Andrew Dalgleish (40) prije tri mjeseca preuzeo je dužnost britanskog veleposlanika u Hrvatskoj. U Zagrebu je s obitelji, suprugom Aline, inače Francuskinjom, i dvojicom sinova Charlesom i Jamesom. Već na početku mandata ima priliku organizirati posjet hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović njegovoj zemlji. Predsjednica u Veliku Britaniju u dvodnevni posjet odlazi u utorak.
– Posjet je potvrda koliko ozbiljno shvaćamo naš odnos s Hrvatskom. Ujedinjeno Kraljevstvo smatra Hrvatsku ravnopravnim partnerom u NATO-u, UN-u i, još uvijek, u Europskoj uniji. Predsjednica će biti gošća vlade Ujedinjenog Kraljevstva: Njezino Kraljevsko Veličanstvo, kraljica, pozvala je predsjednicu na službeni prijam, a predsjednica će razgovarati i s premijerkom, ministrom za Europu, ministrom obrane, ministrom gospodarstva te predsjedavajućim Doma lordova. Ima gust raspored – upoznat će najvažniju osobu Ujedinjenog Kraljevstva, ali i najviše članove naše vlade. To je odraz izvrsnih bilateralnih odnosa.
Koja je razlika između razgovora s premijerkom i kraljicom?
Službeni prijam kod kraljice u potpunosti je privatan, dakle kraljica će primiti samo gospođu Grabar-Kitarović i njezina supruga. Nitko drugi neće biti u prostoriji. Ja neću biti tamo, kao ni hrvatski veleposlanik Ivan Grdešić ili prevoditelj. Razgovarat će kao dva poglavara države, ali s obzirom na privatnost, ne znam o čemu. No sigurno je da će sastanak s premijerkom biti prilika za bilateralne rasprave koje će uključiti politiku, ali svakako i gospodarstvo.
Britanija je prva po izravnim stranim ulaganjima u EU, postoji li prostor da se povećaju investicije u Hrvatsku?
Jedna je od mojih važnijih zadaća poboljšati trgovinske odnose s Hrvatskom. Želio bih pomoći britanskim tvrtkama koje dolaze u Hrvatsku, bilo da je riječ o trgovanju ili o investiranju. Već imamo nekoliko dobrih primjera, recimo British American Tobacco, pa DS Smith, koji se bavi recikliranjem papira.
Naučio sam hrvatski jezik, ali još ne tečno. Najteži su mi glagoli pa ne znam jesam li jučer "pio" ili "popio" kavu
To su dobri primjeri uspjeha britanskih kompanija u Hrvatskoj. No bilo je i britanskih tvrtki koje, nažalost, nisu uspjele i morale su odustati – jedna je kompanija iz energetskog sektora odustala od investicije nakon nekoliko godina upornih pokušaja. Još uvijek postoje prepreke investiranju i to je ono na čemu bih volio raditi s novom Vladom – na uklanjaju barijera za investicije. Želim pomoći britanskim tvrtkama da dođu u Hrvatsku. Prostora i mogućnosti svakako ima.
Jedno ste vrijeme proveli kod Mate Rimca koji proizvodi električne automobile.
Vrijeme koje sam proveo u Rimcu bilo je fascinantno jer mi je to, usput, bio i jedan od prvih poslova u Hrvatskoj (dio priprema za veleposlaničko mjesto, op. ed.) To mi nije bio samo uvod u potencijal koji posjeduje Hrvatska, već mi je pokazao i za što su sposobni mladi ljudi u Hrvatskoj.
Iznenadila me tehnička briljantnost onoga što sam vidio u Rimčevim pogonima, ali i njegova odlučnost i motiviranost u proizvodnji jednog od najboljih električnih automobila na svijetu, pri čemu se služio domaćim znanjem i sve proizveo u Hrvatskoj. Meni je to izvanredan primjer inovativnog duha, a to je nešto što Hrvatska i Britanija imaju zajedničko. To je fantastičan primjer onoga što Hrvatska može ponuditi svijetu. Rimac je samo jedan primjer. Kako putujem Hrvatskom i posjećujem razna mjesta, otkrivam startup, big data kompanije, one koje se bave obradom podataka – to je, recimo, područje u kojem možemo sjajno surađivati.
U Hrvatskoj se Velika Britanija redovito promatrala kao zemlja koja nam nije sklona, pa tako ni ljudi iz Hrvatske nisu išli tražiti posao u London, nego uglavnom u Berlin. Čini se da je tako i danas. Je li sada nastupilo jedno novo doba u kojem dvije zemlje mogu biti značajniji partneri i dobri prijatelji?
