Na spomen Ivice Šurjaka (60), sjetimo se lijevog krila, vitkog dugokosog mladića koji juri poput vihora, preskače sve prepreke. I zabija. Karijera u Hajduku, PSG-u, Udineseu i Zaragozi bila je briljantna. Šurjak je omiljen lik tog vremena, jedan od mitova. Družili smo se u Beogradu, na utakmici Srbija - Hrvatska. Nema onog tko ga se nije sjetio, tko mu se nije želio javiti. Toliko puta je istrčao na Marakanu, i zato zna da je 1:1 odličan rezultat.
- Vjerujem da Hrvatska ide u Brazil, imamo izuzetno kvalitetnu generaciju. Drugo mjesto u skupini je realnost, Belgija nije dostižna, ima vrhunsku momčad. Mi smo izbacili Srbiju iz igre, a nemojmo ih podcijeniti. Srbija ima niz super igrača: Ivanović, Subotić, Kolarov, Nastasić...
Nije od onih koji neće pogledati istini u oči. I Šurjak kaže da predstava na Marakani nije bila nešto posebno.
- Treba biti objektivan, utakmica, naša izvedba, nije bila dobra. Ali rezultat je odličan. Pa nije realno doći u Beograd i pobijediti Srbiju. Bio sam ondje, ozračje je bilo teško za igranje. Sjetio sam se nekih mojih utakmica na Marakani, imao sam sreću igrati u generaciji Hajduka koja je dominirala. Ugodne me uspomene vežu za taj stadion.
Dinamo nije baš uvjerljiv
Smatra da Igora Štimca treba pustiti da radi. U odnosu na neka druga vremena, više nema slabih momčadi, te bismo, kaže, malo morali promijeniti kriterije kada gledamo rivale.
- Svi se muče, nogometna karta više nije kao nekada. Ima tek nekoliko slabijih reprezentacija, a svi ostali mogu svakoga pobijediti. Vidite kako se muče Francuska, Italija..., nema lake utakmice.
Slijedi nam najveći hrvatski derbi.
- Raduje me što će stadion biti pun. Dinamo nije nepobjediv, nije ni bio baš uvjerljiv ove sezone, posebno u prvenstvu. Uostalom, i trener je promijenjen. S druge strane, Hajduk je mlad, mora razmišljati o sebi, igrati bez kočnica. Ne samo protiv Dinama, već i u svakoj utakmici.
Šurjaku je jasno kojim putem Hajduk mora ići.
- Hajduk mora doći u situaciju da stalno igra Europsku ligu, to je najvažnije. Kada je igrao 2010. godine, u klub je ušao veliki novac, nakon igranja u Europskoj ligi prodani su Senijad Ibričić i Ivan Strinić...
No, Hajduk je blizu financijskog kraha, glavna je tema prodati bijele privatniku ili ne.
- Te financije predugo muče Hajduk i moraju se riješiti. Za to sam da Hajduk kupi netko odavde, to bi bilo idealno, ali čini mi se da je to vrlo teško. Ovo životarenje nikome ne odgovara, teško je raditi u ovakvim uvjetima. Dug se gomila, sredstava nema.
Nema ga u poljudskim kadrovskim križaljkama. U tri navrata bio je u klubu, posljednji put kada je doveo Edoarda Reju za trenera. Više se ne vidi na vodećim funkcijama.
- Bilo je vrijeme da se maknem, dolaze mlađi. Ja sam se povukao, našao neki svoj mir. Nije lako raditi u sportu, posebno ne u Hajduku, u ovakvim uvjetima.
U svom prvom mandatu, krajem 90-ih, bio je na tragu današnjeg Hajduka.
- Još tada sam kao sportski direktor potpisao ugovor s 12 juniora. Taj krug se znao, moj plan je bio imati glavninu momčadi od mladih igrača, kupiti dva-tri kvalitetna igrača koji su najbolji na tržištu, vratiti nekoliko igrača iz inozemstva. I tako stalno vrtjeti. Takva je i sada budućnost Hajduka.
Nemoguće je ne prisjetiti se igračkih dana. Sjetio se debija za Hajduk, zabio je Partizanu, najveselijih trenutaka sa “zlatnom generacijom” s Buljanom, Jerkovićem, Mužinićem...
