Čarobni Istanbul danas živi između terorističkog napada u Ankari koji je potresao cijelu Tursku i parlamentarnih izbora koji se održavaju 1. studenoga. Na izborima će građani Turske odlučiti u kojem će smjeru Turska ići dalje, hoće li predsjednik Erdogan postati novi sultan moderne Turske te suvereno vladati zemljom, kako mnogi stanovnici Istanbula žele, ili će ipak priznati poraz te će njegova stranka Pravde i razvoja biti primorana koalirati s ostalim strankama za formiranje vlade te, umjesto titule sultana, i dalje ostati „samo" predsjednik. Bilo kako bilo, stanovnici tog magičnoga grada nisu previše opterećeni izborima, već žive uobičajenim životnim ritmom.
Istanbul je grad koji i dalje vibrira u ritmu techno sufi bubnjeva i dnevnih molitava, grad koji živi 24 sata na dan, uvijek bučan, dinamičan i pun, grad u kojem živi više od 20 milijuna ljudi. Dok radni dan teče lagano i usporeno pa se uvijek nađe vremena za brojne pauze za čaj i pušenje nargile, noći su dinamične i dosta burne. U Istanbulu alkohol ne piju samo strani turisti već i domaće stanovništvo, koje uživa u izlascima i noćnim provodima. Svi barovi, noćni klubovi i kasina rade cijele noći.
Šverceri ljudi dižu cijenu
Turci puno pažnje posvećuju svemu što je dobro, odličnoj hrani, ugodnom društvu i ljepoti. Šetajući se ulicama grada koji spaja istočni i zapadni svijet, ma koliko bio sit, uvijek te privuče miris prženih badema, roštilja i specifičnih začina. Zbog velikog broja sirijskih izbjeglica Istanbul je polako počeo mijenjati izgled. Kafići, restorani i trgovine više nisu tradicionalno turski već polako dobivaju i arapski štih.
Donedavno je u restoranima i kafićima odzvanjala samo turska muzika, a danas se često može čuti originalna arapska glazba. Usto, Istanbul je sada dobio još jedan službeni jezik, arapski. U trgovinama, hotelima, kafićima i na svim javnim institucijama, uz natpise na turskom, obvezni su i natpisi na arapskom jeziku. I gosti i kafići i restorani podijeljeni su, baš kao i Sirijci, na sekulariste i radikaliste. Dok se pobožni Sirijci drže zabrane točenja alkohola u svojim restoranima i kafićima, sekularisti nude sve vrste alkohola. Dok njihove obitelji i rođaci u Siriji međusobno ratuju i ubijaju se, u Istanbulu i pristaše i protivnici sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada rade na istom mjestu, međusobno dijele i dobro i zlo.
U restoranu Kabab House u Taksimu rade dvojica Sirijaca, jedan je iz Latakije, a drugi iz Jiser Al-Shogula. Sjedeći u restoranu, prisluškujući njihov razgovor, za koji uvijek nađu vremena između posluživanja gostiju, ostao sam iznenađen. Jafer iz Latakije upitao je Omera je li se danas čuo s roditeljima i jesu li dobro nakon žestokih udata ruskih bombardera. Omer mu odgovara kako se nije čuo ni s kim jer su veze u prekidu.
Taj je restoran poznat po tome da se u njemu okupljaju krijumčari i šverceri ljudi koji preko Istanbula prebacuju sirijske i ostale izbjeglice na zapad. Svjedočeći kako ti krijumčari ležerno razgovaraju s izbjeglicama i imigrantima te na javnom mjestu i bez straha dogovaraju „posao", ostao sam zaprepašten. Zbog nadolazeće zime cijena rute od turske luke Bodrum do grčkih otoka porasla sa dvije na tri tisuće eura. Prema onom što smo vidjeli i u čuli u tom kafiću, priljev migranata neće se smanjiti, već će se možda i povećati s obzirom na rusku intervenciju u Siriji i režimske velike vojne ofenzive na ISIL.
