Hrvatska se, 20 godina nakon pobjede u Domovinskom ratu, još uvik dili na crne i crvene, na partizane i ustaše, na one koji su bili u kafićima i na one koji su se borili. I svaki put i svaka rasprava među Hrvatima počinje s “di si bija ‘91”, to je tuga i žalost... Ovako je, ima tome nešto više od godinu dana, zborio Josip Ćaleta, načelnik općine Bilice kraj Šibenika, koja je proteklih dana dospjela na naslovnice i u udarne televizijske minute nakon što je gat za 60 brodova, k tome bespravno sagrađen, ponio ime Mile Budaka.
Devet preživjelih NOB-ovaca
Što li se to zbilo u malome mistu s 2000 duša, jednoj od najmanjih općina u Hrvatskoj, pa je načelnik od javno deklariranog protivnika podjela proizveo podjelu upravo kada je na Dan državnosti postavio ploču s imenom ustaškog ministra u općini koja je tijekom NOR-a podnijela čak 324 žrtve?
Da o načelnikovu potezu ne postoji konsenzus bjelodano je pokazala i promptna reakcija mlade lokalne antifašističke gerile koja je jumbo plakat dobrodošlice u Bilice išarala porukama “Usraške Bilice, Mussolinijev mul, 192 žrtve fašizma”, a ubrzo je i ploča s Budakovim imenom zalivena crnom bojom. Uistinu, partizanska ideologija u ovoj je općini vidljiva na svakom koraku.
O tekovinama NOB-a svjedoči monolitni partizanski spomenik žrtvama fašističkog terora kojemu je netko davno s vrha skinuo zvijezdu, ali još se uzdiže iznad Bilica. Tu je još jedan spomenik strijeljanim Biličanima, koji je dvije godine unatrag išaran grafitom “Celo selo vuče belo, samo pop šmrče dop”, no i on odolijeva vremenu.
Do 90-ih glavna se prometnica zvala Ulica 4. crnogorske brigade, pa ipak, novo vrijeme u Bilice nosi i nove ideologije. Prošle je godine na biličkoj osnovnoj školi niknuo mural u čijem je središtu šahovnica s prvim bijelim poljem, koja i danas stoji netaknuta. No, Mile Budak najglasnije je odjeknuo. Bez sumnje, njegov je “dolazak” ponajviše povrijedio biličke sudionike u NOR-u, još ih je devet preživjelih, no visoke su dobi i razgovor s njima nije bio moguć. Biličani su zatečeni, zbunjeni, zdvojni.
Pitanje vrijednosti države
– Ma ‘ko je iz Bilica otiša’ u ustaše? Nitko! Mi smo otkada je svita bili partizansko misto, iz svake je kuće netko otiša’ u partizane. U nas je izginulo boraca ka’ nigdi u Jugoslaviji, a tako malo misto, pa i ove nas godine spominju gore na Sutjeski – govore, naslonjeni na ograde, uz uvjet da ne spominjemo imena. Ne žele se zamjeriti načelniku, on je, kažu, dobar momak, ali ovo mu “nije tribalo”.
Na razgovor se odvažila 76-godišnja Anđelka Slavica. Samo iz njezine kuće petero ljudi je pobijeno u Drugom svjetskom ratu: Šime, Ive, Marko, Jozo i Milka. Ti su ljudi glavom platili ideologiju Mile Budaka koji je, eto, danas hvaljen i slavljen u Bilicama.
– To nije u redu, ne valja to. Kako ću to odobriti, evo i muž mi je pobisnija! Partizanski je pokret u Bilicama uvik bija jak, svi su išli, iz svake kuće. U svakoj drugoj kući ne’ko je poginija. A taj Budak, ne znam kome je to palo na pamet – ljuti se Anđelka.
Njezina je ljutnja u potpunosti razumljiva Zoranu Restoviću, predsjedniku antifašista Šibensko-kninske županije koji ističe da je Šibenik dao 12.800 partizana, a da se njih 3700 nikada nije vratilo. Bilice su, kaže, podnijele još veće žrtve u odnosu na broj stanovnika.
– Na svaki spomen Sutjeske, Bilice se i danas spominju kao primjer i ponos naraštaja: u 24 dana bitke dale su 51 borca koji su poginuli pod simbolom zvijezde koju načelnik Ćaleta danas osporava. Nevjerojatno je da neka budala predloži da mul nosi ime Mile Budaka, što se zakamuflira u dostignuća demokracije zaboravljajući Ustav i zakon. Mi smo spremni ući u raspravu idiotskih opravdanja prema kojima Budak nije bio ustaša od velikih kapaciteta, nego samo od malih. Pa on je na sudu izjavio “koliko Srba, toliko vrba”, “Srbe niz Drinu” i slično, on je potpisnik rasnih zakona, a mi danas o njemu govorimo kao o književniku! Nije to pitanje partizana i ustaša, nego pitanje vrijednosti ove države i njezine budućnosti – kaže Restović dodajući kako je ploča s imenom Mile Budaka trebala proći barem javnu raspravu, te najavljuje i kaznenu prijavu.
Zadnji vapaj ljudi
Načelnik Josip Ćaleta, pak, tvrdi da je prije svoje odluke dobro proučio povijest “koja se može promatrati s različitih točaka gledišta”, pa ga se ponajviše dojmio podatak da se Budak odmaknuo od Pavelića i da je njegov vozač bio Židov.
– Čovjek nije ispalija ni metka, nijednu zapovijed nije izdao da se nekoga ubije – kaže Ćaleta kojeg podsjećamo na njegovu prošlogodišnju izjavu kada je podjele u društvu nazvao “žalošću i tugom”.
– U pravu ste, izazvao sam podjele, ali bio je to zadnji vapaj ljudi koji nešto žele napraviti za ovaj kraj. Deset godina pokušavam ishoditi papire za mul, ali tek sada se digla prašina pa se ubrzano rješava. Nemam ja ništa protiv antifašista, jeste li vidjeli spomenik-zvijezdu? Pa nema takve ni u Sjevernoj Koreji. Da sam mul nazvao imenom hrvatskih branitelja, nitko ne bi znao za nas. Morao sam ovako učiniti za veće dobro – kaže. Nije li, dakle, riječ o smišljenoj provokaciji, pitamo. – A što bi bilo nego smišljena provokacija!
Trebao se mol zvati po imenu kćeri Mile Budaka, koja je prilikom "oslobođenja" prvo masovno silovana od partizanije a zatim i sadistički rasjepkana na nekoliko komada. Pravi "Antifašizam" na djelu koji nema ništa zajedničkog sa zapadnim antifašizmom koji nakon pobjede nad fašizmom krenuo u rat protiv komunizma, kojegsu balkanski "antifašisti" objeručki prihvatili.