Sloboda govora i principijelnost opet su na kušnji kod vladajućih. Dragan Kovačević kao malo tko javno je “ispljuskao” ministra financija Slavka Linića preporučivši mu da više čita stručnu literaturu, ali i Vladi je u biti rekao da joj treba više znanja.
U obrani kritike Vlade Kovačević pozvao se na slobodu govora kao ekonomski strateg koalicijskog partnera, a ne kao šef JANAF-a. Dakle, Kovačević želi reći da on nije istupao iz trećeg ešalona kao svojedobno Vladimir Ferdelji koji je zbog kritike Vlade smijenjen na mjestu savjetnika kasnije smijenjenog ministra. I čini se da mu je argument vrlo jak! Iako je i Ferdelji, govoreći iz svoga stručnog kuta, o politici Vlade dao sličnu ocjenu kao Kovačević: “Ako ne znamo kamo idemo, onda je svaki put dobar.”
Njemu je premijer, promovirajući Ferdeljijevo pravilo, tada rekao: “Da je takav intervju dao netko od članova Vlade, ja bih njega ili nju dobronamjerno pitao je li još uvijek član Vlade?”. Mukotrpnu analizu koja bi nam trebala otkriti suptilnu razliku tih dvaju slučajeva prepuštamo onima koji misle da su u stanju u tomu prepoznati principe ponašanja među vladajućima. No, zajedničko Kovačeviću i Ferdeljiju je isticanje znanja, što je jedan od borbenih pokliča Kukuriku koalicije.
“Društvo znanja preduvjet je društva uspjeha”, ponovio je mantru iz Plana 21 premijer Zoran Milanović prije devet mjeseci studentima Zagrebačke škole za ekonomiju i menadžment. Pod citiranim naslovom taj njegov govor se, vjerojatno kao jedan od impresivnijih u kojem je premijer na pravom mjestu dao ono najbolje od sebe, nalazi i na web stranicama Vlade.
Riječ je o, za političara, neuobičajeno sadržajnom govoru. I da ne pretjerujemo u komplimentiranju dovoljno je reći da je po svim elementima taj govor bio sve ono što nije bio sada već slavni govor Ingrid Antičević Marinović u Parlamentu EU, sadržaj kojeg je gori i od izvedbe. Kad bi se dijelili Oscari za najisprazniji svevremenski politički govor, Ingrid Antičević Marinović sigurno bi bila među nominiranima, ako ga ne bi i osvojila. Europarlamentarci obogaćeni su za njezina razmišljanja okončana rečenicom s kojom se prometnula u europsku političku trash zvijezdu nadmašivši i samu sebe kad je kao ministrica pravosuđa svečano pustila u rad lift u Palači pravde.
Milanović je u svome govoru studentima rekao kako je EU “nevjerojatno razrađen birokratski mehanizam, užasno složen, a da biste u tom sustavu radili, morate biti užasno školovani”. Ako je tako, za svakoga tko “studira” našu političku zbilju logično je pitanje što onda Antičević Marinović uopće radi u Milanovićevoj blizini, a ne što radi u Parlamentu EU.
Zoran Milanović u nedjelju je u Jutarnjem listu etiketiran kao principijelan. Možda on privatno i jest takav, ali i ovi primjeri nam govore da je kao premijer sve prije nego principijelan. Da uistinu drži do znanja, kako je govorio studentima, a i kakvo pokriće nedvojbeno daje i svojim javnim istupima, onda mu problem ne bi bili Kovačević i Ferdelji, čak ni kad kritiziraju Vladu ili ministre gdje ne bi trebali, već Ingrid Antičević Marinović sa svojim ispraznom političkom frazeologijom.
Struka, znanje i kritičnost nikad ne smiju biti problem u demokratskom društvu jer je to, kako je premijer to tako lijepo sažeo obraćajući se studentima, “preduvjet društva uspjeha”, odnosno “zemlje čudesa” .
