Cijeli život Vanessa Keranović pamtit će trenutak kad je prvi put uzela Magnija u ruke, bio je tako malen da je stao u dlan. Imao je tek dva dana, oči su mu bile zatvorene, a imao je još i pupčanu vrpcu. Pamtit će i prve zajedničke dane u kojima nije bilo sna jer spašavala je njegov život, slušala je diše li, veselila se svakom gutljaju koji je uspio povući iz bočice s mlijekom. Magni je prije kratkog vremena proslavio prvi rođendan, a bez Vanesse i njezine ljubavi i brige danas vjerojatno ne bi bio živ.
Sve je počelo kad je na Facebook stranici velikogoričke udruge Sigurna kućica pročitala objavu u kojoj su hitno tražili pomoć. U sklonište je stiglo štene koje je netko odbacio kao smeće, ostavio ga da se muči do zadnjeg udaha. Tako malo biće nije imalo nikakvu šansu da preživi bez cjelodnevne brige, a u skloništu je nije moglo dobiti.
– Bio je već jako pothlađen kad su ga pronašli. Čim sam vidjela objavu, odmah sam znala da moram otići po njega – govori nam Vanessa. Kaže, tada je čuvala psa svojih roditelja, a kako radi online, znala je da ima puno više mogućnosti za brigu o tako malom štenetu nego netko tko mora ići na posao. U to vrijeme njezin partner David Bojanić bio je na službenom putu.
– On je inače glas razuma, ja se često znam zaletjeti. Kad sam mu poslala poruku da idem po psa, samo je rekao: “Idi” – prisjeća se. Morala je psiću pružiti šansu da preživi jer nema baš puno ljudi koji su kod kuće i mogu si priuštiti tjedne nespavanja. A nju je upravo to čekalo. U skloništu je bila za manje od dva sata.
– Nikada se do tada nisam brinula o tako malom biću, ništa nisam znala. Sve su mi objasnili i rekli da su na raspolaganju za bilo kakvu pomoć. Rekli su mi i još nešto zbog čega sam imala grč u želucu – da budem spremna jer vjerojatnost da tako malo štene preživi bez mame nije baš velika. Ne zna jesti, nije dobio ni ono prvo majčino mlijeko koje bi ga zaštitilo od bolesti – govori nam. Prvi dani bili su jako teški, grijala ga je termoforom, hranila svaka dva sata, stimulirala da mokri i kaka. No Magni nije htio jesti. Bilo joj je jako teško, ni sati nespavanja nisu joj toliko teško padali kao saznanje da bi mogao uginuti. Sve što je radila nije dalo rezultate, Magni nije htio jesti. No nakon tri-četiri dana uhvatio je dudicu i počeo halapljivo vući, pojeo je sve što je bilo u bočici. Vanessa kaže da tu sreću riječima ne može opisati.
– Počeo je dobivati na težini, njuhom je tražio ruku koja mu je davala bočicu, točno se vidjelo da zna što ga čeka. Nakon tjedan dana vratio se i David pa mi je bilo lakše, mogli smo se podijeliti u obvezama. Magni je jeo svaka dva sata prva tri tjedna, a zatim svaka tri sata sljedećih mjesec dana. Kad si sam, dok ga nahraniš i napraviš sve što treba, nema vremena za odmor, na red već stiže drugo hranjenje – opisuje nam.
Kad je Magni imao šest tjedana, poslikali su ga i poslali udruzi radi objave da se traži udomitelj. U tom trenutku Vanessa je shvatila da ne želi ni razmišljati o mogućnosti da Magni ode. Napravila je sve kako su se dogovorili, nije mu htjela oduzeti mogućnost da pronađe divan dom, ali nije mogla zamisliti život bez Magnija.
– Pamtim trenutak kad je otvorio oči, kad je prvi put sam kakao, zateturao se u pokušaju da hoda, gledali smo ga kako upoznaje svijet, svoje tijelo. Pamtim svaki izraz njegova lica, poznajem svaku njegovu emociju, on je dio mene, komad mog srca je u njemu. Imala sam pse i prije, ali nisam ni znala da je ovakva ljubav moguća – objašnjava nam. David i ona planirali su putovati i znali su da će s Magnijem sve to biti izazov jer vidjelo se da će kad naraste biti veći pas. No zaključili su da je i to moguće i da Magnija ne mogu pustiti da ode iz njihova života. Magnija su udomili, a time prihvatili i sve obveze i probleme koji su stigli. A nije da ih nije bilo, priznaje Vanessa.
– Sve je bilo dobro do puberteta, a onda nas je počeo testirati. Znala sam da moram biti čvršća, ali kako kad je on bio moja beba. Zato smo potražili i stručnu pomoć – opisuje nam. Svaki novi dan s njim je izazov, jer Magni u njima traži sigurnost. No, kaže nam Vanessa, puno su naučili od njega i njihov život sad je jedno potpuno drukčije putovanje. Puno obveza, ali i nesebične ljubavi.
