Posjet Istanbulu bilo je jedno od onih putovanja koja kao rezultat imaju potpuno rušenje predrasuda o mjestima i ljudima koje ne poznajemo iz prve ruke i o čijim običajima i ljudima učimo iz televizijskih serija ili pak iz vijesti koje nam svakodnevno serviraju u informativnim emisijama. Najveći turski grad smješten je na dva kontinenta, u Europi i Aziji, i već na prvi pogled odaje dojam pravoga velegrada čiji moderan dio, pogotovu oko trga Taksim i Avenije Istiklal, podsjeća na središte Münchena ili Stuttgarta. Unatoč najavama o nevjerojatnim gužvama, promet se u prvim danima siječnja odvija bez većih problema. Gužve nisu ništa gore od onih zagrebačkih.
– Istanbul je grad s oko 20 milijuna stanovnika i gužve su sasvim uobičajene, no kad bi ljudi malo više koristili alternativne pravce do svojih radnih mjesta i kuća, a ne da se svi voze kroz centar, bilo bi još bolje – kaže nam taksist Ali.
Pitamo ga i za nedavne nemire kao i za popularnost premijera Erdogana čiju vlast potresaju korupcijske afere. Primijetili smo i da je poznati trg Taksim prepun interventne policije, iako je bio petak navečer i nije bilo nikakvih prosvjeda.
Između kontinenata
– Puno je ljudi u gradu, vrijeme je lijepo i svi to koriste. Nereda neće biti, policija je tu samo preventivno, a ljudi će svoju volju iskazati na izborima – kaže nam Ali.
A da se bliže izbori, iako lokalni, vidi se na svakom koraku. Slika premijera Erdogana nalazi se kraj najave ili obilježavanja ostvarenja gotovo svakog infrastrukturnog projekta u Istanbulu, od podzemnog tunela ispod Bospora do obnove muzeja i gradnje novih mostova. Stanovnici Istanbula su podijeljeni, no još jedna predrasuda o podjeli na mlade, urbane i sekularne s jedne strane te ruralne i vjerski nastrojene islamiste s druge strane pala je u vodu pri samom pogledu na ulice Istanbula, a u našem slučaju na brodu koji povezuje europski i azijski dio grada.
Nešto prije 12.30 sati kada je muslimanima vrijeme za molitvu, s iPhonea mladića do nas začuo se poziv mujezina. A on nije bio jedini. Upravo mladi, urbani ljudi sve češće u rukama drže tasbih (muslimansku krunicu), a u prakticiranju vjere koriste i modernu tehnologiju.
Dodaju da to ne znači da se zalažu za uvođenje šerijata ili nečega sličnog već se jednostavno okreću tradiciji. S druge strane, neke starije generacije od kojih biste očekivali sličan pristup, potpuno su okrenute poslu, jer Istanbul je sam po sebi jedan veliki bazar, i kažu da je vjera stvar svakog pojedinca.
S obzirom na to da je naš hotel znamenitog imena “Yasmak Sultan” bio smješten samo stotinjak metara od Aje Sofije, Plave džamije ili palače Topkapi koju su hrvatski gledatelji upoznali gledajući seriju “Sulejman Veličanstveni”, iz prve ruke mogu posvjedočiti da je turska gostoljubivost istinita, a poglavito se to osjeti u starom dijelu grada koji je okrenut velikom biznisu od kojeg ne živi samo Istanbul.
– Najave da će se Aja Sofija ponovo pretvoriti u džamiju velika su glupost. Mi živimo od turista koji obilaze taj muzej i okolne znamenitosti, a to Istanbulu i cijeloj Turskoj donosi ogromne prihode kojih se nitko normalan neće odreći – kaže nam trgovac Herman.
Zanimljivo je da je on iz okolice obalnoga grada Mersina te preko ljeta živi od turizma, a preko zime dolazi raditi u Istanbul u kojem turistička sezona traje cijelu godinu. I nije jedini. Takvih je ljudi mnogo, a onaj tko želi raditi neće biti gladan.
– Kod nas nema gospodarske krize, prosječna je plaća oko 1500 lira (3750 kn), ali svatko zaradi još nešto sa strane. Nisam previše religiozan, ali nisam ni protiv premijera Erdogana. Puno se gradi, pogotovu infrastruktura, pa grad ima željeznicu ispod mora! Tko to na svijetu još ima? – kaže nam Herman, mladić koji ni po odijevanju ni po poznavanju stranih jezika ne odskače od bilo kojeg Europljanina svoje generacije.
Preskupi alkohol
Zanimljivo je da je europski duh Istanbula zapravo najvidljiviji na azijskoj strani grada, dijelu Istanbula koji je mirniji i manje užurban od onog s europske strane, a ipak je prepun malih kafića i restorana koji podsjećaju na iste takve kafiće primjerice u Parizu ili Barceloni. U većini je tih objekata moguća i konzumacija alkohola, uglavnom piva, ali mora se priznati da su alkoholna pića znatno skuplja nego u Hrvatskoj. Ali se zato svježe cijeđeni sok od naranče može popiti na svakom koraku za vrlo malo novca.
Sveukupno gledajući, Istanbul je grad čija vas kultura, povijest, živost, ali i ljubaznost i gostoljubivost ljudi ostavljaju bez daha i koji svakako treba posjetiti nekoliko puta. Istodobno, Istanbul je danas grad podijeljenih ljudi koji su na prekretnici, ne znaju hoće li Turska ići u smjeru sekularizma i nastaviti modernizaciju ili će se usmjeriti prema jačanju islamizma i tradicionalizma.
Sudeći prema mišljenju običnih ljudi, i dalje će najvjerojatnije balansirati između tih dviju opcija, na korist kapitala i zarade i uz kulisu mujezinova poziva na molitvu.
>> Ostvaren san osmanskih sultana - Tunel spojio Europu i Aziju
