Subota 2. svibnja
Bi, ne bi – od Strossmayera do Zorana Milanovića
Srpskim čelnicima ne treba puno da im se omili netko mrzak iz Hrvatske ili da se okrenu protiv nekih omiljenih im Hrvata. Tako je nedavno Milorad Dodik i Strossmayera, “posrbicu” i “Jugoslavena”, optužio da je jedan od krivaca za ustaške pokolje nad Srbima, ali sada je zapljeskao Srbima omraženom Zoranu Milanoviću jer je zbog pozdrava “za dom spremni” napustio komemoraciju u Jasenovcu. Rekao je: “Naši su odnosi teški, ali takve ih geste mogu popraviti”. Milanovića je pohvalio i slavni ministar Vulin: “Gesta hrvatskoga predsjednika budi nadu da će u Hrvatskoj započeti institucionalno odbacivanje ideologije ustaštva”. Nadređeni istom tom Vulinu, premijer Vučić, ne tako davno o Milanoviću je rekao: “On je najgore govorio protiv srpskog naroda, nazvao nas je šakom jada. Nas dvojica ćemo razgovarati. Hoće li to biti srdačno? Ne!” Dakle, kad se susretnu Milanović i Vučić, bit će to razgovor žestokog neprijatelja ustaštva Milanovića i “šake jada”, što su Srbi bili i za ustaše. Na kraju je sigurno da Milanovićev kompliment Srbima oduševljava borce HOS-a. A Milanoviću, kojega hvale Vulin i Dodik, po svoj prilici neće biti dovoljno što se “ražestio” na ZDS da od “šake jada” bude iskupljen.
Nedjelja 3. svibnja
Bez mise vjernici izgubljeni poput djeteta
Ako se i složimo s Marxom da je religija opijum za narod, možemo također reći da marksizam i komunizam opijum za narod –nikad nisu bili. Danas su mise u crkvama služene s vjernicima, a neke žene, koje su 40 dana bile bez “opijuma”, kažu da su plakale, kao i onda kad prvi put zbog korone nisu mogle u crkvu. Bilo je prilično žestokih prosvjeda što je vjernicima dopušten dolazak na misu, a još su zabranjene kazališne predstave i neka druga okupljanja. Ali s vjerom se ništa ne da uspoređivati. Vjera, a s njom i misa, najdublja su čovjekova i pogotovo ženina duhovna potreba, orijentir i ispunjenje koje životu daje smisao i svrhu. Vjernici su bez mise izgubljeni, nedjeljom ona je blagoslov za ono što se radilo u proteklom tjednu i Božji razlog da se nastavi živjeti i raditi u idućemu. Zamislite dijete koje se na nekoj mnogoljudnoj svečanosti izgubi i ne može pronaći roditelje – na njegov očaj i strah sliči tjeskoba vjernika kojima je uskraćena misa. Nikad i nigdje ne može se osjetiti čistoća duše kao poslije mise i ispovijedi u crkvi.
Ponedjeljak 4. svibnja
Hrvatski političari: živjeti od veprovine i dugova
Ljevičarski portal Telegram piše o tome kako je glavni državni inspektor Andrija Mikulić snimljen u lovu na veprove. Sudjelovanje u lovu nije platio, a kao dužnosnik ne smije primiti dar veći od 500 kuna. Stoga je Povjerenstvo za sukob interesa, potaknuto napisima o tom slučaju, započelo istragu. Ali to nije sve – snimke otkrivaju kako je toga dana izlovljeno više veprova nego što je prijavljeno Ministarstvu i sada bi, prema zakonu, i Državni inspektorat morao istražiti taj događaj i kazniti organizatora, ako ustanovi propust. A na čelu Državnog inspektorata je – Andrija Mikulić. Ta vijest, ako je i istinita, nema neku osobitu težinu, ali ilustrira zabavu u kojoj uživa politička elita. Političar bez lovačke puške, bez jahte, bez superrsakošnog stana ili kuće, bez spektakularne vikendice, bez blještavog automobila, bez svog mesara i najskuplje ribe u ribarnicama, bez posjeta najelitnijim restoranima, bez svog krojača, brijača, pedikera..., bez probranih kućnih prijatelja, bez ljetovanja gdje ljetuje svjetska krema – nije političar. Boli ga ona stvar za Hrvatsku, kojoj i ne nastoji služiti, pa je učinio ono što je najlakše – Lijepu je Našu prodao strancu, a u njoj se može živjeti i od duga – sve većeg.
Utorak 5. svibnja
Bernardić i ‘za dom spremni’ – to je isto
Nikada mi nije bilo jasno zašto HDZ-ove vlasti ne rabe najjači mogući argument kad ih ljevičari optužuju da “zatvaraju oči pred ustaštvom” ili ga “toleriraju”. Jer, oni u svakoj prilici veličaju Tita naglašavajući njegov antifašizam. “Zatvaraju oči” pred činjenicom da je Broz zgazio demokraciju i uspostavio režim koji je u bitnome isti kao i fašistički – jednopartijski sustav, progoni i ubojstva političkih protivnika, kult ličnosti, mediji bez ikakvih političkih sloboda... Predsjednik SDP-a Davor Bernardić ide u Kumrovec pokloniti se jednom od simbola zla u 20. stoljeću, a tako zapravo slavi i smaknuća desetaka tisuća Hrvata na križnim putovima, slavi jednu od najstrašnijih političkih kaznionica u svijetu – Goli otok, te Staru Gradišku i druge zatvore za Veselicu, Čička, Budišu, Tuđmana, Bušića i tisuće drugih političkih nepoćudnika. Sada se pak taj baštinik šumskih anđela služi uličarskim rječnikom pa optužuje Plenkovića jer se “skriva iza svog rektalnog alpinista, gospodina Jandrokovića” te “tri dana ne govori što on misli o pozdravu ZDS”. Evo moga odgovora: o ustaškom pozdravu “za dom spremni” mislim isto što i o Titu i njegovu Bernardiću.
