Na trenutak je zvučalo kao da nam je kolektivno, po tko zna koji put, podvalio kakvu svoju psinu, kada je jutros pristigla vijest da je umro višestruko nagrađivani novinar, sveučilišni profesor i autor više knjiga, Inoslav Bešker. Pa ipak, te su vijesti krenule pristizati sa svih strana, a spominjale su i formulaciju koja uključuje "kratku i tešku bolest", koja zove na ozbiljnost, otrežnjenje. A kakva nego teška bolest, kada je sa sobom odnijela tog ljudskog i profesionalnog "teškaša"! Zastao je u trenutku novinarski svijet, vječito u utrci s vremenom, s rokovima koji neumoljivo udaraju ritam, odlagale su se jučer tastature, na posljednji pozdrav bardu, nestoru, doktoru... našem Inu.
Pa još se neki dan, svojim britkim perom opraštao s preminulim Silvijem Berlusconijem, "šarmantno besramnim, koji je do konca života pleo svoje kombinacije, tkao ih skrovito, potpuno bezočno, ne mareći ni za zakone, ni za bolje običaje".
Pa neki nas je dan, kada se rat prelio na ruski teritorij, poučio da je rat - ultima ratio, da je "razumljiva volja države, napadnute na svom teritoriju, da uz obranu tog ozemlja pokuša nanijeti udarac agresoru i na njegovu terenu, da nakon silnih i razornih agresorovih udara na svoj glavni grad pokaže napadaču, makar samo demonstrativno, da batina ima dva kraja, da i on može biti udaren za uzvrat".
Još je nedavno pisao kako se ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski i poglavar Katoličke crkve papa Franjo s poštovanjem su se sporazumjeli da se ne razumiju. To je ta Beškerova rečenica! Ili ova o turskom sultanu Erdoganu koji je: "sagradio sebi u Ankari Predsjedničku palaču kakve se ne bi postidio no ni Nicolae Ceauşescu, prostraniju od Versaillesa, kičastiju od Topkapija - sultanske palače s pozlaćenim radijatorima".
Tko bi se, osim Beškera, usudio mortalnu statistiku preminulih od Covida nazivati "dnevnom žetvom mrtvih"? Tko bi se, osim njega, drznuo odašiljati javni apel o bojkotu Egipta i Saudijske Arabije, jer to je stvar moralne higijene? Tko je, ako ne Inoslav Bešker, papu Franju uporno nazivao papom Franom, jer mu se može?
POVEZANI ČLANCI:
Bio je novinar staroga kova - ne u smislu poodmaklog životnog doba jer je njegov zaigrani dječački duh uspješno potiskivao broj "godina proizvodnje" - već u smislu pomalo izumirućih uzusa zanata što podrazumijevaju enciklopedijsko znanje, novinarski nerv koji ne zna za radno vrijeme i glad za pisanjem. Bio je humanist, sveznadar, hodajuća enciklopedija, profesionalac, kozer, nesvakidašnji čovjek, neobična imena.
Rođen je 30. siječnja 1950. godine u Zagrebu. Bio je čudo od djeteta, preskakao razrede, maturirao na splitskoj Klasičnoj gimnaziji sa 16 godina, upisao studij. I onda se inficirao novinarstvom, sa samo 17 godina. Svojim je tekstovima obogatio stranice brojnih izdanja, osim Slobodne Dalmacije i Jutarnjeg lista za koje je pisao do posljednjeg dana, radio je i za Omladinski tjednik, Studentski list, Telegram, Start, Vjesnik, Večernji list, BBC, Radio 101 i druge. Odlaskom u Rim krajem 1980-ih, kao dopisnik Vjesnika, ovaj se ateist profilirao u jednog od vodećih vatikanista.
A Beškerovo obrazovanje i zavidna znanstvena karijera posebna su poglavlja ove iznimne životne priče. Na Sveučilištu u Milanu doktorirao je poredbenu slavistiku disertacijom o Morlacima u europskoj književnosti. Bio je redoviti profesor kroatistike na Sveučilištu u Splitu od 2013., profesor slavistike na Orijentalnom sveučilištu u Napulju, na Sveučilištu La Sapienza u Rimu, te na Sveučilištu u Bologni. Predavao je istraživačko novinarstvo na Sveučilištu u Zagrebu. Na Sveučilištu u Dubrovniku bio je od 2013. profesor novinarstva i komunikologije.
Iza njega ostaje i pozamašna bibliografija, među ostalim, "Istraživačko novinarstvo", biografska monografija "To je bio Ivan Pavao II", kulturološki "Goli blagdani, monografija", "Filološke dvoumice, studije i eseji", "Riječ po riječ" i "Riječi dana" te nekoliko knjiga na talijanskom jeziku.
Posve zasluženo, dobitnik je i brojnih nagrada, od kojih i Nagrada "Otokar Keršovani" za životno djelo u novinarstvu, njemu posebno draga Nagrada Slobodne Dalmacije za životno djelo u novinarstvu, kada je nasmijao prisutne obećanjem da ga time neće otjerati u mirovinu. Nagrada HND-a Marija Jurić Zagorka, za novinara godine 2002., za najbolji komentar u tisku 2002., za najbolji komentar na internetu 2006., Nagrada Calabria za dopisničko novinarstvo 1996., Nagrada Kiklop za knjigu Filološke dvoumice 2007., Nagrada HHO Joško Kulušić za zaštitu ljudskih prava, 2016., Nagrada Otto von Habsburg 2015. godine, tek su neke kojima je ovjenčan.
Privatno, obožavao je operu, pjevušio je stalno arije, volio je film i umjetnost i svoju obitelj: suprugu Mirjanu i kćeri Nevu, Ladu i Nušu. Kolegama i cijeloj vojsci čitatelja nedostajat će njegova posramljiva erudicija, djetinja zaigranost u izričaju i govoru, njegove humorne digresije koje si je dopuštao i u smrtno ozbiljnim temama, neponovljivi cinizam, ta odlika visoko inteligentnih ljudi. Iza njega ostaju tisuće napisanih tekstova i golemi žal zbog nenadoknadivog gubitka za profesiju koja uzdiše pod imperativom brzine i teretom netočnosti, površnosti, nedostatka osjećaja za kontekst - svime što Bešker nikada nije bio. Naposljetku, Inoslav je imenica koja nema, i dugo neće imati, zamjenicu.
VIDEO Preminuo Silvio Berlusconi
ima! clan sluzbi SFRJ od davnina!