Teško je, čak i Vukovarcima koji su otišli živjeti u Zagreb, razumjeti naše specifičnosti, kaže mi mladoliki vukovarski gradonačelnik Ivan Penava koji je, nakon pobjede HDZ-a na izvanrednim izborima, zamijenio SDP-ovca Željka Sabu. Na Dan sjećanja bio je u krugu bolnice s državnim dužnosnicima, koji, na Penavino čuđenje, ne pokazuju želju razgovarati s gradonačelnikom o problemima i razvoju Vukovara.
::Danima prije Kolone sjećanja vi ste dobivali preko medija upozorenja da ćete biti krivac ako nešto pođe krivo?
Tako je.
::Nakon što nije pošlo krivo, čini mi se da ste opet krivac. Nije vas nitko pohvalio?
Pohvaliti me ne mora nitko. Isticati bilo koga osim branitelja, stradalih civila, svih ljudi koji su pridonijeli obrani ne samo Vukovara nego i cijele Hrvatske, bilo bi apsurdno. Bila bi to zloupotreba Vukovara za svoje interese. Bjelodano je da se politika grubo poigravala s Vukovarom u dane koji su prethodili 18. studenog, pogotovo u kontekstu dolazećih predsjedničkih izbora. Taj su datum i predsjednik RH Ivo Josipović i ministar branitelja Fred Matić na vrlo grub način pokušali iskoristiti radi osobne promocije. U tom su kontekstu i išli pokušaji a priori svaljivanja krivnje na Grad Vukovar. Degutantno je govoriti da u ovoj državi Vukovar može biti kriv za bilo što. To može činiti samo onaj tko ne osjeća Vukovar i potpuno je "operiran" od nacionalnog promišljanja i emocija. Mene su unaprijed prozivali. Zanimljivo kako prošle godine, kad je gradonačelnik bio član njihove stranke, Grad Vukovar nije bio kriv. A isto je, kao i uvijek, Grad bio organizator.
::Kakve ste vi podatke imali prije tog događaja, jeste li znali kako će proteći obljetnica?
Informacije su dolazile sa svih strana. Ljudi govore. Nema tu nikakvih jamstava. To je masa od 100.000 ljudi koji dolaze, golemom većinom radi iskrenog odavanja pijeteta, pokloniti se Vukovaru, no do posljednjeg metra ili do posljednje sekunde vi niste sigurni hoće li se dogoditi neki ispad. Problem je što su i SDP-ovi političari i režimski mediji danima uoči komemoracije silno potencirali podjele i "frku", tako da se ne mogu oteti dojmu da su namjerno palili vatru kako bi onda glumili vatrogasce i kako bi se prikazali kao nekakvi "spasitelji".
::Iz Zagreba je to izgledalo kao da će biti deset puta gore nego prošle godine?
Bilo mi je jako žao jer su od Vukovara pokušavali napraviti Bejrut.
::Sljedeće što je zapamćeno bila je izjava predsjednika Josipovića o tome tko je u Vukovaru pobijedio?
Katastrofa...
::Odnosno o onima koji nisu uspjeli... Tko je, dakle, pobijedio?
Skandalozno je to što Josipović Dan sjećanja na žrtvu Vukovara doživljava kao nadmetanje u kojem su dvije strane suprotstavljene. Mi smo se potrudili premda je Josipović rasplamsavao vatru i podizao tenzije, da 18. studenoga bude samo jedna strana. Upravo je izjavom o „pobjedi" pokazao tko doživljava Vukovar kao nekakvo bojno polje, gdje postoje pobjednici i poraženi. Sav ovaj narod što se slio u Vukovar, zajedno s nama, poslao je poruku jedinstva. Ne znam koliko je to poznato, ali predsjednik Josipović i premijer Milanović nisu ostali do kraja protokola na Memorijalnom groblju, nisu mogli dočekati da branitelji, hrvatski ratni invalidi, Grad Vukovar... polože vijence. I onda se usuđuju govoriti o podjelama!?
