Kad je prije četiri godine kao odgojiteljica završila na burzi, Sandra Oreški iz Varaždina ostavila je u pedijatrijskoj ordinaciji oglas s ponudom za čuvanje djece. Telefon se užario, nazivali su je uglavnom roditelji koji djecu nisu željeli voditi u pretrpane vrtiće bojeći se viroza i bakterija. Čuvala je po dvoje djece i nestrpljivo čekala da se izglasa Zakon o dadiljama, koji bi joj omogućio registraciju obrta. I dočekala je. Varaždin je nedavno dobio Pčelicu, prvi obrt za usluge dadilja u županiji.
Prostor, atesti, tečaj...
– Čuvam četvero djece jasličke dobi, i to u svom stanu. Na veći broj djece neću ići jer je ponajprije riječ o bebama, a i bit je obiteljskog čuvanja djece manji broj mališana – kaže S. Oreški. Probila se kroz brojne propise koje je trebala zadovoljiti, no žao joj je što od HZZ-a nije uspjela dobiti 25.000 kuna poticaja za samozapošljavanje.
– Zatražila sam ih čim je zakon 2013. donesen, no moj je financijski plan ocijenjen kao neodrživ. U rješenju je pisalo da ta djelatnost nema financijsku budućnost – napominje.
No, u Hrvatskoj udruzi dadilja (HUD) kažu da je to posao koji ima budućnost, ali je procedura otvaranja presložena. Obrt mora imati propisno opremljen prostor, treba ishoditi razne ateste, dadilja mora imati završen tečaj i zadovoljiti uvjete koje traži Centar za socijalnu skrb. Sve su to razlozi zbog kojih je u dvije godine u Hrvatskoj, prema informacijama HUD-a, otvoreno samo 25 obrta, iako se procjenjuje da diljem zemlje na crno radi oko 10.000 "teta čuvalica" koje naplaćuju od 2000 kuna naviše. Drugi problem koji koči otvaranje obrta jest sufinanciranje gradova i općina. Neki, poput Varaždina, ne daju novac, pa roditelji moraju plaćati punu cijenu. Bjelovar izdvaja 400 kuna, tako da roditelji plaćaju 1000 kuna mjesečno.
– Bez te pomoći još i manje roditelja bi si moglo priuštiti dadilju jer znamo kakve su danas plaće. No, problem su okolne općine koje nemaju sufinanciranje. Kad se tome pridoda pad nataliteta u Hrvatskoj, pa ima mjesta u vrtićima koji su jeftiniji, ne čudi što nas je tako malo – kaže Ivka Pranjić, koja je lani otvorila obrt Rafael.
Obiteljska atmosfera
Bjelovar ima čak tri obrta za usluge dadilja, gotovo koliko i cijeli Zagreb. Tamara Banić, koja je s Dijanom Rosandić otvorila Palčicu, kaže da bi na čuvanju imali više djece da mogu ponuditi niže cijene.
Zagreb je dadilje u sufinanciranju izjednačio s vrtićima i ondje posao cvate. – Roditelji stalno zovu, imamo čak i listu čekanja – kažu u obrtu Bumbice.
Najveće su prednosti obrta obiteljska atmosfera u manjim grupama od šestero djece po dadilji, individualni pristup, fleksibilnije radno vrijeme...
>> Novi zakon ministrice Opačić: Dadilje postaju porezna olakšica
Kada ti drzava kaze kako djelatnost čuvanja djece nema financijsku buducnost onda ti je sve jasno tko i sa kakvim ciljevima vodi drzavu!