– Imate li taksi? Nas je 30 u grupi, ne možemo čekati vlak, predugo nam je. Pogledajte koliko je ovdje ljudi – pričao nam je jedan mladić na željezničkom kolodvoru u Tovarniku. Platit će, kaže, koliko god treba.
Taksi službe pak u malom slavonskom selu na granici nema, ali i da postoji, izbjeglice ne bi mogle proći ogradu koju je policija postavila na kolodvoru. Iako su im novinari objasnili proceduru da svi zajedno moraju otići u Zagreb te da pojedinačno na mogu napuštati selo, ipak su odlučili ponovno zamoliti policiju.
– Molim vas, kako možemo doći do nekog automobila. Platit ćemo koliko treba – molili su opet policiju. – Koliko ljudi stane u vlak. Tisuću? Nas je ovdje dvije tisuće i nemoguće je da svi stanemo – nastavio je.
– Doći će vlak, pa još jedan, pa još jedan – smirivali su ih policajci.
Jedan mladić nije spavao tri noći. Visok je, šali se, pa se ne može nigdje ni sklupčati, pogotovo ne u autobusu ili automobilu – Moj je prijatelj nizak, poželim da sam poput njega – kaže mladić.
Put koji vodi od prihvatnog centra kroz selo do kolodvora prate odbačene, raspadnute cipele i zimske jakne koje su izbjeglice vjerojatno odbacile jer je vani vrlo toplo. – Ima dosta bolesnih koji trebaju lijekove, ali ovdje im ne možemo pomoći pa bi bilo nužno da što prije dođu u prihvatilišta – kazao je doktor Nizar Shoukry, Sirijac stomatolog iz Tovarnika koji se već drugi dan brine o svojim sunarodnjacima. Prilaze mu mališani s kojima se šali i pokušava ih oraspoložiti, a oni su sretni što su naišli na nekoga svoga.
>> Više tisuća izbjeglica čeka u Tovarniku. Vojska stiže u pomoć sa šatorima
>> Igor Tabak: Ovakvim ritmom vrlo brzo možemo očekivati stotine tisuća izbjeglica
>> Milanović: Pokazali smo da smo ljudi, ali postoji i granica našeg kapaciteta
Ovi se ponasaju kao da nisu izbjeglice. Planiraju gluposti van svakog razuma i pameti. Pa ne zive oni ovdje niti su legalni posjetitelji ili turisti da ce se voziti kako i kuda bi htjeli bez ikakve kontrole. Neshvatljivo kakve politicare imamo da su dozvolili ovu katastrofu.