– Probola me oštra bol. Dlanom sam pritisnula to mjesto i osjetila kvržicu. Imam rak, moram na pregled – prostrujalo mi je kroz glavu. Ne mogu objasniti zašto sam baš to pomislila, ali oduvijek sam imala snažnu intuiciju – tako je sredinom kolovoza započela najveća bitka protiv zloćudne bolesti, karcinoma dojke, s kojom se suočila Sanja Sarnavka, predsjednica udruge B.a.B.e.
Bolest me nije uplašila
– Nisam se uplašila. Moja bolest bila je samo nešto što moram ugurati u pretrpani raspored – izjavila je ta 58-godišnjakinja za magazin Gloriju i tako otvoreno progovorila o bolesti od koje, prema podacima HZJZ, u Hrvatskoj godišnje oboli dvije tisuće žena. Nakon operacije i uklanjanja lijeve dojke dočekale su je kemoterapije. – Prvu kemoterapiju podnijela sam odlično. No imunitet mi je pao na nulu. Uskoro sam primijetila da gdje god naslonim glavu ostaje barem stotinjak mojih vlasi. Nakon druge kemoterapije stalna mučnina, unatočtabletama, nije mi prolazila punih sedam dana – kaže. Ubrzo je odlučila posve obrijati glavu, suprug joj je to učinio.
- Ćelava izgledam bolje! Periku i šešir nosim samo kad mi je zima - ustvrdila je sinoć u telefonskom razgovoru Sarnavka, nakon dana provedenog u bolnici na kemoterapiji. - Velike su mi šanse da ću biti bolje, krvna slika mi se jako poboljšala, i kod Domančića sam bila i vjerujem u dobar ishod. Kirurg mi je ponudio da mi od leđa mišića na leđima napravi novu sisu, ne znam, možda zbog mora...- kazala nam je najpoznatija hrvatska aktivistica, čiju ogromnu energiju i smisao za humor ne ometaju ni teške mučnine nekoliko dana nakon terapije, pa je i dalje u pogonu, premda na bolovanju. Sudjelovala je i u sedmodnevnoj međunarodnoj konferenciji Kuće ljudskih prava koja se održavala na tri lokacije u Zagrebu.
Uz šalu je puno bolje
– I mi smo to prihvatile pa kad je osam dana nakon operacije putovala na prije sazvanu konferenciju u Oslo, pitale smo je tko će platiti troškove ako se što dogodi u avionu – pričaju nam nesalomljive B.a.b.e. Prijateljica joj se ipak ljutila kad joj je Sanja, koju je ova nazvala nakon prošle kemoterapije i pitala što radi, uzvratila: “Kopam!”. Sarnavka je, naime, prije nekoliko godina život u središtu Zagreba zamijenila idiličnim seoskim okruženjem mjestašca nedaleko od metropole u kojemu puni baterije. – Nisam imala pojma što znači živjeti na selu. Gadili su mi se razni kukci, gliste, puževi... Morala sam puno toga naučiti. Danas pak sama radim džemove – izjavila je za Gloriju ta profesorica komparativne književnosti. Baš ta prirodna idila, njezini psi i iščekivanje prve unučice najviše je opuštaju i umiruju. Nakon što završi kemoterapija, slijedi zračenje, ali Sanja Sarnavka to će svakako uklopiti u plan službenog puta u Bratislavu, na konferenciju UN-ova tijela u čiji je odbor za područje jugoistočne i Srednje Europe nedavno izabrana.
– Ne bavim se sobom, na osnovu ovog iskustva i susreta s jako puno žena s rakom, pokušat ćemo pokrenuti nešto više na tom planu. Upoznala sam ženu koja je redovito išla na mamografiju ali joj se u sedam mjeseci stvorio karcinom od dva centimetra. Treba pokrenuti stručnu javnost da se vidi je li termografija možda bolja prevencija – planira Sarnavka.
>>Ivana Popović odbija kemoterapiju i zračenje, liječi se makrobiotikom
Ne slažem se s nekim njenim pogledima na život, ali joj od srca želim potpuno izlječenje i duuuug život! Sretno!