Mislim da su odnosi između Hrvatske i Velike Britanije uistinu dobri. Svjestan sam tereta povijesti i činjenice da povijest može ustrajno vući nazad, ako to dopustimo. Moj je posao gledati naprijed, prema budućnosti. Ovdje sam tri mjeseca i po svemu što vidim i čujem želja za suradnjom je zajednička. Hrvati i Britanci imaju toliko toga zajedničkoga. Osobno sam se ovdje brzo uklopio. Za mene je to temelj izvrsne budućnosti. Ne možemo ignorirati prošlost, ne možemo se praviti da se nije dogodila. Znam da postoje teme koje neki povjesničari drže otežavajućim za naše odnose, no ja nisam povjesničar. Ja sam ovdje zbog budućnosti.
Kakav dojam Hrvatska ostavlja u Velikoj Britaniji? Posljednjih mjeseci s hrvatske političke scene čulo se podosta izjava koje nisu baš lijepo odjeknule u inozemstvu, kako se ta nestabilna politička situacija percipirala u vašoj zemlji?
Pola milijuna britanskih turista godišnje dolazi ovamo i oni smatraju da je Hrvatska predivna. Dakle, nedvojbeno smo očarani ovom zemljom. S obzirom na nedavne političke izazove, rekao bih da je, ako se promatra izvana, najvažnije to da je mlada republika poput Hrvatske pokazala da su njezine institucije i njezin Ustav dovoljno snažni da se odupru političkim ili ustavnim izazovima. I upravo to je znak samouvjerene države koja zna riješiti svoje probleme.
Foto: Goran Stanzl/PIXSELL
Demokracija je prevladala i čini se da ima povoljne posljedice za državu. Po pitanju ekstremizma i problema vezanih uz govor mržnje ili slobodu medija – svi smo suočeni sa sličnim izazovima. No vrijednosti poput ljudskih prava, prava manjina, slobode medija... vrlo su nam važna; to su univerzalne vrijednosti. I kada vidimo da se te vrijednosti ugrožavaju, mi reagiramo. Mi se s nekim primjerima, recimo govora mržnje ili pokušaja ugrožavanja prava manjina, suočavamo i u Velikoj Britaniji i mi reagiramo na to, u obranu demokratskih vrijednosti. Kada vidimo da to postaje problem u nekoj drugoj zemlji, mi otvoreno govorimo o tome. Ne smatram da je Hrvatska na bilo koji način izdvojena u usporedbi s bilo kojom drugom zemljom. To je nešto što trajno motrimo u bilo kojoj zemlji, uključujući i našu vlastitu.
Kako općenito gledate na ovaj južnoslavenski prostor – ima li perspektive da se ovdje konačno zakopaju ratne sjekire?
U regiji smo koja je imala iznimno tešku povijest, no koja je također postigla stabilnost koja traje posljednjih 25 godina. No devedesete godine prošlog stoljeća još su svježe i žive, tako da ništa ne uzimamo zdravo za gotovo. Stoga često govorimo o važnosti vladavine prava i poštivanju Ustava pa smo se i izjasnili protiv referenduma u Republici Srpskoj. To ćemo i nastaviti raditi. Nije moj posao zahtijevati da se Hrvatska suoči s prošlošću. No smijem podsjetiti – u ovom slučaju Hrvatsku, ali i ostale zemlje sa sličnim povijesnim problemima – da se takva pitanja trebaju imenovati, a to je nešto što će uvijek biti bolno, ali i potrebno.
Službeni prijem kod kraljice potpuno je privatan, dakle kraljica će primiti samo gospođu Grabar-Kitarović i njezina supruga. Nitko drugi neće biti u prostoriji i ne znam o čemu će razgovarati
Da se zemlja pošteno osvrne na svoju povijest i izmiri se s njom. Zašto smatram da to mogu reći? Jer je Ujedinjeno Kraljevstvo dobar primjer države koja je morala učiniti isto sa svojom teškom prošlošću. Primjerice, s ulogom koju smo imali za vrijeme Britanskog Carstva i utjecajem koje je ono imalo na ljude diljem svijeta. Morali smo se suočiti s time iskreno. Ili čak mnogo bliže domu, primjerice u slučaju Sjeverne Irske, s dogovorom koji je još uvijek osjetljiv. Stoga ne smatram da govorim iz jednog superiornijeg ili moralno nadmoćnijeg položaja, već iz jednog surovog i stvarnog iskustva koje Ujedinjeno Kraljevstvo ima u suočavanju s vlastitom prošlošću.
