Dobrovoljačku vojsku čine Palestinci, Libanonci, Sirijci, Jordanci i Alžirci, a naoružana je lakim oružjem i ručnim bacačima za uništavanje tenkovaOni su svakoga trena spremni ubiti i umrijeti za idealeRatnik sa zastavom na kojoj piše "Pokret otpora odbori narodnog otpora" te citat iz Kurana: "Ubijte ih gdje ih nađete"Samoubilački napadi u Iraku, u kojima najviše stradavaju nedužni civili, postali su dio iračke svakodnevice.
Odgovornost za krvave napade redovito preuzima Al-Qaida u zemlji Rafidein, čiji je vođa zloglasni Jordanac Abu Musab Al Zarqawi. Al Zarqawi svakodnevno odlučuje o životima nekoliko tisuća mladih ljudi koji su pristigli u Irak iz cijelog svijeta, spremni položiti život u borbama protiv Amerikanaca i njihovih saveznika, neki zbog iste ideologije, koja će ih odvesti u "rajsku smrt", a neki zbog novca. Kako i gdje novači i motivira te mlade ljude, istražio je reporter Večernjeg lista posjetivši palestinski logor u Libanonu "Ain Al Hilwe" (Slatki izvor) u blizini grada Saidona, 45 kilometara južno od Beiruta.
U tom logoru živi oko 80.000 stanovnika, većinom palestinskih izbjeglica koji su 1948. godine, u vrijeme arapsko-izraelskog rata, pod prisilom napustili palestinski teritorij. Do danas je iz logora "Ain Al Hilwe" u Irak otišlo oko 500 boraca, od toga 300 zbog ideologije, a 200 isključivo kao plaćenici, jer Al-Qaida i stranka Bath (stranka svrgnutoga diktatora Sadama Huseina) za svakog borca plaćaju od 2000 do 5000 dolara mjesečno.
U samom logoru situacija je slična kao i u Iraku jer svakodnevno izbijaju oružani sukobi između različitih palestinskih frakcija i islamističkih skupina, ideološki bliskih Al-Qaidi (Asbat Al Ansar, Jend Asham), što nam je i otežalo planirani posjet logoru. Osim spomenutih militantnih skupina, u logoru se, bježeći od dugogodišnjih zatvorskih i smrtnih kazna, nastanilo i 5000 ljudi iz najgoreg kriminalnog miljea koji dodatno ugrožavaju sigurnost svakog posjetitelja.
Da je logor "Ain Al Hilwe" država u državi, potvrđuju nam libanonska vojska i snage sigurnosti koje su se nemoćno rasporedile oko granica logora te na ulaznim i izlaznim punktovima kontroliraju posjetitelje jer im je najstrože zabranjen ulazak unutar granice ne bi li se izbjegao libanonski sukob s Palestincima. Na strogo kontroliranom ulaznom punktu našli smo se i sami kad je naš vodič nakon višetjednog pregovaranja, preko pukovnika Munira Al Magdaha, zapovjednika najmoćnije snage unutar logora Fatah (pokret Jasera Arafata), uspio ishoditi osiguranje za neometan posjet logoru.
Temeljita provjera na ulazu
Nakon što smo prošli temeljitu provjeru libanonskih snaga sigurnosti te samo desetak metara udaljenu provjeru palestinske sigurnosne službe, dočekao nas je 21-godišnji Muhamed, jedan od brojnih tjelesnih čuvara pukovnika Magdaha.
Iako se stanovnici logora trude živjeti normalno, teško je oteti se dojmu da žive u bijedi. Na površini od pet četvornih kilometara, škole, vrtići, bolnice i trgovine okruženi su centrima za obuku novaka, iz kojih neprekidno dopire pucnjava i vika nadređenih. Osim neugodnog mirisa rata, koji se osjeća na svakom koraku, unutar logora širi se i nesnosan smrad kanalizacije, a sve to okruženo je visokim, trošnim zidinama na kojima se neraspoloženje stanovnika iščitava grafitima.
Sirotinja i prekaljeni gerilci
Već nakon kratkog boravka u logoru, shvatili smo da Al-Qaidini menadžeri, koji poput strvinara obilaze logor u potrazi za novim borcima, i ne trebaju imati previše talenta za motivaciju mladića, jer logor naseljava 80 posto nezaposlenih Palestinaca i velik broj prekaljenih gerilaca.
