Do 2006. godine, s pripremama koje su već počele, rafinerije u Sisku i Rijeci naći će se među modernijima u Europi! Time će se, umjesto brojnih najava o zatvaranju sisačke rafinerije, povećati vrijednost Ine, koja trenutačno traži strateškog partnera za prodaju 25 posto kompanije.
Mislim da je odluka definitivno donesena, kaže ing. Boris Čavrak, direktor rafinerije u Sisku, i da ćemo pronaći oko 180 milijuna dolara, koliko je potrebno za svaku rafineriju.
- Prema sadašnjim procjenama, bit će potrebno oko 400 milijuna dolara kako bi po sistemu "ključ u ruke" 1. siječnja 2006. godine dvije hrvatske rafinerije ušle u red modernijih u ovom dijelu Europe. Nova postrojenja, kojima će se drastično smanjiti udio sumpora u derivatima, već bi 2006. godine trebala zadovoljiti europske standarde, koji će vrijediti od 2009. godine i koje će, prema sadašnjim procjenama, iste godine kada i Ina imati i skandinavske zemlje, Njemačka... Trenutačno je gotova studija izvedivosti, koju je djelomice, sa 500.000 dolara, financirala i američka agencija TDA, koja je pokazala isplativost od 15 do 30 posto - kaže ing. Čavrak.
Imat ćemo tako dvije moderne rafinerije s iznimnim položajem, jednu u Rijeci, koja može prerađivati naftu koja dolazi tankerima, odnosno morskim putem, a ovaj dio Hrvatske sa Zagrebom imat će u blizini rafineriju u Sisku. A to je iznimno važno jer se više od 60 posto naftnih derivata troši samo u Varaždinu, Karlovcu, Sisku i Zagrebu!
- Zamislite da je prevladalo razmišljanje da se rafinerija u Sisku zatvori. Cijelo ovo područje ostalo bi bez brze opskrbe i "osuđeno" na cisterne koje bi iz Rijeke prevozile derivate. A što kada se cesta kroz Gorski kotar zatvori zbog snijega? Ostaje, naravno, željeznica, no to znači i 20-ak dolara, koliko stoji prijevoz po toni. Da se i ne govori kako je sigurnost opskrbe tržišta važno strateško pitanje za zemlju. Mislim da sve te priče o zatvaranju rafinerije u Sisku dolaze od konkurencije, koja bi i te kako željela ući na naše tržište - uvjeren je Čavrak. Dakako, o vrijednosti jedne takve rafinerije teško je konkretnije govoriti. No, ako bismo gradili jednu sličnu rafineriju, to bi stajalo gotovo dvije milijarde dolara, a razgradnja rafinerije (ako bi se išlo na to) stajala bi otprilike 30 posto te vrijednosti, što znači gotovo 600 milijuna dolara.
Znakovito je da danas države teško odlučuju riješiti se vlasništva nad rafinerijama, što samo po sebi govori o važnosti prerade. Tako je i u slučaju velikih kompanija poput Shella, BP-a, OMV-a, ENI-ja i ostalih. To, naravno, znači i dobitak za Inu, čija će vrijednost biti znatno veća s modernim rafinerijama koje mogu zadovoljiti tržište nego sa sadašnjim stanjem, u kojem su standardi i mogućnosti Rijeke i Siska nedovoljni za jači izvoz kvalitetnih derivata. U Ini su napravili i računice po kojima će već 2005. godine potencijalno tržište ove regije tražiti oko 30 milijuna tona derivata godišnje. Na tom tržištu od 12 milijuna ljudi Ina računa na svoj udio od oko osam milijuna tona vlastite prodaje, a stručnjaci procjenjuju da će 2010. godine tržište u ovom dijelu Europe biti veće od izgrađenih kapaciteta rafinerija. Jer, već danas rafinerije u Austriji i Mađarskoj rade punim kapacitetom.
Zdravko Cesar
