Nevolje su, posebno u Zagrebu, ‘nasrnule’ na naš komoditet, ali, ljudi: ostanimo doma!
Subota 21. ožujka
Škoro – bogatun pun obećanja za sirotinju
Premda ga, kaže, na to ništa ne obvezuje, Miroslav je Škoro objavio koju imovinu ima – goleme kuće, zemljišta, vinograde, suvlasništva u nekoliko tvrtki itd. Neka se vidi da Hrvatsku želi vratiti narodu istinski čovjek iz naroda, supatnik velike većine Hrvata koji dijeli njihovu sudbinu. I dok su mu mnogi sunarodnjaci prolijevali krv za Hrvatsku, gubili posao, siromašili do prosjačkog štapa i – oni još čili za rad – pred besposlicom i neimaštinom iseljavali se u inozemstvo, on je, iz solidarnosti s njima, pjevušio, kao miljenik struktura (kao što je i u komunizmu bio “omiljeni omladinac bivših struktura”), skakutao od dobro plaćenog do dobro plaćenog direktorskog mjesta, dobivao goleme otpremnine, gomilao imovinu i napokon odlučio da politikom domovinu izbavi iz teških nevolja. Da nam stranke i političari ne valjaju, to je općepoznato, a i zna se zašto su takvi. No još je tajnovito zašto je toliko ljudi prigrlilo Škoru, bogatuna koji se pokazao bešćutnim prema najnemoćnijma u društvu, bolesnicima, kojima je njegova tvrtka naplaćivala parkiranje uz bolnicu pravdajući se tržišnim načelima po kojima posluje. Sad će neko vrijeme to parkiranje biti besplatno – kao da se poplava odrekla brda.
Nedjelja 22. ožujka
Zagrebu još treba samo najezda skakavaca
Poslije potresa nazvala me jedna draga osoba, razmjenjujemo strahove, pa mi reče: ljudi istrčali iz kuća, a vani ih dočekala hladnoća i snijeg, još nam nedostaje samo najezda skakavaca. No nekoliko dana prije potresa dogodilo mi se nešto nevjerojatno – pisao sam o davno po Zagrebu izlijepljenom plakatu gradskih vlasti na kojem su bile iscrpne upute o ponašanju u slučaju potresa, koji sam napao jer ga je trebalo čitati pola sata. Potom sam, istaknuvši kako mi se to protupotresno štivo učinilo apsurdnim, napao i apsurdnu strogost mjera koje je zbog korone predložio zagrebački dužnosnik Pavle Kalinić – država ih je isprva odbila, a potom donijela još strože. Onda me je, premda sam dan prije objavio povelik hvalospjev borbi vlasti i stručnjaka protiv korone, ukorio jedan anonimni čitatelj, a i htio je da se ispričam Kaliniću i Plenkoviću. Evo se sad ispričavam, jer je očito plakat bio “proročanski”, a zbog sve većeg širenja korone, mjere nisu prestroge. U oba slučaja nevolje su “nasrnule” na moj i na komoditet mnoštva drugih ljudi, pa reagiramo neodmjereno i kritički, no ovo je vrijeme u kojem kritični trebamo biti najviše prema samima sebi naviknutima na taj komoditet. Ostanimo doma!
VIDEO Snažan potres pogodio Zagreb
Ponedjeljak 23. ožujka
Tuđmanova obitelj – pola za Plenkovića, pola protiv
U razgovoru za Novi list mlađi sin Franje Tuđmana, Stjepan, objašnjava zašto je napustio HDZ: “To je sada lijeva stranka, ja tu ne pripadam”. Za razliku od svoga starijeg i mnogo poznatijeg brata Miroslava, koji je jako dugo u politici, Stjepana tamo nije bilo, pa bi se moglo činiti da njegovo mišljenje i nije važno. Miroslav nije dao potporu ni Plenkoviću ni Kovaču prije izbora u HDZ-u, a Nevenka Tuđman, njihova sestra, javno se opredijelila za Plenkovića. Premda, dakle, djeca prvog predsjednika nemaju osobita političkog značenja, oni su – Tuđmani, što ih samo po sebi čini mjerodavnima. U odnosu na HDZ, to je pola-pola, što iz autoritativne obiteljske sredine oslikava i potvrđuje stanje u samoj stranci. No to za nju nije “neriješen rezultat” nego je jako porazno. U ovom slučaju to više što Stjepan Tuđman, poslije tvrdnje da “nitko od članova HDZ-a s kojima se ja družim i razgovaram nije zadovoljan”, na pitanje u Novom listu – “Pa tko je onda glasovao za Plenkovića...?” – ima kratak i jednostavan odgovor: “Vjerojatno oni kojima je s HDZom dobro, koji od stranke imaju koristi”. Pa mi pada na pamet zaključak – hrvatstvo i komunizam čijeg se morala drži partija HDZ mogu zajedno.