Ledena lica muškaraca koja susrećemo, zamaskirana gustim bradama, i žene prekrivene tamnim feredžama, podsjećaju nas na talibanski režim u Afganistanu. Prekaljeni borci i plaćenici odupiru se ratu ako im je ponuđena niska svota, ali zato pregovori s "običnim ljudima" nisu potrebni. Oni su svakoga trena spremni ubiti i umrijeti za ideale. Približavajući se centrima za obuku plaćenika, vodič Muhamed upozorio nas je da isključimo mobitele jer bi nas razgovor na stranom jeziku doveo u opasnost.
Oni su svakoga trena spremni ubiti i umrijeti za ideale
Naime, borci koji kreću prema Iraku svakog stranca smatraju špijunom i osuđuju ga na smrt. Borce koje smo susreli na vojnoj obuci, a koje osim Palestinaca čine i državljani Libanona, Sirije, Jordana i Alžira, nismo uspjeli pridobiti za razgovor, ali na naš upit zbog čega se uvježbavaju za gerilske ratove, s lakim oružjem i ručnim bacačima za uništavanje tenkova, spremno su odgovorili da se uvježbavaju za slučaj izraelskog napada na logor. Na naše čuđenje, taj nam je odgovor rastumačio vodič Muhamed povevši nas prema svome vođi Muniru Al Magdahu.
Naravno da neće priznati da idu u Irak, jer to je još uvijek pod velom tajne. Žao mi je tih ljudi, jer ne znaju što ih čeka. Al-Qaidini menadžeri plaćenike traže među najvećom sirotinjom. Prije dva mjeseca u Iraku sam izgubio prijatelja Nidala Hassana Al Mustafu, koji je bio iskusan borac, ali se posvetio vođenju male trgovine. Tada je naletio na Al-Qaidine menadžere i, pritisnut lošom financijskom situacijom, pristao na njihovu plaću od 3000 dolara mjesečno.
Plaću je dobio unaprijed za pet mjeseci, ali je nije stigao potrošiti jer je već nakon mjesec dana poginuo. Njegovi roditelji ispričali su mi da su ih posjetili Al-Qaidini ljudi i obećali veliku svotu novca ako pred ljudima pokazuju zadovoljstvo što im je sin poginuo kao mučenik u Iraku. Takvih je slučajeva u logoru na stotine.
Muhamedovu priču prekinuo je snažan glas iz zvučnika džamija unutar logora. Uz povike "Alah uekber!" (Alah je najveći!), obavijestio je stanovnike logora da je u Iraku toga trenutka u samoubilačkoj akciji poginuo "heroj i mučenik Imad Al Hayek koji je hrabro napao šijitske izdajice u Karbali". Naš strpljivi vodič objasnio nam je da je to uobičajen postupak odavanja počasti za hrabrost svakom od stanovnika logora koji izgubi život u Iraku, bio plaćenik ili dobrovoljac. Na žalost, takvi su rituali postali svakodnevni zaključio je Muhamed.
3 glavna podatka o logoru
U logoru “Ain Al Hilwe” (Slatki izvor) bijednim životom živi 80.000 stanovnika, većinom palestinskih izbjeglica. No tu se sklonilo i 5000 ljudi iz kriminalnog miljea.
2. Borci
Do danas je iz logora “Ain Al Hilwe” u Irak otišlo oko 500 boraca, od toga 300 zbog ideologije, a 200 isključivo kao plaćenici.
3. Plaća
Al-Qa’ida i stranka Bath (stranka svrgnutog diktatora Sadama Huseina) za svakog borca plaćaju od 2000 do 5000 dolara mjesečno.
Glavni organizator
Jedan od glavnih organizatora odlazaka plaćenika u Irak pripadnik je Al-Qa’ide i ratni veteran iz Afganistana, Libanonac Ghandi Al Souhmarani. U Tripoliju, na sjeveru Libanona, mobilizirao je velik broj boraca u redove Al-Qa’ide. Godine 2000. pobjegao je s ostalim članovima Al-Qa’ide u logor “Ain Al Hilwe” kad je libanonska vojska otkrila njihovo dotadašnje skrovište.
Labirint tunela
Jedan od najvećih protivnika Al-Qa’idina vrbovanja boraca za Irak, pukovnik Munir Al Magdah, zapovjednik snaga Al Fatah, kaže: “Učinit ćemo sve da spriječimo ulazak stranaca u naš logor, koji novcem kupuju našu djecu i šalju ih u rat u Irak. U prosincu prošle godine, u zajedničkoj akciji nas i libanonskih snaga sigurnosti, spriječili smo odlazak 300 plaćenika. Kod njih smo pronašli 500.000 dolara i nekoliko stotina krivotvorenih putovnica iz različitih zemalja.” Na upit kako izlaze iz logora, Munir odgovara: “Ispod logora postoji labirint tunela. Što mislite kako bi se svi naoružavali?”
