Međunarodna zajednica, kako se to običava reći za skupinu država i
njihovih političara koji se 15 posljednjih godina brinu o Bosni i
Hercegovini, u toj svojoj nakani uvijek nije imala najbolje namjere.
Potvrde za to dobivamo svakodnevno, a i bliska prošlost nam je
potvrdila da smo u tom svom zaključku u pravu.
Ako nisu mogli spriječiti krvavi rat, koji je odnio stotine tisuća
nevinih života, mogli su spriječiti pojedine najveće pokolje u
suvremenoj Europi, onaj u Srebrenici. Mogli su, ali nisu.... Zašto?
Mogli su još štošta toga, ali nisu. Dapače, uloga pojedinih tajnih
službi u sukobu Hrvata i Bošnjaka u BiH je mutna i nije razrješena do
kraja. Te četiri godine sukoba najbolje su pokazale koliko je kome u
Europi i svijetu stalo do Bosne i Hercegovine, koju nakon završetka
krvavog rata namjeravaju urediti onako kako njima odgovara, a ne kako
bi u njoj željeli živjeti narodi koji je čine.
No, to je priča o kojoj bi mogli pisati kartice i kartice tekstova i
uvijek bi nam nedostajalo prostora da objasnimo sve što se objasniti
ima. Međutim, ono što svakodnevno izlazi na vidjelo u BiH pokazuje
mnogi nisu imali iskrene namjere. Najnovija priča koja se sve češće
pojavljuje u novinama, o učestalim oboljenjima od karcinoma, dokazuje
da su neki prelijepi prostor Bosne i Hercegovine doživljavali kao
divljinu u koju je najlakše odbaciti otpad koji im ne odgovara.
Učestale priče o posljedicama koje izaziva osiromašeni uran razbacan po
cijeloj Bosni i Hercegovini iz raznoraznih projektila postale su toliko
zabrinjavajuće da pojedini čelnici općina koje su pogođene tim
problemom najavljuju kako će u što skorije vrijeme iznijeti podatke o
čudnim smrtima na njihovu području.
Dobro bi bilo da su sve te nedaće izazvane samo ostacima projektila
koji su bili napunjeni osiromašenim uranom. Proći će još dosta godina
dok se ne budu otkrivale tajne koje u mnogim kanjonima i utrobama kriju
bosanske planine koje su bile pogodno mjesto za odlaganje opasnog
otpada. Koliko se samo lijekova, kojima je prošao rok trajanja, nalazi
po mnogim skladištima u cijeloj BiH. Ti su lijekovi došli kao
humanitarna pomoć, a danas su postali otpad koji treba negdje
uskladištiti. To su samo neki primjeri koliko je "međunarodnoj
zajednici" stalo do BiH i njezinih građana.
Jasno i glasno