- Rado se sjećam dva osvojena Kupa protiv Dinama, jednom je bilo 2:1, drugi put 1:0. Obje utakmice sam riješio. Tko bi zaboravio onaj debi protiv Partizana, igrao sam centarfora, zabio gol za pobjedu. Sjećam se kao danas, trener je bio Slavko Luštica, došao je u svlačionicu juniora i kazao “Šurjak, igrate u nedjelju centarfora, Nadoveza je ozlijeđen”. Kasnije se Nadoveza vratio, a mene su vratili u vezu, na krilo. Bilo je najvažnije igrati.
Odigrao je 54 utakmice za reprezentaciju Jugoslavije, postigao deset golova. Imao je nesreću što je u isto vrijeme na lijevom krilu igrao i Dragan Džajić, tadašnja zvijezda Crvene zvezde. I kada je Šurjak bio bolji, Džaja je morao imati svoje mjesto. Za Hajduk Šurjak ima više od 500 nastupa.
- U drugoj utakmici za reprezentaciji dao sam gol Grčkoj, sjetite se uzrečice “konac djelo Karasi”. Ja sam dao treći gol u toj pobjedi 4:2. Tada se nije igralo ovako puno za reprezentaciju, bilo je samo nekoliko utakmica godišnje.
Iz inozemnog vremena najradije se sjeća Udinesea. Iz tog vremena ostalo je prijateljstvo sa Zicom, koji je bio legitimni nasljednik Pelea.
Snimio je i dvije pjesme
- Tada su samo dva stranca smjela igrati, uz Zica su ostavili drugog Brazilca, a ja samo otišao dalje. Povukao sam se s 32 godine, malo prerano, mlad sam prestao. Otišli su ligamenti i meniskus koljena. Igrao sam još jedinu godinu mali nogomet u Kaliforniji.
U igračkim danima Šurjak je bio velika zvijezda, za njim su ludjele misice. U ono vrijeme snimio je i dvije pjesme, i danas se na you tubeu mogu naći njegovi hitovi “Ni ljubav nije kao što je bila” i “Julija”. Ali, najmanje poznati dio karijere su problemi sa služenjem JNA, odnosno priča o tome kako je Šurjak pobjegao s reprezentativne utakmice u Luksemburgu. I danas nevoljko govori o tim danima.
- Dosta zafrknuta priča... Kazali su mi da ću, nakon utakmice Hajduka s HSV-om, služiti vojsku tri mjeseca. Ali, dogovor nije ispoštovan. Tada je, krajem kolovoza 1980. godine, reprezentacija igrala protiv Rumunjske, već tada sam htio pobjeći, ali nisam uspio. Pa smo nešto kasnije igrali u Luksemburgu. Pet-šest minuta prije kraja rekao sam izborniku Miljanu Miljaniću da me zateže mišić, uveo je Gudelja umjesto mene, to mu je bila prva utakmica. S aerodroma je išao čarter let, rekao sam Miljaniću da se ne vraćam. Oni u Beograd, a ja taksijem u Pariz. Nitko tada o tome nije smio ni slova napisati, a bio sam kapetan reprezentacije. Krenuo sam u američku ambasadu, ništa, a onda su me nakon šest dana našli u Parizu, vratili me u Split, pa u Beograd. Krenula su ispitivanja, tko te vrbovao, ovo, ono... Na kraju sam bio i na psihijatriji, 25 dana sam odležao. Ni majka mi nije znala da sam na psihijatriji. Znam za legendu da sam igrao košarku bez lopte, ali nije to bilo baš tako. Završio sam u sobi s dvojicom što lete migovima cijele noći, dvojicom pijanaca... Po noći me jedan stalno dizao i govorio mi da je stvoren za svinjogojstvo, pomozi mi, radimo vježbe. Pa smo u tri ujutro radili vježbe u sobi... Ma, bilo je tu svega, priča za odličan film. Uglavnom, na kraju je sve sretno završilo zahvaljujući nekim krasnim ljudima koji su pomogli. Nisam završio na vojnom sudu, već sam oslobođen vojske. Savez me kaznio sa šest mjeseci neigranja, bio sam izdajica države. Kasnije je to smanjeno na tri mjeseca. Odigrao sam tu sezonu do kraja i onda otišao u PSG.