Britanska premijerka najavila je početak razdruživanja s EU za ožujak sljedeće godine. Čini se da je ta najava pokopala i zadnju nadu da bi se rezultat referenduma nekako mogao zaobići i da bi Velika Britanija ipak mogla ostati dio stare Europe.
Prijašnji premijer David Cameron jasno je dao do znanja da će odluka koja je proizašla iz referenduma biti izvršena, neovisno o rezultatu. Nova premijerka Theresa May također je jasno dala do znanja da će odluka koju je donio britanski narod biti provedena. O tome nikada nije bilo nikakve sumnje. Trenutačno koračamo u posve nov teritorij jer još nitko nije napustio EU na sličan način pa stoga moramo vrlo intenzivno raditi sa svojim EU partnerima da bi naš izlazak bio što je moguće bolji za nas, ali i za EU.
Nije nam u interesu prouzročiti gospodarske poteškoće unutar Europske unije jer ona je za nas značajno tržište. Europsku uniju moramo napustiti ispravno i uredno, a za to je potrebno vremena. Pomoglo je to što je premijerka izjavila da namjeravamo početi taj proces krajem ožujka 2017. To daje nama, ali i svima drugima, određenu jasnoću. No da, mi izlazimo iz Europske unije.
Foto: Duško Jaramz/PIXSELL
Hrvatska i Velika Britanija imaju zajedničke vojne vježbe. No, hoće li se to promijeniti izlaskom Britanije iz EU s obzirom na to da se sve više govori o vojnim snagama Europske unije?
Dobra je vijest što Hrvatska i Ujedinjeno Kraljevstvo, neovisno o njihovim odličnim odnosima unutar Europske unije, već imaju iznimno dobru vojnu suradnju. Nedavno sam bio u Kninu s ministrom obrane Buljevićem, gdje smo odgledali dio vojnih vježbi Sava Star u kojima hrvatski i britanski vojnici zajedno treniraju.
Naši vojnici ne dolaze u Hrvatsku samo na svoju obuku, već se obučavaju zajedno s hrvatskim vojnicima, što pospješuje interoperabilnost između tih dviju snaga. To je bilateralna inicijativa i to se neće promijeniti, neovisno o Europskoj uniji. No Hrvatska i Britanija odlično surađuju i globalno, u sklopu NATO-a. Nadam se da nikad nećemo morati doživjeti da britanski vojnici odlaze u akciju rame uz rame s hrvatskima. Nitko to ne želi, ali znam da bi, kada bi to bilo potrebno, oni bili spremni za to. To je vojna suradnja na globalnoj razini i to ostaje.
Može li doći do ukidanja viza Hrvatima nakon Brexita?
To još ne znamo, sve će biti dio pregovora o našem izlasku. Trenutačno bi bilo teško nagađati o tome. Unutar pregovora, svakako će biti rasprave o kretanju ljudi, roba i usluga. To je nešto u čemu se svih 28 članica trebaju složiti. Jednostavno ćemo morati pričekati i vidjeti.
Prije nego što ste preuzeli veleposlaničku dužnost, živjeli ste u Samoboru kod jedne obitelji i učili hrvatski jezik. Kako je to izgledalo?
Hrvatski jezik je težak. Nažalost, ne govorim hrvatski jezik tečno kao francuski. Ali supruga mi je Francuskinja i to je pomoglo (ovo je izgovorio na hrvatskom i nastavio na engleskom). Boravak u Samoboru bila je izvrsna prilika da naučim hrvatski kakav se ne uči u učionicama. Ali morao sam prestati govoriti “kaj” otkad sam stigao u Zagreb. No život s obitelji i razgovor s mještanima Samobora zaista je bio izvrsna prilika ne samo da bih naučio jezik, nego i mnogo toga o kulturi i izvanrednim kremšnitama. Bio sam prisiljen govoriti hrvatski... Budimo iskreni, gramatika je najteži dio vašeg jezika. Osobito su mi teški glagoli, posebno svršeno i nesvršeno vrijeme. Ne znam jesam li jučer „pio kavu“ ili „popio kavu“, jednostavno još ne znam razliku. No i dalje vježbam.
Prethodno ste bili u Južnoj Koreji, jeste li učili i korejski?
Ne, nasreću. Ako je hrvatski težak, korejski je gotovo nemoguć. Potrebne su gotovo dvije godine neprestanog učenja da bi ga se svladalo. To je prepreka jer smatram da se određeni narod i njegova kultura najbolje mogu razumjeti putem jezika. Stoga mi je to bila prepreka u Koreji. Nije me spriječila u poslu, no smatram da sam ga mogao bolje odraditi da sam govorio jezik. Zato ubrzano učim hrvatski.
