Slučaj je htio da s prvim čovjekom dominikanaca, tj. učiteljem dominikanskoga reda, koji je trenutačno u vizitaciji hrvatskoj dominikanskoj provinciji, o. Brunom Cadoréom razgovaramo neposredno prije objave vijesti o imenovanju jednog redovnika novim hrvatskim biskupom.
– To su stvari koje postoje od početka Crkve. Monasi, redovnici pozvani su biti biskupi, donositi među biskupe nešto drugo, drukčiju percepciju života. S druge strane to je za njih vrsta izazova i ispita. Naime, mi redovnici smo ljudi zajednice i najedanput redovnik, koji postaje biskup, nalazi se u situaciji da neće više biti dio te zajednice, slaviti liturgiju s njom, sve ono što radimo zajedno. I to je izazov, ali je svakako komplementarno – kaže o. Cadoré, koji je u Hrvatskoj dobro snimio stanje u dominikanskoj zajednici.
Hrvatsko iskustvo
O motivima svog dolaska u Hrvatsku kaže:
– Onaj tko je odgovoran za redovničku instituciju, posjećuje sve entitete i provincije. Glavni je cilj upoznati kako se posebno poslanje reda propovjednika, a to je evangelizacija, inkulturira i artikulira u nekoj državi, koji oblik ima takva evangelizacija s obzirom na kulturu, povijest, kontekst. Moja uloga kao učitelja reda jest da promoviram to poslanje i međusobno povezujem provincije. Zapravo, da vidim kako iskustvo koje ima određena provincija može poslužiti da i drugi nešto nauče – objašnjava svoj posjet Hrvatskoj, dodajući kako je hrvatska specifičnost u tome što je država većinski katolička, ali se u isto vrijeme "Crkva kreće i prilagođava, suočava s kontekstom u kojemu živi".
Mi danas moramo potvrditi da je sv. Dominik imao pravo kazati da ima smisla propovijedati evanđelje
– Država je to u kojoj postoje i druge vjeroispovijesti, gdje su religije posebno pozvane da promoviraju mir i jedinstvo među ljudima. Dirnut sam tim izazovom, koji je predivan izazov za svaku religiju, da svoje najljepše tradicije stavi u službu određene povijesti – kaže o. Cadoré, naglašavajući da ga je najviše u Hrvatskoj dirnuo veliki broj mladih dominikanaca.
Za red kao naš, koji je star 800 godina, iskustvo naše nove braće i njihova kultura puno znače jer se nadovezuju na tu staru tradiciju i preobražuju način na koji se govori o evanđelju – kaže učitelj dominikanskog reda, reda koji će uskoro proslaviti 800. obljetnicu, koju ne treba, kako kaže, slaviti kao prošlost, nego više "kao izazov današnjem svijetu".
Izazov u današnjem svijetu, u Hrvatskoj i Europi, koja je kontinent koji ima mnogo izazova, kako možemo evanđelje ponuditi kao mogućnost života, mira, pomirenja, jedinstva, dostojanstva... To je izazov. Mi danas moramo potvrditi da je sv. Dominik imao pravo kazati da ima smisla propovijedati evanđelje. To je obnova, jer neki dosadašnji angažmani nisu više aktualni, ima novih izazova. Treba ponekad izaći iz naših običaja ustaljenih praksi. Na primjer, mi u Crkvi ne smijemo samo govoriti s onima koji su nam slični, okupljati one koji dolaze kod nas, treba otvoriti vrata i prozore, pustiti da uđe svježi zrak – kaže o. Cadoré, dodajući kako je "u današnjem svijetu teško naći posao, studirati, ima ih mnogo koji studiraju ali na kraju ne znaju zašto. No, svatko mora imati mjesto na ovome svijetu".
Poziv na ljudskost
Kako možemo tome pomoći? Nismo mi supermeni, mi smo sposobni samo na našoj ljudskoj razini, ali možemo pomoći da se smanji razlika između onih koji imaju riječ uvijek i koji nemaju priliku za riječ, ali imaju dostojanstvo kao i oni koji govore. To je jako velik izazov. Drugi je velik izazov otkriti način kako ponovno dati povjerenje ljudskoj zajednici, a ona je moguća. Mislimo da je ljudska zajednica znak posljednje stvarnosti čovječanstva, onoga čemu se možemo nadati, znak sa svim poteškoćama. Teško je živjeti u zajednici, kao što je teško živjeti u obitelji, ponekad teško i radosno, a ponekad vrlo ljudski. Čini mi se da danas Bog Biblije, koji nudi čovječanstvu da živi u savezu s njim, poziva nas da otkrivamo ljudskost, da su ljudi sposobni za zajedništvo – kaže o. Cadoré, poseban naglasak stavljajući na vjernike, jer je "Crkva zajednica, skup koji postoji da se čuje riječ Božja, ne kao neka knjiga, nego kao razgovor Boga s čovjekom".
Mi kršćani, vjernici knjige u širokom smislu, vjerujemo da je Bog onaj koji je sve stvorio i koji je htio ući u razgovor sa svakim. Crkva je ljudska zajednica, koja se konstruira u isto vrijeme kada nudi i predlaže da se uđe u razgovor s njim. Svi su članovi Crkve pozvani to činiti, svatko prema svome miljeu, ali se radi o svima. Nakon toga, da bismo mogli govoriti o zajednici, Bog daje određene službe pojedinim članovima te zajednice, npr. svećenicima, da bi se mogli slaviti sakramenti. To su trenuci kada se konkretna ljudska stvarnost i milost Božja sjedinjuju i čine nešto novo (krštenje, vjenčanje...). Vidimo kako je moguće dati svakom laiku i članu Crkve njegovo mjesto.
Temeljna stvarnost u Crkvi je bratstvo, a ako nas nešto gura da izađemo iz toga bratstva, trebamo zajedno pogledati što se događa – kaže o. Cadoré, očekujući od hrvatskih dominikanaca da "otvore razgovor s Bogom sa što više ljudi i da budu radosni i sretni što to čine".
ne znam kako izaberete naslov, jučer je poludio mirko filipović ...... danas ispada d asu se dominikanci odvojili od svoga puka iz kojeg su nikli , naravno da je to obična glupost -------ali d anaši redovnici žele biti još bolji što sličniji kristu pa to je jasno