Iako je od pada Berlinskog zida prošlo 30 godina, razlike između istoka i zapada zemlje i danas su vidljive na brojnim područjima. Čak trećina Nijemaca koji žive u saveznim državama na području nekadašnje Njemačke Demokratske Republike (DDR) smatraju kako je između istoka i zapada zemlje više razlika nego onoga što im je zajedničko.
Iako su države na području nekadašnjeg DDR-a nakon ujedinjenja zemlje primile pomoć u iznosu od oko 1600 milijardi eura, što je dovelo do postupnog smanjivanja razlika u razvoju između istoka i zapada, razlike nisu otklonjene. BDP po stanovniku na istoku zemlje još iznosi samo 70 posto zapadnog prosjeka, a stopa nezaposlenosti na istoku zemlje viša je od stope na zapadu države. Prosječna plaća na istoku iznosi 84 posto prosječne plaće na zapadu. Razlozi zaostajanja istoka Njemačke kriju se u golemim razlikama između istoka i zapada u trenutku ujedinjenja Njemačke nakon što je DDR preuzeo gospodarski i socijalni model Savezne Republike Njemačke.
Te su razlike rezultat činjenice da je Marshallov plan poslije Drugoga svjetskog rata otvorio put gospodarskom napretku i blagostanju Zapadne Njemačke, dok je tadašnji Sovjetski Savez do 1953. temeljem ratnih reparacija demontirao i preselio u SSSR cjelokupna industrijska postrojenja, željezničku infrastrukturu i poljoprivredne pogone u vrijednosti od 70 milijardi maraka. Zapad je toga u najvećoj mjeri bio pošteđen s obzirom na to da je zbog reparacija sa Zapada izvučena vrijednost od samo dvije milijarde maraka. Od toga se Istočna Njemačka nikad nije oporavila. Dok je Zapadna Njemačka doživjela gospodarski uzlet, istočni dio Njemačke, koji je ostao iza željezne zavjese, rapidno je zaostajao. BDP u DDR-u u trenutku ujedinjenja iznosio je tek oko 30 posto BDP-a Zapadne Njemačke.
Golema pomoć što ju je Istočna Njemačka dobila nakon ujedinjenja nije podjednako pomogla svim dijelovima bivšeg DDR-a jer i danas ima područja u kojima je stanje loše iako su neka područja jako profitirala. Nakon ujedinjenja Istočna je Njemačka automatski postala dijelom ujedinjene Europe i zajedničkog tržišta, a njemačka marka odmah je zamijenila istočnu marku iako su stručnjaci upozoravali na opasnosti od prebrzog uvođenja monetarne unije. Nakon ujedinjenja uslijedio je i proces masovnog iseljavanja na zapad zemlje, u potrazi za poslom i blagostanjem. Nakon razdoblja u kojem su migracije s istoka na zapad zbog stroge kontrole režima bile praktično onemogućene – zbog čega je, uostalom, i sagrađen Berlinski zid – nakon pada Zida istočnonjemački građani masovno su pohrlili na zapad. Procjenjuje se da se odonda u zapadne dijelove Njemačke preselilo više od dva milijuna ljudi.
Iseljavanje se zaustavilo tek prije nekoliko godina, no demografske su posljedice ostale s obzirom na to da na području bivšeg DDR-a danas živi samo šestina njemačkog stanovništva, a 1990. je živjela petina. Kako su se uglavnom odselili mlađi ljudi, istok se suočava i s bržim starenjem stanovništva u usporedbi sa zapadom. Razlike između istočne i zapadne Njemačke vidljive su i u razmišljanjima ljudi. Većina stanovnika na istoku, njih 47 posto, i danas sebe smatra Istočnim Nijemcima, dok se većina stanovnika na zapadu smatra samo Nijemcima. Odnosi među ljudima opterećeni su i brojnim predrasudama. Dok zapadni Nijemci za svoje istočne sugrađane misle da se stalno žale, na istoku su uvjereni da na zapadu misle da sve bolje znaju od njih. Osjećaju zapostavljenosti na istoku vjerojatno pridonosi i činjenica da u aktualnoj njemačkoj vladi, osim kancelarke Angele Merkel koja je živjela u DDR-u, nema nijednog ministra ili ministrice iz istočne Njemačke.
Komunizam ima duboke korjene....sivo i smrdljivo