Ivan Katanić, sedamnaestogodišnji maturant požeške Gimnazije, ne mora se kao tisuće njegovih vršnjaka brinuti za upis na fakultet iduće godine, ali ni za posao kada stekne visoko obrazovanje. Zahvaljujući nizu sjajnih rezultata na državnim, europskim i svjetskim natjecanjima, Ivan je osigurao direktan upis na Fakultet elektrotehničkih znanosti u Zagrebu.
Svjetsko srebro
Prošli mjesec dok je sudjelovao na međunarodnoj informatičkoj olimpijadi u Kanadi, kao jedan od četvorice članova hrvatske reprezentacije, gdje je osvojio srebrnu medalju, dobio je i prvu ponudu za posao!
– Iz Facebooka mi je stigla ponuda da dođem na tri mjeseca na probni rad u Ameriku. No, kako moram još završiti jedan razred srednje škole, zasad sam to odbio. Kad krenem na studij, vjerojatno ću prihvatiti tu ponudu, kaže Ivan, koji je u povijesti požeške Gimnazije njezin najnagrađivaniji učenik.
Ponude iz svjetskih tvrtki za mladog informatičara, sigurno je, tek će početi stizati jer ga i iduće godine čekaju nova europska i svjetska natjecanja. U Hrvatskoj je dvije godine zaredom bio državni prvak te osvajač zlatne medalje na olimpijadi. U Hrvatskoj je osvojio sve što se može osvojiti u informatičkim natjecanjima.
– Intenzivnije sam se informatikom počeo baviti potkraj osnovne škole te posebno u prvom i drugom razredu gimnazije. Očekivao sam da ću jednog dana postati član hrvatske reprezentacije. Želja mi je završiti FER te poslije toga raditi u nekoj od poznatih svjetskih informatičkih tvrtki, ističe Ivan koji se u Kanadi natjecao s učenicima iz 82 zemlje svijeta.
Dva dana, svaki dan po pet sati, rješavali su osam zadataka. Nije bilo nimalo lako, ali poseban je osjećaj bio, dodaje, što su oni iz jedne male zemlje iza sebe ostavili svjetske sile poput Amerike i Kine.
– Od svih predmeta smatram da je informatika ta koja malim sredinama omogućuje najviše da se probiju jer se učenici za natjecanja uglavnom pripremaju putem interneta, kaže prof. matematike i informatike Sanja Grabusin, Ivanova mentorica.
Servisna služba
Bitno je samo, dodaje ona, na vrijeme prepoznati nečije mogućnosti i uključiti se u tu mašineriju te znati gdje se što može naći. Smatram da učenici u manjim sredinama imaju veći motiv pa su se spremniji odreći nekih stvari i više vremena potrošiti na informatiku. Mi mentori samo smo tu servisna služba – zaključuje.
Dajte pustite klinca na miru