Vaš je prethodnik Ian Cliff puno putovao vlakom po Hrvatskoj i tako ju je upoznavao. Na koji način vi upoznajete zemlju u kojoj ćete živjeti sljedeće četiri godine?
Već sam počeo. Ovdje sam tek tri mjeseca, no posjetio sam Split, Knin, Slavonski Brod. Ovdje sam s obitelji i oni su, kao i ja, oduševljeni onime što vide u Hrvatskoj. Posjetili smo i Varaždin, Lepoglavu. Prekrasno. Bili smo na Plitvičkim jezerima jer je moj sin rođendan želio provesti na jezeru. Nismo još putovali vlakom, no čuo sam da je Hrvatska najbolja zemlja za učenje jedrenja, a to je nešto što bih zaista želio iskusiti.
Kako provodite slobodno vrijeme u Zagrebu?
Pravo mi je zadovoljstvo subotom otići na Dolac, pa popiti jutarnju kavu i promatrati svijet oko sebe. Mislim da je to nešto što je svojstveno Hrvatskoj, moja obitelj to obožava. Provodim dosta vremena na poslovnim večerama, no u slobodno vrijeme volim izaći s obitelji. Sinovi mi, primjerice, idu na jahanje, šetali smo se Sljemenom. Sinoć sam sa suprugom bio na operi u HNK, to je nešto što nismo često imali prilike činiti u Seulu. Seul je velik grad, ali njegova veličina ponekad stvara poteškoće. Prednost Zagreba je što nije prevelik, a ima sve što se očekuje od glavnog grada. Kultura i restorani su izvrsni, može se uživati u operi, arhitekturi.
Jesu li Hrvati i Britanci slični?
Iznenadilo me koliko slično razmišljamo. To je možda najočitije u našem smislu za humor. Kada se ljudi smiju istim stvarima, kada imaju sličan smisao za humor, to govori mnogo o suradnji. Svi su mi rekli da su Hrvati uljudni i srdačni, s čime bih se složio. No ta uljudnost ne proizlazi samo iz pristojnosti, već je iskrena. Ljudi ne žele samo da se osjećam dobrodošlim, već da se ovdje osjećam ugodno jer su ponosni na Hrvatsku – s pravom – i žele da i ja to osjetim.
U Hrvatskoj se jako prati engleska nogometna Premier liga jer posljednjih godina tamo odlaze hrvatski igrači i treneri. Za koji klub vi navijate?
Iskreno, preferiram ragbi, no povremeno pratim i nogomet. Kad sam bio dijete, najbriljantniji igrač engleske lige bio je Škot Kenny Dalgleish. Moje prezime također je Dalgleish, stoga mi je bilo prirodno pratiti Liverpool. Za sadašnjeg trenera West Hama Slavena Bilića čuo sam tek kad sam stigao u Hrvatsku. Moji sinovi pratili su West Ham United još dok smo živjeli u Londonu, što znači da sada svi pomnije pratimo taj klub. Siguran sam da će Bilić preokrenuti loš niz.
Koji su ciljevi vašeg četverogodišnjeg mandata u Hrvatskoj?
Stigao sam u Zagreb dva tjedna nakon referenduma o Brexitu što je, naravno, promijenilo opseg mog posla, jer sada trebam pregovarati s Hrvatskom o Brexitu. Na meni je da osiguram najpovoljniji dogovor između Hrvatske i Ujedinjenog Kraljevstva uoči izlaska iz EU. Uspjeh mog mandata neće se mjeriti samo u Londonu, nego i u Zagrebu, i to na temelju toga koliko sam unaprijedio trgovinske odnose između tih dviju zemalja. Meni je to prioritet. Nadalje, želio bih promijeniti možda neki negativan imidž Britanije iz povijesti i gledati prema budućnosti zajedno s vama, kako bismo nakon moje četiri godine ovdje rekli: postigli smo napredak. Mislim da sam već napravio neke korake u tom smjeru, no dajte mi još vremena.
>> Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović sazvala prvu sjednicu novog saziva Sabora
velika britanija je oduvijek bila obožavatelj malih naroda ! zato se i zove "velika", da odmah znaš da su prijateljski nastrojeni. a tek njihova kraljevska obitelj, kakva je to tek važnost i utjecaj ! a odnosi hrvatskog naroda i britanske krune, te MI6 i masonske lože, pa ti su odnosi uvijek bili na nivou i u korist hrvatskog naroda !!! čak i 1995. ta je dobra Velika britanija nudila Hrvatima "deal" u kojem cavtat, vukovar, beli manastir postaju srbija !!! pa kak smo to odbili ?!