::Tvrdite, dakle, da je podjela nastala, ali na Memorijalnom groblju?
Da, i to zaslugom SDP-ove državne vlasti. Došli su na groblje prečacem, kroz ljude koje je razmaknulo osiguranje, putem koji nije bio po protokolu. Nakon polaganja svog vijenca pokupili su se i otišli. Poslije smo doznali da nisu mogli dočekati ni da dođu u Zagreb nego da je Josipović kod samog groblja otrčao pred novinare i proglasio „pobjedu". A svaka pobjeda implicira da ima i poraženih. Takva izjava sasvim je ispod razine koju žrtva Vukovara zahtijeva, njome je Josipović iskazao što misli o Vukovaru i zašto je uopće došao u Vukovar. Hrvatski građani dolaze u Vukovar – mnogi trošeći i posljednju kunu – kako bi se dostojanstveno poklonili našim žrtvama, a Josipović je došao kako bi proglasio "pobjedu"!? Njemu je predizborna kampanja važnija od žrtve Vukovara! Njemu je od odavanja pijeteta bilo važnije to kako će biti primljen među ljudima, kako će se osjećati u Vukovaru i kako bi to moglo utjecati na njegov rejting. Cijeli tjedan uoči Kolone sjećanja Hrvatska se u biti bavila Josipovićevom taštinom i njegovim predizbornim manipulacijama, a ne vukovarskom tragedijom. Ako je itko 18. studenog pobijedio, onda je pobijedio Vukovar. I to unatoč Josipoviću!
::Logično je bilo očekivati da će biti mirno, HDZ je u međuvremenu preuzeo vlast i odgovornost u Vukovaru?
Vjerovao sam u naš narod, da će prepoznati neiskrenost SDP-ove vlasti. Bojazan je, međutim, postojala upravo jer je ta vlast pokazala da ne razumije Domovinski rat, da ne razumije da je Vukovar duboko usađen u srca, misli, u dušu hrvatskog naroda. No nisu dobili ni zvižduk premda su poduzeli seriju krivih poteza, od postavljanja dvojezičnih ploča na temelju krivotvorenih podataka i protivno članku 8. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, preko razbijanja glava hrvatskim braniteljima u Vukovaru te izjava o slučajnoj državi i građanskom ratu, do vraćanja tih ploča protivno odluci Ustavnog suda – i to neposredno prije Dana sjećanja! Kao što je dobro rekao jedan svećenik: tvrde da dolaze odati pijetet poginulim braniteljima, a istodobno gaze one preživjele! Proglašavaju ih barbarima, neprijateljima države... No zvižduka nije bilo. Ne zbog Ive Josipovića ili SDP-ove vlasti, zvižduka nije bilo jer ljudi poštuju žrtvu Vukovara.
::Potenciralo se da će biti nemiri i da su branitelji i udruge apsolutno podijeljeni kao da su u ratu. Jesu li?
Ured predsjednika sve je napravio kako bi zavadio branitelje. Mi u Vukovaru jako dobro znamo tko je bio gdje 1991., koliki je doprinos dao, koliko je uvažavan među sugrađanima. I tu se također dogodila teška nepravda, kalkuliranje: ministar Matić i predsjednik Josipović određenim su ljudima netom pred obljetnicu podijelili činove i odlikovanja bez obzira na njihove stvarne zasluge u ratu, a mnoge su s druge strane zakinuli samo zato što nisu na njihovoj političkoj liniji. Ratna odlikovanja podijelili su po kriteriju podobnosti! No bez obzira na Josipovićeve igre i proizvodnju podjela, vukovarski su se branitelji pokazali jedinstvenima kada je to najvažnije: i 18. studenog i na obljetnici 204. brigade. Tada su se sve braniteljske udruge, a ovdje su 24, unatoč različitim razmišljanjima ipak okupile i zajedno odale počast žrtvama.
::Četiri ste mjeseca gradonačelnik, jesu li vas ikad zvali predsjednik Josipović ili premijer Milanović da razgovarate o Vukovaru?
Ne.
