Hrvatska je manipulirala istragom o topničkim dnevnicima iz Oluje kako bi pred glavnim haaškim tužiteljem Sergeom Brammertzom ostavila otvorenom sumnju da su te dnevnike otuđili ljudi bliski Gotovini, proizlazi iz dokumenata koje je Večernji list dobio na uvid nakon što smo objavili izvješća s WikiLeaksa o aferi s topničkim dnevnicima.
"Agresivno ispitivanje"
I američke diplomatske note s WikiLeaksa i ovi novi dokumenti pokazuju koliko su u posljednjoj fazi suđenja generalima u Haagu Gotovina i hrvatska Vlada bili na suprotnim stranama.
Pod teškim pritiskom glavnog haaškog tužitelja, hrvatska je Vlada, suočena s mogućnošću da pitanje topničkih dnevnika odgodi otvaranje 23. poglavlja i ugrozi pregovore s EU, 2009. povela istragu o topničkim dnevnicima. Kako pokazuju diplomatske bilješke s WikiLeaksa koje smo jučer objavili, premijerkin savjetnik Davor Stier američkim je diplomatima govorio da je ta istraga "agresivna" te da se istražitelji služe "neprijateljskim ispitivanjem" svjedoka.
Gotovinina obrana u dokumentima podnesenima sudu 2010. sugerira da je u tom agresivnom neprijateljskom ispitivanju hrvatska Vlada manipulirala istinom.
U travnju 2009. hrvatska Vlada obavijestila je Haaški sud o nalazima svoje istrage. Časnik po imenu Željko Hučić, navodi hrvatska Vlada, prilikom ispitivanja je naveo da ga je Gotovina tijekom 1999. ili 2000. poslao u zapovjedništvo Zbornog područja u Knin te mu dao popis dokumenata koje treba donijeti. Hučić je, tvrdila je dalje Vlada, smatrao da ga Gotovina šalje po te dokumente jer se "već tada govorilo da Haag traži određenu dokumentaciju". Drugim riječima, Vlada optužuje Gotovinu da je 2000. otuđio vojne dokumente koje je poslije tražio Haag.
Zemljovidi za knjigu
Ali već u lipnju 2009. Gotovinina obrana kontaktira s hrvatskom Vladom.
"Vaše su tvrdnje o Hučiću lažne", govore im Gotovinini branitelji i Vladi pokazuju zapisnik o predaji dokumentacije koju je Hučiću 7. travnja 2000. u Kninu predao general Mirko Šundov. Iz tog zapisnika jasno proizlazi da je Hučić uzeo zemljovide koji su upotrebljavani u prvom izdanju knjige generala Gotovine te da nije uzeo nijedan originalni zemljovid iz operacije Oluja.
Unatoč tome, tvrdila je Gotovinina obrana pred Haaškim sudom, Hrvatska je obmanula raspravno vijeće i tužiteljstvo. Od lipnja 2009. imala je zapisnik Hučić-Šundov, ali Haagu je dostavila njegovu nečitljivu kopiju. Upravo zbog nečitljivosti tog dokumenta, tužitelji i Haaški sud navedeni su da lakše povjeruju u mogućnost da je Hučić uzeo planove uporabe topništva u Oluji, iako se šest od sedam dokumenata koje je uzeo Hučić uopće ne odnosi na Oluju, a ovaj sedmi koji se odnosi već je bio objavljen u prvom izdanju Gotovinine knjige.
Dostavljanjem nečitljivog zapisnika, tvrdila je Gotovinina obrana, hrvatska Vlada namjerno je ostavila otvorenom sumnju da je riječ o "topničkim dnevnicima" koje je tražio Haag, premda to nije istina.
Hrvatski istražitelji imali su i tzv. internu dostavnu knjigu iz Zbornog područja Knin u kojoj je točno zabilježeno koje je Hučić dokumente kopirao. Navedeni su i klasa i urudžbeni broj svakog dokumenta.
Gotovinina obrana dokazala je da Vlada ima tu "knjigu" jer ju je pokazala jednoj svjedokinji koju su istražitelji ispitivali u Hrvatskoj.
Opstruiranje istine
Unatoč tome što je znala klasu, urudžbene brojeve i nazive svih dokumenata koje je Hučić uzeo iz Knina, hrvatska Vlada svejedno je Haaškom sudu tvrdila da je Hučić uzeo još neku drugu dokumentaciju bez pisanog zapisnika. Gotovinina obrana sudu je objasnila da je i to obmana.
Obrana je u tom trenutku 2010. vrlo otvoreno optužila hrvatsku Vladu da opstruira utvrđivanje istine, prikriva relevantne dokaze i krivotvori druge dokaze koje dostavlja tužiteljstvu i raspravnom vijeću Haaškog suda.
Naravno da Hrvatska treba da manipulise sa dnevnicima i da one prave nedaje nikom. Nikom nije duzna polagat racune.