Nova istraživanja potvrđuju kako ne samo da nam se stvarna i biološka starost ne moraju podudarati već i da u našem tijelu organi stare različitom brzinom. Biološka starost zapravo je realno stanje u kojem je naše tijelo. Možemo, primjerice, imati 60-ak godina, no biti u tako dobrom stanju da nam je biološka starost zapravo bitno manja.
Istraživači sa Sveučilišta Stanford prepoznali su najmanje 87 molekula i mikroba u tijelu koje bi se moglo koristiti kao biomarkere starenja. Promatrali su kako se ovi markeri mijenjaju u grupi promatranih dragovoljaca svako tromjesečje tijekom dvije godine te ustanovili da ljudi stare različitim biološkim mehanizmima.
Pravovremena upozorenja
Također, shvatili su da se ljude može kategorizirati u različite “starotipe”, grupirajući biomarkere prema tome s kojim su organom ili tjelesnim sustavom najviše povezani. Pronašli su dokaze za četiri vrste markera prema načinu starenja, bili su povezani s bubrezima, jetrom, metabolizmom i imunitetom, a vjeruju i da će se to isto pokazati i za krvožilni sustav.
Ako su u pravu, onda bi se ljudima već u ranoj dobi moglo reći na što najviše trebaju paziti što se zdravlja tiče kada uđu u pozniju dob. Ako se radi o metabolizmu, pripazite što jedete, ako se radi o jetri, nemojte piti previše alkohola i tome slično. Biolozi su već ranije došli do spoznaje i o nečemu što se naziva epigenetskim satom koji istraživačima omogućuje da uspoređuju biološku starost različitih tkiva u tijelu.
Tako postoje neki dokazi da tkivo ženskih grudi brže stari od ostatka tijela pa se postavlja pitanje je li baš epigenetski sat alat kojim bi se mogao predvidjeti rak grudi.
Ciljani tretmani
Postoje i razlike u osobinama tkiva pojedinih organa. Poznato je da se jetra obnavlja, nerijetko su ljudi nakon operacije ostajali bez dvije trećine jetre da bi se unutar godine dana jetra vratila na gotovo prvotnu veličinu. Bilježe se primjeri gdje je biološka starost jetre dosegla stotinu godina desetljećima prije nego što su tu starost dosegli oni u čijim se tijelima nalazila.
Stoga bi znanost možda trebala početi razmišljati o razumijevanju načina na koji stare pojedini ljudski organi i da će anti-ageing tretmani postajati ciljani, od organa do organa. Lijekovi koji se u tu svrhu koriste mogu zaustaviti neke degenerativne procese, ali nijedan nije pokazao djelovanje koje bi rezultiralo preokretanjem nekih simptoma starosti.
