Prehlada koju je Ivanka Sabol (46) iz Preloga kao djevojka zaradila na maskenbalu dovela je do zatajenja bubrega i promijenila njezin život. Na novi bubreg čeka već punih 28 godina, a do transplantacije ići će na dijalize tri puta tjedno.
Već naučila
– Nakon 28 godina već sam se naviknula na dijalizu. Bilo je teže kad sam sama putovala autobusom u 20 kilometara udaljenu čakovečku bolnicu, a sad me vozi hitna pomoć – kaže Ivanka. Nerado se prisjeća te veljače kad se veselila s ostalim maškarama. Hladna zima uzela je danak. Zbog glomerulonefritisa već sa 18 godina krenula je na dijalizu, prvo dva puta, a zatim tri puta tjedno.
– U bolnicu odlazim ponedjeljkom, srijedom i petkom. Nakon dijalize sam jako umorna, imam grčeve i probleme s tlakom koji pada. No, idući dan mi je već bolje, a onda opet ispočetka – kaže. Jedan joj je bubreg izvađen, a drugi zakržljao. Imala je u 28 godina nekoliko prilika za transplantaciju, no prati je peh jer je svaki pokušaj propao. Prvi su se put pred operativni zahvat pojavile komplikacije s niskim tlakom pa je transplantacija odgođena iako je donirani bubreg bio spreman. I drugi je pokušaj propao zbog loših nalaza. No nadu još nije izgubila.
– Prije dvije godine zazvonio je telefon i pozvali su me da hitno dođem u Zagreb jer je stigao bubreg iz Danske. Već sam ležala na stolu kad se ispostavilo da je bubreg bio oštećen. Posljednja prilika bila je lani u rujnu. No pokazalo se da je stigao bubreg čovjeka teškog 105 kilograma pa je bio prevelik za mojih 50 – kaže Ivanka. Vjeruje da će telefon zazvoniti i da će joj javiti da je stigao novi bubreg.
Tri bubrega
Među prvim Hrvatima kojima je transplantiran bubreg bio je 1972. Alojz Lukša (59) iz Donjeg Vidovca, koji je još dva puta išao pod nož. S tri presađena bubrega vjerojatno je i rekorder.
– Radio sam u Sloveniji kao građevinar, a bavio sam se i nogometom. Na jednoj utakmici počela mi je curiti krv iz nosa. Liječnik mi je rekao da to nije ništa i da mogu idući dan na posao. Uskoro su mi bubrezi počeli otkazivati i završio sam na dijalizi. Prvi mi je bubreg donirala majka Ana, no "držao se" samo šest mjeseci. Drugi sam dobio od prijateljice, medicinske sestre koju sam upoznao u Rijeci, trajao je 12 godina. Ovaj treći, koji imam već 24 godine, dobio sam od čovjeka koji je umro od moždanog udara. To mi je bila prva transplantacija s kadavera, a nadam se i zadnja – kaže. Među liječnicima i pacijentima u Rijeci, gdje mu je obavljena prva transplantacija, kao i u Zagrebu kamo je odlazio na liječenje, omiljen je zbog vedra duha i optimizma.
– Liječnicima sam neizmjerno zahvalan jer danas živim kao i svaka druga zdrava osoba. Ta dobra iskustva želim podijeliti i s pacijentima koji čekaju na presađivanje pa uvijek nađem vremena za razgovor – kaže.
