Zbog neodgovarajućeg smještaja u zatvorima, Hrvatska je već tužena nacionalnim te Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strasborugu, a nisu rijetke ni presude u korist onih koji su na vlastitim leđima osjetili skučene kapacitete iza rešetaka.
Iz godine se u godinu povećava broj zatvorenika koji služe kazne u sustavu prema starom, ograničenom kapacitetu, a uvjeti za tolik broj ljudi postaju nepodnošljivi.
Zatvori su nam pretrpani i zato što sudovi ne izriču mogućnost kućnog pritvora ili društveno korisnog rada, iako zakon to predviđa - mnogo je lakše, čini se, prekršitelja strpati u iza rešetaka.
Danas je Hrvatska u vrhu europskih zemalja po broju osoba u zatvorima u odnosu na mogućnost po kojoj se kraće zatvorske kazne pretvaraju u društveno koristan rad poput čišćenja javnih površina, košenja trave ili pomoći u staračkim domovima.
Danas u našoj zemlji ukupni smještajni kapacitet iznosi 3351 zatvoreničko mjesto, od čega 2495 u zatvorenim uvjetima odsluženja, a česta su glasna šaputanja da je to tri puta manje od potrebnog.
Da bi se ta nemila slika u hrvatskim zatvorima promijenila, ministar pravosuđa Ivan Šimonović najavio je ne samo povećanje smještajnih kapaciteta nego i poboljšanje sigurnosne opreme koja će olakšati život onima iza rešetaka, ali i posao onih koji na njih paze.
Češće će se primjenjivati i odsluženje kazne u kućnom pritvoru, a i društveno koristan rad prekrišitelja više ne bi trebao biti samo mrtvo slovo na papiru, najavljuje ministar.
Prvi se potezi već povlače pa je najavljena gradnja novog zatvora sa 500 mjesta, a primjerice zatvor u Glini do ljeta 2010. godine bit će dograđen kako bi se u njemu otvorilo novih 420 mjesta.
Unutar samog sustava doći će do reorganizacije, što bi trebalo donijeti 343 mjesta više za zatvorenike te time znatno rasteretiti sadašnje prepune kaznionice.
Nije lagano ni onima koji rade - tako su državni službenici u 2007. godini u zatvorskom sustavu odradili 408.366 prekovremenih sati, za što je država isplatila nešto više od 18 milijuna kuna. U 2008. godini taj se broj povećao na 450.205 sati odnosno isplaćenih više od 24 milijuna kuna za prekovremene sate.
Osim nedostatnog kadra, koji je najčešće premoren, pod stresom i pod ritmom učestalih prekovremenih sati, zatvorskom sustavu nedostaje primjerene sigurnosne opreme, poput posebnih vozila za prijevoz zatvorenika, videonadzora, uređaja za detekciju i ometanje mobitela....
Tomu bi trebalo pomoći više od 25 milijuna kuna koje država namjerava uložiti u modernizaciju, uz već najavljeno povećanje zatvorskih kapaciteta.
A sve uz nadu kako neće doći do novog porasta onih koji će morati iza rešetaka odraditi svoj dug društvu.
