Ja ću, ja ću! – vikale su Marta (10), Barbara (8) i Magdalena (5) kad je majka Dubravka pitala tko će ove godine kititi bor za Badnjak. Na upit tko će ga raskititi, djevojčice su iznenada zašutjele, ali stvar je spasio dvogodišnji Luka, koji je ponosnim i odrješitim glasom prekinuo neizvjesnost: “Ja ću ga raskititi!” Tako je to u petnaesteročlanoj obitelji Šarac iz Slavonskog Broda. – Luka skida kuglice, prošle je godine gotovo sve poskidao. Ne možeš mu zabraniti i gotovo – smije se Dubravka. Marko, Dubravka i njihovih trinaestero djece već šesnaest godina preživljavaju od očeva prikupljanja i prodaje starog papira i kartonske ambalaže. Oboje su inženjeri strojarstva, ali nikada nisu uspjeli pronaći posao u struci. Troje se djece, doduše, u međuvremenu odvojilo: najstariji Ivan (22) radi u Švedskoj, Jelena (21) studira fizioterapiju u Vukovaru, a Helena (20) farmaciju u Zagrebu. Međutim, ostali su još na okupu. Nikolina (18) i Petar (16) idu u srednju školu, Marko (14), Stjepan (12), Marta (10) i Barbara (8) u osnovnu, a Magdalena (5), Marina (3), Luka (2) i sedmomjesečni David u školu će tek za koju godinu.
Dubravka kaže kako Božić za njezinu obitelj znači priliku za novo okupljanje. Tada svi zajedno u mirnom i blagoslovljenom ozračju slave Isusovo rođenje i uživaju u zajedničkom druženju.
– Božiću i Uskrsu posebno se vesele najmlađa djeca, jer znaju da im tada dolaze brat i sestre. U toj sveopćoj radosti i oni shvaćaju da je riječ o nečemu velikom i važnom. Međutim, meni je Božić cijelu godinu. Nastojim da ta međusobna solidarnost i pomaganje postane trajna kategorija u mojoj obitelji, jer blagdan traje samo ta dva dana, a mi ipak živimo cijelu godinu – govori Dubravka.
Tati Marku nije lako, otkupna cijena papira toliko je pala da je bavljenje poslom kojim prehranjuje svoju obitelj došlo na rub isplativosti. Fizički i psihički nije više u mogućnosti svaki dan voziti dvije ture po tisuću kilograma kartona. No, optimizam ga ne napušta. Na blagdanskom stolu Šarčevih i ove će se godine naći i pečenke, i kolača, i svih drugih delicija. Darovi će, nažalost, vjerojatno izostati. Novca je malo, želja puno, a ako želju ispunite jednom djetetu, morate svima.
– Ne gladujemo, ali ne živimo baš ni u obilju. Našoj obitelji za jedan dan nije dostatno pet litara mlijeka, a katkad nam je malo i pet kilograma kruha. Čim nas je više u kući, raste i potrošnja struje i vode, pa su računi za režije veoma visoki, a tek odjeća, obuća, knjige – kaže Marko.
Osim najbliže rodbine i nekolicine dobrih ljudi, gotovo nitko im ne pomaže. Magdaleni je krsna kuma Jadranka Kosor, Luki bivši državni tajnik u Ministarstvu obitelji Stjepan Adanić, ali oni od toga imaju samo - čestitke. Ipak, Božić je vrijeme kada sve negativnosti padaju u drugi plan. Starija će se djeca i ove godine tiskati na polnoćki u mjesnoj crkvi, a roditelji će poraniti na jutarnju božićnu misu.
– Nastojimo ne samo na Božić nego i svaki dan potisnuti brige i ne opterećivati se njima. Svaki čovjek ima problema, kod nas su malo izraženiji jer smo brojna obitelj, ali ja se jednostavno prekrižim i kažem: “Sutra je novi dan”. Danas ćemo riješiti jednu stvar, sutra drugu i tako malo-pomalo idemo kroz život – optimist je Marko.
Toliki fakulteti, a gumice nigdje...