Sudeći po izjavama vodećih hrvatskih političara koji su se ovih dana ozbiljno počeli baviti gospodarstvom, Hrvatskoj se ne piše dobro. Ne treba biti nobelovac iz ekonomije da bi se zaključilo da zemlju nakon recesije i depresije čeka potpuni ekonomski, a onda i društveni kolaps. Prije nekoliko dana premijer Milanović “otkrio” je da smo uništili industrijsku proizvodnju. Nevjerojatno. Je li trebao provesti gotovo dvije i pol godine na čelu Vlade pa da ustvrdi nešto što s u Hrvatskoj događa već više od dvadeset godina?
Hrvatska industrija sustavno se ubija još od ekonomskog programa koji je ustoličila HDZ-ova vlada Nikice Valentića. Recept je vrlo jednostavan. Drži jaku kunu kako bi se isplatilo uvoziti, a ne proizvoditi. Zato sada iz Njemačke ne uvozimo samo Mercedese i BMW-e nego i odojke te druge “sofisticirane“ proizvode. Istu doktrinu “ubijanja industrije” nastavile su i sve druge vlade bez obzira je li im na čelu bio HDZ-ovac ili SDP-ovac. Premijerova izjava zapravo pokazuje kako je nepripremljen došao na svoje “radno mjesto”, ali i da je napravio stratešku grešku kada je gospodarstvo prepustio Slavku Liniću. Navodno najpopularniji ministar pretvorio se u okrutnog činovnika koji nemilosrdno ubire poreze i guši i ono malo zdravog malog i srednjeg poduzetništva. Umjesto da rastereti poduzetništvo i smanji rashode i plaće u javnom sektoru, ministar financija u maniri srednjovjekovnih feudalaca odlučio se na gušenje poduzetnika koji su izdržali ovih sada već sedam gladnih biblijskih godina.
Dok god su za isti posao veće plaće u javnom nego u privatnom sektoru, nema ni naznake da se možemo izvući. Kada se Milanović toliko hvali da govori istinu, onda bi konačno trebao reći i svojim “podanicima” gdje se trenutačno nalazimo. Zašto ništa nije učinio da smanji javni sektor? Treba priznati da se nalazimo na rubu provalije u koju ćemo sigurno propasti zbog ovakve jalove politike. Nakon premijera Milanovića iznenada je i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić zaronila u mutnu gospodarsku vodu. Ona je otkrila da u Hrvatskoj nema dovoljno stranih investicija te tajnovito najavila spektakularno rješenje. Zasad smo doznali da će svaki “investitor” imati svog “povjerenika” koji će mu pomoći da što brže realizira projekt. Već sada je jasno da od toga neće biti ništa. Dobro, možda će i privući neke investitore za ulaganje u energetiku i turizam. Ali za ova dva sektora uopće ne treba donositi specijalne propise zato što su oni ionako atraktivni za ulaganja.
Volio bih vidjeti otvaranja tvornice u Zagorju ili Slavoniji. Panični pokušaji premijera i ministrice vanjskih poslova podsjećaju na okorjelog kockara koji stavlja sve što mu je ostalu na jednu kartu u nadi da će se izvući. Kako kockar uvijek gubi i ostaje bez ičega, tako će i ove isforsirane Vladine mjere samo dovesti do tog da ćemo sljedeći novu godinu dočekati sa 400.000 nezaposlenih. Ali zato svugdje u svijetu postoji oporba koja nudi suvislu alternativu. Tako je u svijetu, tako bi trebalo biti i u Hrvatskoj, ali nije. Tomislav Karamarko i njegov HDZ planiraju spasiti zemlju gradnjom kanala Dunav – Sava, nizinskom prugom Zagreb – Rijeka te, a ovo je zaista šećer, podvodnim tunelima za otoke. Kao da čitam ambiciozne Titove poslijeratne petoljetke, a ne program za 21. stoljeće. Za ovakve mastodonte nemaju novca ni nekoliko puta bogatije zemlje. Hrvatska zaista nema sreće. Samo kod nas od najgoreg postoji još gore.
>> Pusić: Iza onoga što dogovorimo, mora stajati cijela Vlada!
E moje ovce pa vi i dalje glasajte za Milanovica i njegov partijski SDP.