Velika Socijalistička Narodna Libijska Arapska Džamahirija prekjučer je u Zagrebu otvorila veleposlanstvo samo za Hrvatsku. Taj je događaj prethodio odlasku predsjednika Stipe Mesića u posjet Libiji i njezinom vođi pukovniku Moamaru Gaddafiju 14. kolovoza. To je bio povod da razgovaramo s libijskim veleposlanikom u Hrvatskoj dr. Saidom Abdulaatijem. On je trenutačno libijski veleposlanik sa sjedištem u Berlinu odakle pokriva i Hrvatsku, a kad se uhoda novootvoreno veleposlanstvo u Zagrebu Libija će imenovati novog veleposlanika samo za našu zemlju.
Zašto se Libija u ovom trenutku odlučila na otvaranje veleposlanstva samo za Hrvatsku?
_ Između Hrvatske i Libije postoje jako dobri politički i gospodarski odnosi još iz vremena bivše Jugoslavije. Veza između Libije i Hrvatske jaka je i zbog velikog broja libijskih studenata koji su studirali baš u Hrvatskoj. Postoji i jako dobar privatni prijateljski odnos između hrvatskog predsjednika Mesića i našeg vođe Moamara Gaddafija. Oni su prijatelji još iz vremena dok predsjednik Mesić nije bio na ovoj dužnosti. Danas također postoji i jako dobra veza između Gaddafija i hrvatskog premijera Račana. Isto tako ne možemo zanemariti činjenicu da je Tito bio pojam u arapskom svijetu. On je osnovao Pokret nesvrstanih i mi Hrvatsku tako znamo i po njemu. Libija je bila prva zemlja izvan Europe koja je priznala Hrvatsku. To je najveći dokaz naših prijateljskih odnosa, ne samo između političkog vrha nego i između samih ljudi.
Osim jako dobrih političkih odnosa, postoje i veliki gospodarski interesi između dviju zemalja. Tu su Ingra, Ina, Crosco... Mi te odnose želimo dalje razvijati. Crosco je već potpisao ugovor od 150 milijuna dolara i priprema se za još veći projekt istraživanja nafte i plina. O sličnim projektima pregovaramo i s Inom, a i Ingra također ima velikih projekata. Uglavnom, postoje širi interesi. Hrvatska ima velikih potencijala i zacijelo ćemo u budućnosti u vašu zemlju opet poslati velik broj naših studenata kako bismo i dalje bili prijatelji.
Što očekujete od posjeta predsjednika Mesića Libiji?
_ Ova naša velika suradnja odlaskom predsjednika Mesića još će se pojačati. Ondje će puno stvari biti jasnije definirano, a neke od njih će biti i potpisane. Predsjednik Mesić zna koliko Libija ima potencijala i mogućnosti. Kad dođe k nama to će vidjeti i na djelu. S druge strane, većina tvrtki iz bivše Jugoslavije koje su radile u Libiji bile su hrvatske. Mi ćemo predsjednika Mesića prvenstveno dočekati kao prijatelja. On će na političkoj razini razgovarati sa svima, ali najviše s Gadafijem s kojim će imati otvorene razgovore. Budući da će doći s jakom gospodarskom delegacijom, neke će se stvari ondje više znati i očekuje se potpisivanje nekih protokola vezanih za naše dvije zemlje.
Čuje se da je Libija zainteresirana i za hrvatski turizam.
_ Točno. Mi smo kupili jedan hotel u Cavtatu, no imamo nekih problema oko toga. Planiramo kupiti velike turističke objekte te dovesti libijske turiste u Hrvatsku. Vaše je more jako poznato. Ja se ovdje jako dobro osjećam, a lani je u Dubrovniku bio i Gaddafijev sin. Ondje je ronio, razgledao grad te je bio oduševljen. To je oduševljenje prenio i u Libiju.
Može li se očekivati da će Moamar Gaddafi doći u uzvratni posjet Hrvatskoj?
_ Gaddafi ima otvoreni poziv iz Hrvatske i sigurno je da će doći posjetiti vašu zemlju. Samo se trebamo dogovoriti za termin.
Hrvatska je slične gospodarske aranžmane imala i s Iranom, od kojih je odustala zbog političkih pritisaka iz SAD-a. Budući da je i Libija na američkoj "crnoj listi", bojite li se da bi se to moglo dogoditi i u ovom slučaju?
_ Sve ovisi o hrvatskoj politici. Nama je najvažniji razvoj gospodarskih odnosa i drugo nas ne zanima.
Oko odnosa između dviju zemalja spominjemo samo predsjednika Mesića. Kakvi su bili odnosi za vrijeme pokojnog predsjednika Franje Tuđmana?
_ Gaddafi je u svojoj Zelenoj knjizi napisao da Libija nikada ne gradi političke odnose s predsjednikom nego s narodom. Nama je bitniji hrvatski narod od bilo kojeg vođe koji će doći danas ili sutra. Odnose tempiraju narodi, poduzeća, a ne jedan čovjek.