Popust "na Bilića"
I dalje je glavna atrakcija u Istanbulu posjet Aja Sofiji, nekad bizantskoj crkvi, bivšoj patrijarhalnoj bazilici, potom pretvorenoj u džamiju, koja je danas muzej. Aja Sofija još uvijek je prijepor između sekularista i islamista u Turskoj, a nedavno su tisuće muslimanskih vjernika pred njom molile da ta bogomolja, koja je 30-ih godina postala muzej, ponovno bude džamija. Čak su i članovi umjerene vladajuće islamističke stranke Pravde i razvoja godinama lobirali za to da Aja Sofija, koja je od 1985. na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine, opet postane džamija.
To je pitanje u kulturnog sraza u Turskoj podijeljenoj na ljude koji žele očuvati stečevine sekularne države kakvu je osnovao Atatürk i onih koji žele osnažiti utjecaj islama. Samo nekoliko stotina metara od nje nalazi se veličanstvena Plava džamija. Sa svojih šest minareta, jedina je takva u Turskoj, a unutrašnjost ukrašena keramikom posebne plave boje njezinu kupolu čini doslovno božanskom. Blizu je i stari istanbulski bazar. Trgovci kažu da je, unatoč velikom broju turista, njih oko četiri-pet milijuna godišnje, kupovna moć jako pada. Edis, podrijetlom iz Novog Pazara, ali koji tamo nikada nije bio jer se rodio u Turskoj, kaže kako situacija nikada nije bila teža za njih trgovce.
– Radim i po 14 sati dnevno, a ništa ne mogu zaraditi. Teško se sada živi u Turskoj. Nije kao prije. Vrijednost lire pada, a cijene su svaki dan sve više – požalio se Edis te dodao da krizu koja vlada u cijelom svijetu osjećaju i u Turskoj jer turisti sve rjeđe kupuju kamo god da idu. Što se tiče parlamentarnih izbora, Edis vjeruje u pobjedu Erdoganove stranke Pravde i razvoja.
– Pobjeda Erdogana nije upitna i ne očekujem nikakva iznenađenja. Erdogan je naš predsjednik i sultan kojeg bi svaka zemlja na ovom svijetu poželjela za svog vođu – rekao mi je Edis.
Iako je otišao iz Istanbula i prešao u West Ham, Slaven Bilić još uvijek je jako popularan u tom gradu. Prodavač začina Mehmed, doznavši da smo iz Hrvatske, zbog Slavena Bilića odmah nam je dao popust.
– Za navijače Fenerbahçea Slaven Bilić je bio i ostat će idol. On je bio dobar čovjek i dobar trener. Žao nam je što je otišao, no i dalje pratimo njegov rad i želimo mu puno sreće. Mi nikada ne zaboravljamo dobre ljude i trenere, a Bilić je bio takav – kaže Mehmed.
Čarolijama Istanbula nema kraja. Vožnja brodom po Bosporu posebna je priča. Tu je i Djevojčina kula, mala građevina sagrađena na grebenima koji spajaju Bospor i Mramorno more. Za tu je građevinu vezana legenda o zabranjenoj ljubavi Here i Leandrosa koji je svake noći, navođen vatrom koju bi ona zapalila, plivao do grebena.
>>Turska policija zaustavila stotine ljudi koji žele u Grčku: 'Dosta mi je, nemam ni novca ni posla'
>> Elhadj As Sy: Dokazali ste da ne pravite razliku između onih koji žive ovdje i onih koji su došli
>> Ostojić: Otvorit ćemo granicu sa Srbijom tek kad prestanu usmjerivati izbjeglice samo u Hrvatsku
Sto su zakuhali zajedno s imperijom kaosa I njihovim bliskoistocnim vazalima to sada I kusaju. Trebali su o tome misliti prije 4 1/2 godine kada su krenuli u avanturu "smjene rezima". Moglo bi do smjene rezima doci prije u Turskoj nego Siriji.