Čak 57 posto osoba nije zadovoljno svojim društvenim životom, 45 posto nezadovoljno je svojim mentalnim zdravljem, a 10 posto ispitanika nema nijednu osobu kojoj se može obratiti za pomoć – glavni su rezultati danas prezentiranog HT-ova istraživanja pod naslovom "Kako si?"
Istraživanje provedeno na reprezentativnom uzorku pozabavilo se pitanjem kako i koliko komuniciramo s bliskim osobama, ponajprije prijateljima, obitelji i rodbinom, pogotovo u vrijeme blagdana, a kako je istaknuo Igor Vukasović, direktor Odjela korporativnih komunikacija Hrvatskog Telekoma, osmišljeno je i provedeno kao odraz želje da se umjesto klasične blagdanske komercijalne kampanje dobije odgovor na suštinsko pitanje – što možemo učiniti za druge?
Kontakt uživo nezamjenjiv
– Bok, kako si? – poštapalica je koja je izgubila dubinu, ali ljudi čeznu da ih se iskreno pita "kako si?" – komentirala je prof. dr. sc. Nataša Jokić Begić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, jedna od sudionica panela organiziranog u povodu ovog istraživanja.
– Znamo da jedni drugima možemo uništiti živote, ali najvažnije je shvatiti da jedni drugima možemo olakšati i poboljšati živote. Ako smo išta u posljednje gotovo tri godine shvatili, to je da nemamo kontrolu nad prirodom ni velikim događanjima, ali možemo učiniti nešto za sebe i za druge – dodala je.
Prof. dr. Neven Ricijaš s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu napomenuo je da užurban ritam života samo dijelom može opravdati manjak kontakta s bliskim ljudima jer tehnologije krate vrijeme. Dobro je, istaknuo je, da ljudi teže kontaktu "lice u lice" jer online komunikacijom nikad ne možemo ostvariti ono što jedni drugima prenosimo uživo. Riječi čine samo deset posto komunikacije licem u lice.
– Tehnologija je izvrsna za dijeljenje informacija, ali online komunikacija ne može pružiti cjelovito emocionalno iskustvo. Rizik je ako ljudi žele ostvariti značajnija emocionalna iskustva u cyber svijetu jer ih to može odvesti u ekscesivno ponašanje i bihevioralnu ovisnost. Ljudi trebaju shvatiti da je komunikacija uživo dio normalnih ljudskih potreba, da jednostavno moramo komunicirati s drugim ljudima – rekao je profesor Ricijaš komentirajući rezultat prema kojem čak 40 posto ljudi žali što nisu bili više s drugim ljudima.
Tehnologija u krvi
– Kad je riječ o tehnologiji, djeca nisu mali ljudi, njima je tehnologija u krvi – naglasila je prof. Tanja Sever iz Psihološkog centra Sever savjetujući roditelje kako nije rješenje u tome da se djeci brani uporaba tehnologije nego da se više pažnje posveti tome kako komuniciraju online.
– To su generacije s dozom egocentrizma koje se s pravom pitaju – a što ću ja dobiti od toga, ali i generacije kojima je važno da budu dio zajednice – dodala je prof. Sever napominjući kako djecu treba naučiti da iskreno postavljaju pitanje "kako si?" vršnjacima koji su im važni.
>> VIDEO Jandroković i Vidović Krišto svađali se u Saboru tijekom sjednice
Ma koga briga kako si? Starije generacije prvo pitaju radiš li, gdje radiš, jesi li prijavljen i sl, to je najvažnije pitanje svih pitanja kao da čovjek, čak i ako ne odradi standardnu satnicu negdje svaki dan za plaću, samo sjedi i gleda u jednu točku i kao da je odlaziti svaki dan na klasični posao jedini smisao u nečijem životu, kao da nema i stotine drugih sadržaja, kao i načina za zaradu ako je o njoj riječ; sljedeće je ništa manje važno, a to je jesi li se udala/oženio, jesi li ovo, jesi li ono...Koga još briga kako se stvarno osjećaš, imaš li kakvih problema, nosiš li prevelik teret na svojim leđima, a s rijetkima ga možeš podijeliti, bitno je jesi li u ladici s ostalima ili nisi i jesi li "ispunio društvena očekivanja". I uvijek imajte na umu - rijetko tko vas iskreno nešto pita, to je sve (malo )građanski naučeni način komunikacije, vrlo mali postotak ljudi je iskreno zainteresiran za bližnjega, to su floskule, bitno da se nešto brblja. Mlađe generacije? To je tek drugi svijet, njih samo zanima pogled u zaslon pametnog mobitela i neprekidna prisutnost na društvenim mrežama, što je čak i dobro, barem nikog ne gnjave s tipičnim malograđanskim pitanjima i zadiranjem u privatnost, iako, primjetno je i da među njima postoji stanovit stupanj "indoktriniranosti" i povodljivosti (društvene mreže), no ovisi o kojoj okolini je riječ i još o nekim faktorima, Ako baš moram birati, radije biram mlađu generaciju koja neće dosađivati neumjesnim pitanjima bilo koje vrste.