Za svakoga od nas riječ “hvala” ima drugačiju dubinu, no svima je zajednički osjećaj koji želimo prenijeti, a to je zahvalnost. Kako bismo skrenuli pozornost i zahvalili svim vatrogascima na njihovim nesebničnim djelima i pozivu koji ne bira mjesto ni vrijeme, Kala, blaga negazirana prirodna mineralna voda, pokrenula je projekt “JEDNA KALA, JEDNO HVALA” kojem je cilj podržati dobrovoljna vatrogasna društva i zahvaliti im na njihovu nesebičnom radu. Kala će dobrovoljna vatrogasna društva podržati financijskom donacijom i zalihama flaširane vode, a projektu se možmo svi priključiti. Na svakoj boci Kale nalazi se kod koji možete skenirati i otići na stranicu jednakala-jednohvala.hr, gdje možete ostaviti poruku zahvale vatrogascima. Zajedno s Kalom, i mi zahvaljujemo svim vatrogascima diljem Hrvatske te kroz priče o njih četvero dočaravamo ovaj životni poziv.
Uloviti Hrvoja Kozlovca, mladog vatrogasca iz DVD-a Jastrebarsko, za razgovor gotovo da je nemoguća misija. I nije tako samo zato što je ovih dana posla preko glave, tako je i inače. Jurnjave je puno i malo vremena za “obične stvari”. A ovaj 28-godišnjak nikada i nije htio običan posao. Njegov je dječački san bio postati vatrogasac i presretan je što mu se to i ostvarilo.
– Još u vrtićkoj dobi razgovarali smo s tetama što ćemo biti kad odrastemo. Moji su prijatelji uglavnom govorili da će biti piloti ili liječnici, možda odvjetnici ili pjevačke zvijezde. Ja sam oduvijek govorio da ću biti vatrogasac – govori Hrvoje i dodaje kako je kao predškolac bio zaluđen velikim vatrogasnim kamionima i tom nekom čudnovatom opremom, kojom ljudi u uniformama tako spretno barataju. I mnogi susjedi bili su vatrogasci i često ih je, kaže, uzbuđeno ispraćao i dočekivao s njihovih akcija. Pritom je uvijek zamišljao kako je i on dio toga, kako pripravan odlazi sa zvukom sirene, spašava imovinu, ljude i životinje iz raznih neprilika.
Korak po korak do ispunjenja sna
Kako je točno znao što želi, korak po korak ispunjavao je svoje snove. Čim je stasao, postao je dobrovoljni vatrogasac. Upoznavao se s opremom, savladavao malo pomalo sve što je bilo potrebno, sudjelovao na vježbama i u ponekim lakšim zadacima. Potom je nastavio prema svom cilju - završio je vatrogasnu školu i postao profesionalni vatrogasac. Do tada je već sve znao o tom toliko posebnom poslu i njegovim je žilama, kaže, tekla i teče ta posebna adrenalinska krv. Pridružio se DVD-u Jastrebarsko, koje trenutačno broji 103 člana i godišnje odradi od 50 do 80 intervencija svih vrsta. Okosnicu društva čine 33 operativnih vatrogasaca, koji su osposobljeni za sve vrste ugroza koje nas okružuju. Kako objašanjava Hrvoje, sustavnim radom i osposobljavanjem uspješno hvataju korak sa sve sofisticiranijom opremom koja se nameće kao nužnost jer predstavlja osnovni alat za provedbu djelatnosti koja se svakim danom sve više širi i razvija. Spašavanje pri tehničkim intervencijama, spašavanje iz dubina i visina, spašavanje s vodenih površina, zaštita dišnih organa, vatrogasac ronilac ... samo su neki od njihovih radnih zadataka koje zdušno obavljaju i za koje Hrvoje kaže da nisu samo posao.
