Vijest da je zauvijek otišao Marijan Kostrenčić, pristigla danas prije podne u Večernjakovu redakciju, izazvala je najprije nevjericu, onda iznenađenje i ostavila nas bez riječi.
Kad ode takav čovjek, prva misao je: Kako? Ne ni zašto, ni gdje, ni kada, nego samo kako, jer nejasno je da može otići onaj tko toliko toga hoće, može i stigne. Svaki razgovor s Marijanom Kostrenčićem otkrivao je čovjeka začudne energije, raznorodnih interesa i sposobnosti, krcata znanjem, jake koncentracije, nemirna duha, uvijek raspoložena za sve i uvijek na raspolaganju za sve. I svaki je susret s njim neizbježno završavao pitanjem u zraku: Kad sve to stigne?
Marijan Kostrenčić djelovao je kao gospodar svog života, a onda se odjednom život malo poigrao njime i simbolično mu zaokružio to putovanje. Rođen je 1959. godine, stjecajem okolnosti (otac diplomat) u glavnom gradu Sudana Khartoumu. Do školovanja vraća se u Zagreb gdje je završio Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Postavši pravim savjetnikom u Ingri počeo je utirati svoju poslovnu karijeru, a učvrstio ju je u Ini kao zamjenik predsjednika Poslovodnog odbora. Znanje stranih jezika odvodi ga u Ministarstvo vanjskih poslova gdje postaje šef kabineta ministra i načelnik Odjela za strana ulaganja i koncesije.
Godine 1995. odlazi u Lura grupu gdje je do 2000. bio potpredsjednik za organizacijske i pravne poslove. Istodobno, od 1992. do 2005. Kostrenčić je većinski vlasnik i direktor Intela d.o.o., vodeće regionalne konzultantske kuće, te direktor i suvlasnik konzultantske kompanije Lintel GmbH sa sjedištem u Beču. Konzultiranje i lobiranje pokazala su se kao stvorena zanimanja za Marijana Kostrenčića. Bio je konzultant brojnih vodećih domaćih tvrtki i stranih korporacija na hrvatskom tržištu. Savjetovao je, među ostalima, Ericsson u preuzimanju Nikole Tesle te zastupao OMV, Mobilkom, Philip Morris, Unilever, Allied Domec, Creditanstalt, Charlemagne Capital, Soros Investment, Sheraton ITT, Elopak, Merck Inc,Ralston Purina, Abelman, Frayne&Acwab, Coca-Colu...
Usto je bio jedan od osnivača, a kasnije i predsjednik Nadzornog odbora VIPneta d.o.o.; kao i u Večernjem listu d.d.; HOK osiguranju d.d. i Generalturistu d.d., te član Nadzornog odbora Diners Cluba Adriatic d.d., Tiska d.d i Klementine d.o.o. i predsjednik Upravnog odbora Mavrova d.d. Skopje. Kostrenčić je izvjestitelj za Hrvatsku Komisije za poreze Američke odvjetničke komore. U proteklih dvadesetak godina bio je pročelnik Odsjeka za gospodarstvo Matice hrvatske, počasni član Croatia – EU Business Councila i potpredsjednik Hrvatskog društva lobista. Njegovo se ime spominjalo i pri Hanžekovićevu preuzimanju EPH.
Život mu se ugasio, kao što se i upalio, izvan Hrvatske, na poslovnom putu u Izraelu. Prvi signal dobili smo prošlog četvrtka (moždani udar), a danas i tužnu vijest. Prvi doticaj s Večernjim listom 80-ih godina prošlog stoljeća probudio je 2000. u njemu posebno zanimanje i specifičan odnos prema medijima i samom novinarstvu. Prijateljevao je već otprije s medijskim ljudima, ali ga je zastupanje Večernjeg lista naprosto utkalo u novinarsku branšu koju je savršeno dobro razumio. Nije odolio ni zovu novinarskog pera i posljednjih je nekoliko godina bio stalni kolumnist portala PolitikaPlus, konstruktivni kritičar domaće politike i gospodarstva.
Odlazak Marijana Kostrenčića gubitak je ponajboljeg poznavatelja korporacijskih prilika u Hrvatskoj, a Styria i posebno Večernji list ostaju bez uvijek sklonog prijatelja. U našim kolektivima zaboravljen svakako neće biti.
>>Kostrenčić kao dioničar Ine i sam razmišlja o tužbi
>>Kostrenčić: Vlada treba raspisati prikupljanje državnog zajma