Srijeda 6. svibnja
Korona je preokrenula šanse na izborima
Dakle, sigurno je: izbori će biti u srpnju ili kolovozu. Što se može očekivati? U posljednjih 20 godina, poslije Tuđmana, nijedna stranka u Hrvatskoj nije bila tako nadmoćna kao sada HDZ. Uvelike zahvaljujući uspjesima u borbi protiv koronavirusa, koja je HDZ učinila apsolutno dominantnom strankom, a oporbi su ostali zavist, jalovi prosvjedi, uvrede i optužbe koje se birača baš i ne doimaju. HDZ je u sličnoj situaciji kao što je bio uoči izbora poslije Oluje, kad je Gotovac grmio – strašno je što se oni nadaju dvotrećinskoj većini koju nipošto ne smijemo dopustiti. Ni sada vladajuća stranka neće imati dvotrećinsku većinu, ali će vjerojatno imati dovoljno veliku da s nekim u koaliciji formira vlast. Stanje iz druge polovice prošle godine se preokrenulo, ljevica je već vidjela Bernardića u premijerskoj fotelji, a sada, ne samo da ga u njoj nitko ne vidi, nego zato što mu je nedosežna sipa uvrede kakve smo rijetko čuli u 30-ak godina demokracije. Ali ni HDZ se ne može previše veseliti pobjedi. Ako mu je korona donese, upravo ona mogla bi mu donijeti i nezapamćene katastrofe u gospodarstvu, siromaštvo, nezaposlenost, pad standarda, a “njegove” Europske unije možda i neće biti.
Četvrtak 7. svibnja
Srbi, renesansa i barok – praznina koja boli
U biblioteci Deset vekova srpske književnosti ovih je dana Matica srpska iz Novog Sada na ćirilici objavila zbirku drama Marina Držića. Slavica Stojan, povjesničarka književnosti i književnica te predsjednica Matice Hrvatske u Dubrovniku, ima o takvim posezanjima zanimljivo mišljenje: “U uvjetima ostvarene hrvatske države... to bi nam moglo i laskati”. Ali, kaže znanstvenica, Srbi i dalje “dubrovačku književnost”, kako je uporno zovu, odvajaju od “njezina hrvatskog bića” i “očajnički pokušavaju pronalaziti u drevnim stihovima ili pak dramskim dijalozima neki trag srpstva koji bi mogao poslužiti kao hrana, kao spasonosni lijek od kompleksa pomanjkanja renesanse i baroka u vlastitoj kulturnoj povijesti”. Samohvalisavim elitama srpskog “nebeskog naroda” teško je podnositi takvu prazninu, takav nedostatak cvijeća velikih umjetničkih epoha dok ga u susjedovu vrtu ima u obilju. Pa u mraku vlastite pameti provaljuju u taj vrt i kradu, ali povijest se ne da ukrasti. Držić, Gundulić i drugi velikani hrvatske književnosti sa svakim se novim čitanjem obnavljaju kao svježi hrvatski književni cvjetovi. Presađeni u ćirilicu i srpstvo venu na stranom im tlu iz kojeg se nemaju čime hraniti.
Petak 8. svibnja
Kad bismo u svemu bili kao Mađari...
Nedavno smo mogli pročitati da mađarski ministar vanjskih poslova Szijjártó zahvaljuje Hrvatskoj što “unatoč pritisku međunarodnog liberalnog mainstreama nije stala u zbor onih koji uporno napadaju Mađarsku”. Međutim, sigurno nećemo poduprijeti Mađarsku u onome što je danas učinila, jer smo davno odlučili suprotno – mađarski parlament odbio je Istanbulsku konvenciju koju su HDZ-ovi, SDP-ovi i drugi ljevičari u Hrvatskom saboru ratificirali. Argumenti protivnika Konvencije u obje su zemlje isti – odbijanje rodne ideologije koju ona nameće i činjenica da i Hrvatska i Mađarska već imaju u zakonima zaštitu žena od nasilja, koja se zahtijeva u tom dokumentu. Također, kršćanski milje u obje se zemlje usprotivio Konvenciji – u Hrvatskoj se protiv nje izjasnila Hrvatska biskupska konferencija, a u Mađarskoj su njezino odbacivanje inicirali Kršćanski demokrati. No još je veća nevolja što se hrvatska vlast od mađarske razlikuje i tome što je potpuno pasivna prema stranim bankama i inozemnim profiterima koje iz Hrvatske iznose milijardske dobiti. Orban ih je obuzdao i upregnuo u nacionalne interese. I dok mađarsko gospodarstvo cvate, u Hrvatskoj je ono zato nedjelotvorno i u svijetu nekonkurentno.
Neka trenutna vlast omogući e- glasovanje i sve je riješeno. Nema zdravstvenog rizika za glasače, dijaspora ne mora putovati stotinama i tisućama kilometara na glasovanje, izlaznost će napokon biti adekvatna i postavite elektronsku obranu od hakiranja. Jednostavno, ali ne za duopol čiji rezultati bi bili poražavajući, a apisov način prebrojavanja onemogućen.