano bezbojnu grupaciju iz koje izbija šutljivost i desubjektivizacija sve do razine ponizno jedinstvene gluposti. Masovna otupljenost u kolektivnoj histeriji nedorečenosti to je hrvatsko društvo sada, to je država iz koje je izvučen i zadnji razlog teoretske državnopravne logike, da bi se mogla svesti na ono za što nam je trebala; prostituciju ideja, intelekta, resursa i golih života. Reći da je Hrvatska danas kupleraj može biti bogohulno jedino iz perspektive svodnika koji se s pravom može žaliti da mu je priljev zarađenog nesumnjivo premalen u odnosu na realizaciju kurvanja.
A pedantna fiskalizacija prostitucije nije ni pretjerano moguća ni pretjerano poželjna jer uvođenjem reda kurvanje prestaje biti kurvanje, kad jataci moraju postati službene mušterije. I tu se zatvara krug. Države su ovdje propadale ne zbog stoljetnih težnji naroda prema slobodi kad nijedan okvir nijedne države nije osmišljen da bismo unutar njega bili slobodni. Države su padale kada je jedan jatački krug poželio novu razdiobu plijena pa je bio spreman novim strateškim partnerima u svodničkom odnosu ponuditi cijeli narod. Našoj kulturi jataka, koju bi trebalo podvesti pod zaštitu UNESCO-a kao kulturno dobro, nije bilo potrebe utapati se u neplodnosti teoretiziranja.
Biti nepismen ni u kom slučaju nije značilo biti nedržavotvoran, biti neupućen ni u kom slučaju nije značilo biti nesvjestan, biti etnički trivijalan ni u kom slučaju nije značilo biti nehrvat. Negiranjem negacija precesijski skok unutar nacionalne civiliziranosti svjedočio je o promjeni polova logike i pomicanju osi morala prema strani koja je dohvatila polugu i pomakla zemlju. Ali svejedno, prije no što vam se konačno učini da ne možete sami, prije no što postanete nečiji jatak, zapitajte se kako se čovjek rodi kao Milijan, a postane Vaso.
Pofukani i Gerovac - blijeda sjena pravih yugo-piskarala iz Yutarnjeg: Ante Kantića Tomića i ostalih