::Nitko?
Nitko nikad. Znakovita je bila situacija na Dan sjećanja u krugu bolnice. Posljednji koji dolazi, kojeg svi čekamo, jest premijer Milanović. I kad je stigao, prošao je pokraj mene kao da sam od zraka. Stao je metar i pol od mene i ja sam čekao, jedno tri minute. 'Ajde, rekoh, možda me nije vidio, možda je u teškim mislima? I nakon tri minute ja dolazim k njemu i pružam mu ruku, predstavljam se i pozdravljam ga. Jest, pružio je ruku, ali me "strijeljao" pogledom.
::Je li rekao nešto?
Ništa. Ja sam rekao "Dobro nam došli", on je to prešutio...
::Priča se da u vrhu HDZ-a nisu baš bili sretni što ste vi bili u krugu bolnice s državnim vrhom?
Vjerojatno još jedna SDP-ovska podvala, nakon što su palili vatru i proglašavali „pobjedu". Mojoj stranci Vukovar previše znači da bi tako razmišljala.
::Rekli ste da vas kao gradonačelnika Vukovara nitko iz Vlade nije pozvao na razgovor. No zamislite da ipak imate tu prigodu. Što biste ministru i premijeru rekli, što Vukovar treba?
Postavio bih im puno pitanja. Pitao bih ministra Vrdoljaka kako to da je projekt termoelektrane koji je toliko mogao značiti za Vukovar odvukao u Osijek. Vukovar bi samo za rentu od tog projekta dobivao 20 milijuna kuna godišnje, a otvorilo bi se i 120 radnih mjesta. Pitao bih i zašto nisu odgovorili ni na jedan moj pisani upit ministru Hajdašu Dončiću, ali i javni apel putem medija, o tome zašto Grad Vukovar ne zna ništa o privatizaciji, odnosno davanju u koncesiju Luke Vukovar. To je za Vukovar strateški važna djelatnost, nama je Dunav glavna prometna infrastruktura. Osim toga, Luka Vukovar cijelo vrijeme posluje pozitivno, ima zaposlenih 80-ak ljudi i Vukovarcima je to strašno važno pitanje. Stoga je nevjerojatno da s nama zbog toga baš nitko nije kontaktirao. Riječni promet je najjeftiniji i Vukovar izravno povezuje s Europom. Nas itekako zanima kakav program i plan razvoja imaju potencijalni koncesionari, jako nam je stalo da to bude pozitivna priča. I jako je teško shvatljivo zašto nam se to taji.
::Pisali ste ministru Hajdašu Dončiću, što vam je odgovorio?
Ostavio nas je bez odgovora. Poderao je taj naš papir i bacio ga u koš za smeće, očito. Luka jest u 100-postotnom vlasništvu države, ali minimum pameti nalaže da nas se barem obavijesti i upozna s planovima. Na kraju, za Boga miloga, mogli su ponuditi vlasničke udjele i Gradu Vukovaru. Ministre bih još pitao i o stanovima u državnom vlasništvu. Zašto u gradu koji je nekada brojio 44 tisuće stanovnika, a danas nas ima upola manje, postoje liste čekanja za državne stanove? Pitao bih i zašto država duguje vukovarskim gradskim tvrtkama i po osam milijuna kuna za grijanje u stanovima u svojem vlasništvu, i još se i spori s njima, a sav teret pada na Vukovarce? Vladu bih pitao i za tvrtku Borovo, izloženu neviđenom uhljebljivanju HNS-ovaca, što je već izazvalo pogubne posljedice. Pomeli su, naime, sav domaći vukovarski kadar u menadžmentu i doveli svoje kadrove iz Osijeka i Zagreba. Posljedice takvog upravljanja Borovom su katastrofalne, a kako je HNS krivac, tako je sada ministar Vrdoljak na Dan sjećanja preko medija, kao veliki dar, objavio da njegov HEP daje zajam za plaće Borovu. No od Vrdoljaka ni riječi o tome kako je moguće da i nakon predstečajne nagodbe njegovi HNS-ovi upravljači i dalje Borovo guraju u gubitke?