- To je poziv. Toliko drugačiji od svih. Siguran sam da će isto reći svaki moj kolega i kolegica. Kad se jednom "inficirate" time, nema povratka. Želite biti što bolji, što korisniji, ne samo u svom gradu, već i gdje god je to potrebno. Uvijek ste spremni odazvati se, iako pritom ne znate što vas čeka i kada ćete se vratiti. Idemo na mjesta iz kojih ljudi bježe i spašavaju se. To nam je jedino normalno i ispravno. Naravno, sa željom da spasimo živote i imovinu, ne razmišljajući jesmo li u opasnosti. Tek kad sve prođe i kada je uspješno odrađena intervencija, možda sebi priznamo koliko je bilo opasno, ali ne govorimo o tome – kaže nam Hrvoje koji radi na radnome mjestu vatrogasac-vozač u DVD-u Jastrebarsko. Tijekom radnog vremena brine se o ispravnosti opreme jer sve mora biti u savršenom stanju i spremno u slučaju intervencije.
Pritom ne interveniraju samo kada su požari, već i kada su, kao što je bio slučaj posljednjih dana, nabujale vode. Treba spašavati i ljude i imovinu jer voda nadire svom silinom, isto kao što se i vatra širi bjesomučno. Tada im trebaju i čamci, ali spretni i snalažljivi "vatreni" dečki i djevojke često se penju na više katove i na sigurno prevoze starije i nemoćne ili izvode životinje iz vodene ili vatrene stihije.
Svaki dan je novi izazov
– Kad nam počinje smjena, ne znamo kakav će nam biti dan. Sve izgleda super, sve ide "kao po loju", a onda se odjednom nešto dogodi. Požar, teža prometna nesreća ili nešto treće. Svaka je intervencija drugačija od prethodne. Zato je još jači adrenalin. Pitate me je li nam teško? Nije, i ne razmišljamo o tome. Najvažnije je da imamo podršku obitelji i da smo prava "klapa". Jer, ovo je timski posao, ovisimo jedan o drugome, znamo se u dušu i savršeno nadopunjujemo. Jedini motiv su nam emocije jer ništa ne može zamijeniti onu sreću na licima ljudi kojima smo pomogli- ističe Hrvoje dok nam objašanjava što sve sadrži njegova radna oprema. Kaciga, odijelo, rukavice, čizme, aparat za disanje… ono je što mu pomaže u svakodnevnim zadacima i na što se, bez obzira na težnu, navikao. Sve to, kaže, postaje dio njega čim dođe na posao.
Kada ga, pak, pitate koju intervenciju najviše pamti, koji događaj mu se s intervencija najviše urezao u sjećanje, teško da će izdvojiti jedan trenutak. Svaki je, napominje, lijep i težak na svoj način.
– Uvijek se pamte one prve intervencije ili pak one u kojima se gase neki veliki požari. Želimo zaboraviti ružne događaje u koje su bila uključena djeca ili pak obitelji i poznanici. Na kraju dana, ispod uniforme smo samo ljudi s osjećajima i velikim srcem. Zato pamtimo i rado spominjemo sve one situacije u kojima smo pomogli i spasili nekoga ili nešto. To je taj adrenalin koji se ni sa čime ne može usporediti. Najviše nas veseli dječji osmijeh, ali i pozdrav svakog našega sugrađanina. Kao i saznanje da smo nekome uzor – naglašava Hrvoje dok nam objašanjava što sve sadrži njegova radna oprema. Kaciga, odijelo, rukavice, čizme, aparat za disanje… ono je što mu pomaže u svakodnevnim zadacima i na što se, bez obzira na težnu, navikao. Sve to, kaže, postaje dio njega čim dođe na posao.
Vatrogasci su prava obitelj
A da bi sve mogao koristiti kako treba i biti uvijek pripravan, potrebno je mnogo vježbe i edukacije na koje je itekako spreman. Jer, kako kaže, tek mu je 28 godina. Pred njim je još mnogo zadataka i izazova, zajedno s njegovom vatrogasnom obitelji s kojom nikad nije dosadno. Poznato je da su vatrogasci vrlo društveni, ali i “zafrkanti na najjače”. – Mladim kolegama uvijek se prirede neke spačke, to je svojevrsna inicijacija. Svi smo mi to prošli i rado organiziramo neku "zamku" novacima. To je kasnije predmet zezanja jer ipak smo mi jedna velika vatrogasna obitelj – dodao je Hrvoje. Zna da je vatrogastvo njegov jedini poziv, a u kojem će se smjeru razvijati, pokazat će vrijeme. Ostvario je svoj san i nikada ne bi radio ništa drugo.
Sadržaj donosimo u suradnji s Kalom