Utorak 24. ožujka
I bez pandemije nekima je život nepodnošljiv
Jedan se napis otklonio od jednolikosti “koronarnih” tema u medijima, ali nam turobnost u kojoj živimo nije nimalo razvedrio. Čitam naslov – “Radnici restorana ‘Makarun’ dijele hranu sa suzama na licu: njihova akcija otkrila je Split duboko skriven iza zaključanih vrata, tužan i gladan Split”. Brojni kuhari i konobari pripremaju i raznose hranu gladnim Splićanima koji se javljaju na internetsku adresu “Makaruna”, a vlasnik Jurica Farc kaže: “Ne bih mogao podnijeti da su meni frižideri puni, a da su okolo ljudi gladni”. Ali, na žalost, i njegove su mogućnosti ograničene pa će stotinama Splićana tople ručkove moći davati još samo dvadesetak dana. I kao što je ova akcija otkrila da postoji “Split duboko skriven iza zaključanih vrata, tužan i gladan Split”, iza korone ovih tjedana i mjeseci skrivena živi i gladna Hrvatska, čija se vlast zbog okolnosti svaki dan satima i satima pokazuje kao dobročinitelj i spasitelj. A da je bila tako brižna i djelotvorna sve četiri godine svojega mandata, zemlja bi i koronu lakše podnijela. Ovako, i s koronom i bez nje živote desetaka tisuća naših sunarodnjaka čini nepodnošljivim, što je sramota za vlast pod vodstvom HDZ-a i u epidemiji i bez nje.
Srijeda 25. ožujka
Južnokorejski premijer zna najbolje. Zovite ga!
Što bi nas trebalo zabrinuti? Već oko dva tjedna u medijima se objavljuju kritički napisi o tome da Hrvatska provodi premalo testiranja, s pitanjem – radi li se o malom broju oboljelih ili malom broju testiranih osoba? To se pitanje čini još dramatičnijim usporedimo li se s nekim zemljama koje su masovnim testiranjem stanovništva zaustavile epidemiju i nisu drastično ograničile kretanje ljudi. Mediji u svijetu pišu kako je, na primjer, Južna Koreja testirala više građana (tristo tisuća, sto puta više nego Hrvatska koja je, istina, po broju stanovništva jedanaest puta manja) nego ijedna druga zemlja na svijetu, te je na vrijeme mogla izolirati sve sumnjive slučajeve i dati im brzu pomoć. Južnokorejskog premijera nazivaju svjetski državnici, Macron i drugi, i mole ga da im opiše pojedinosti mjera u svojoj zemlji. A te mjere pokazuju da je testiranje djelotvornije od drastično strogih zabrana koje bi malo-pomalo život mogle posve paralizirati. Možda ne bi bilo loše da i Plenković, ako ga nema, potraži broj mobitela južnokorejskog premijera.
Četvrtak 26. ožujka
Mourinho volonter! Slava postaje još svjetlija
Koja impresivna biografija! S portugalskim Portom Jose Mourinho prvo osvaja prvenstvo, kup i Kup Uefe, a potom prvenstvo i Ligu prvaka. Chelsea na čelu s njim osvaja dvaput englesko prvenstvo, Inter talijanski Superkup, dvaput talijansko prvenstvo i Ligu prvaka (treći trener koji je to uspio sa dva različita kluba), Real prvenstvo, kup i španjolski Superkup, pa opet Chelsea te potom Manchester United nekoliko trofeja itd., itd. I sada još jedna fantastična stavka u biografiji velikog trenera – javio se za dragovoljni rad u centru za pomoć starima i nemoćnima u londonskoj četvrti Anfield i cijeli dan razvrstavao i raznosio hranu, lijekove i ostale potrepštine! Koji zadivljujući silazak sa svjetskih vrhunaca u dolinu suza, u običnost bez koje nema velikih ljudi, bili kraljevi ili carevi, bogatuni ili prvaci u ovome ili onome, slavni po bilo čemu. Bez morala obična čovjeka sportski i drugi trofeji ne vrijede ništa. Portugalski stručnjak ujedinio je u sebi i trofeje i taj moral – gdje druge veličine misle da bi im slava potamnjela, Mourinhu je postala još svjetlija.
Petak 27. ožujka
‘Zbigecani akademik’ kao loš primjer za narod
Među poznatijim osobama koje krše preporuke Nacionalnog stožera civilne zaštite – ovaj put preporuku starijim ljudima da ne izlaze iz kuća – jest i bivši predsjednik HAZU, dekan Medicinskog fakulteta i posebni savjetnik premijera Plenkovića za društvena pitanja dr. Zvonko Kusić. O tome piše dr. Trpimir Goluža: “Zbigecani akademik Zvonko Kusić kao dio svite premijera Plenkovića prošetao se potresom ranjenim zagrebačkim Gornjim gradom. Pri tome se ne pridržavajući propisane socijalne distance i povremeno ne noseći masku na nosu i ustima. Time je... ugrozio ne samo svoje već i premijerovo zdravlje. Najvjerojatnije akademik nije kronični bolesnik, no s obzirom na to da je duboko u 8. desetljeću života, sigurno jest stariji građanin. Vjerojatno duboko emocionalno potresen potresom, napravio je kardinalnu pogrešku... zaboravljajući da bi svojim ponašanjem trebao biti primjer drugima”. Kusić “duboko emocionalno potresen”! No bit će da ne može odoljeti svojoj dubokoj samoljubivosti i želji da bude viđen, kao što je to želio i sa stotinjak titula i članstava u upravnim i nadzornim odborima i fiktivnom zaštitom od fiktivnih nasrtaja političara na “neovisnost” HAZU, do kojeg drže samo njegovi članovi
Premda, dakle, djeca prvog predsjednika nemaju osobita političkog značenja, oni su – Tuđmani, što ih samo po sebi čini mjerodavnima.------ e pa svašta.