::Lokalne zajednice od Nove godine ostaju bez znatnog novca, no Vlada vam savjetuje da se snađete i, ako vam nedostaje, povučete što više novca iz EU?
A ja bih pitao Branka Grčića zašto on kao ministar regionalnog razvoja i fondova EU nije povukao novac koji RH stoji na raspolaganju? Vlada općinama, gradovima i županijama uzima dvije milijarde kuna. Kako da se prijavimo na fondove kad projekte moramo sufinancirati, a država nam je uzela novac? Čime da participiramo? Kako bismo se prijavili za program od 50 milijuna eura, Vukovar mora osigurati 10 posto, dakle 40 milijuna kuna. Jamčim vam da nijedan grad osim Zagreba za to nema novca. Ne mogu ne primijetiti ni da od pet strateških projekata Vlade vrijednih milijarde kuna – Plomin C, aerodrom Mali Lošinj, LNG terminal, Luka Rijeka i odlagalište otpada Varaždin – nijedan ne ide u Slavoniju!
::Pa kako onda vi mislite ispuniti svoja obećanja građanima?
Dobar dio obećanog već je zaživio, otvorili smo u Vukovaru socijalnu samoposlugu, podijelili besplatne udžbenike, podigli poticaje obrtnicima pet puta, poljoprivredi za 300 posto, uveli nepovratnu pomoć za svaki novootvoreni obrt, počelo je i brendiranje vukovarskih proizvoda... No Vukovaru su potrebni i tzv. veliki projekti koji su nemogući bez potpore države. Pokušao sam, primjerice, potpredsjedniku Grčiću, kad je bio ovdje, objasniti kako bismo mogli novcem Fonda za obnovu i razvoj Grada Vukovara – kojem je on predsjednik – otkupiti gotove, neiskorištene hale u državnom vlasništvu na našem području. Za njih su investitori jako zainteresirani jer bi im to smanjilo rizik. Međutim, Grčićev je odgovor bio razočaravajući. Rekao mi je da je "to previše složeno pitanje". Bojim se da ljudi iz Vlade ne shvaćaju da su nam ljudi gladni, da mi više nemamo vremena, da je vrijeme za hrabre i radikalne poteze. Moramo iskoristiti i to da je Europa počela povlačiti svoje tvornice iz Kine. Zbog Grčićeve "prevelike složenosti" jedan je njemački investitor tvornicu obuće, umjesto u Vukovaru, otvorio u Međimurju. Ali ne odustajemo. Sad smo u pregovorima s drugim njemačkim proizvođačem koji ovamo želi preseliti svoju tvornicu iz Ukrajine. No opet dolazimo na početak priče, zanimaju ih neiskorištene hale u državnom vlasništvu. Pa, ako ne ostane „presloženo", imat ćemo nova radna mjesta u Vukovaru.
::Vaša stranka HDZ želi pobijediti na sljedećim izborima. Ima li ona u planovima razvoj Vukovara?
Kod svih vodećih ljudi HDZ-a neupitan je strateški interes za Vukovar. Simbolički sve izborne kampanje HDZ-a kreću iz Vukovara, pa je tako i predsjednička. U svim uredima naših europarlamentaraca i mladi su Vukovarci. Opet možda simbolika, no i ona puno govori. Nezamislivo mi je da HDZ-ova vlada ne bi imala potpuno suprotan plan za Vukovar od aktualne. Dakle, Vukovar će biti na prvom mjestu. Bez patetike, stav je Vukovaraca da je Hrvatska jaka onoliko koliko je jak Vukovar.
>> Živciraju me pisci koji dovikivanje dvojice čobana opisuju kao da razgovoraju Aristotel i Platon
Koju elektranu ? Onu koja nije izgradjena ? Pa Vrdoljak od kada je zasjeo samo spominje neke elektrane i obecava izgradnje istih. Jedino sto se dobilo je visa cijena struje, a elektrana se pretvorila u novi vozni park.