Do današnjih dana mač ostaje oružje s najdužim borbenim ‘stažem’ u odnosu na svoj postanak. Riječ je zapravo o prvom pravom oružju koje nije nastalo iz kakvog alata ili oruđa, a koje se koristi i danas, većinom u ceremonijalne svrhe. Ali se koristi, i ne samo to, već je mač jedna od ljudskih umotvorina, ubojitih doduše, koja oko sebe ima razvijenu cijelu jednu pop-kulturu.
Nikad viđenih 25 mačeva
Da je doista tako, publika se može uvjeriti od danas u 19 sati kada se otvara izložba ‘Mač – jednom davno …’, koju priređuje Hrvatskih povijesni muzej u podrumu Galerije Klovićevih dvora. Hrvatski povijesni muzej jedna je od rijetkih ustanova s iznimno bogatim fundusom koja je, kao i niz drugih, nastradala u prošlogodišnjem zagrebačkom katastrofalnom potresu, no i dalje je aktivna pa zato sada svoje izložbe priređuje na nedalekoj lokaciji u Klovićevim dvorima.
Ondje se može razgledati 25 izuzetno vrijednih srednjovjekovnih mačeva ‘viteškog doba’ od 11. do početka 16. stoljeća koji dosad nisu izlagani, a praktično se radi o zbirci koju je Hrvatski povijesni muzej 2009. godine objavio u katalogu ‘Mačevi viteškog doba u Hrvatskoj’ i sada je pretočena u stvarnost.
Iako je i same mačeve koji su, jasno, obilježeni patinom vremena, intrigantno vidjeti znajući da su neki od njih korišteni u brojnim bitkama tog razdoblja te su bili u rukama visokih velikodostojnika, to nije jedini razlog zbog kojega vrijedi prošetati Gornjim gradom do znamenite galerije. Velik je napor uložen i u kontekstualizaciju pa je pokazano da se danas mač smatra jednim od uobičajenih predmeta, ali nalazi se praktično svagdje oko nas: u filmovima, igrama, predstavama, knjigama. Čak i slavna filmska nagrada Oscar nosi mač, što vjerojatno mnogima izmakne iz vida pri pogledu na vrijedan simbol filmske umjetnosti.
Mačevi pokazani na izložbi potječu iz njihova najslavnijeg razdoblja.
– Praktično su svi pronađeni slučajno, pri čemu također postoje neke razlike. Jer, osim što su se koristili u borbama, mačevi su znali biti i prinošeni u neku svrhu. Neki od ovdje izloženih mačeva bili su primjerice polagani u korito rijeke ne bi li se tako postiglo da se ona povuče. Kome su osobno pripadali, nemoguće je utvrditi, no može se procijeniti kojeg je staleža vlasnik mača bio, a za neke i gdje su točno napravljeni, kaže nam Leon Bošnjak koji je s Petrom Braun i Anom Filep autor ove atraktivno postavljene izložbe.
Mačevi s područja Hrvatske u tipologiji, sustavu i karakteristikama podudaraju se s mačevima svog doba diljem Europe. Običaji i obredi povezani s tim mačevima jednaki su onima u drugim dijelovima Europe te svjedoče o zajedničkoj kulturi koju i danas baštinimo, kaže se u najavi izložbe.
– Na nekima od izloženih mačeva mogu se vidjeti nekadašnje gravure, a pojedini njihovi dijelovi ostali su čitljivi i danas. Na nekima su ostali i dijelovi drvene drške što svjedoči o kvaliteti njihove izrade, jer proteklo je nekoliko stotina godina otkada su napravljeni. Moguće je pripisati ih određenim vojnim redovima prema sačuvanim oznakama na drškama, a po tipologiji se može locirati gdje su vjerojatno napravljeni. Dosta ih je podrijetlom iz radionica u Passauu, tada poznatima po vrhunski izrađenim mačevima, kaže Bošnjak.
Recimo, dugi mač napravljen između 1270. i 1300. godine u Ugarskoj ili srednjoj ili južnoj Njemačkoj, vjerojatno upravo iz Passaua, pronađen je u rijeci Savi kod Stare Gradiške. Doista velik mač ukupne dužine od 131 centimetra koristio se s dvije ruke, a takvo je oružje nastalo zbog napretka u izradi zaštitnih odora, tj. oklopa. No zanimljivija od toga jest činjenica da su na ‘velikom ratnom maču’ na glavici mjedenom žicom tauširani grčki križevi što upućuje da je mač pripadao nekome iz crkvenih vojnih redova, ivanovaca ili – templara.
Na drugom izloženom maču istog tipa iz istog razdoblja ta je pripadnost još očitija. Na njemu su jasno vidljivi grčki križevi, ali i oznake pasaauških radionica, vuk i jednorog, a onda još religijskih simbola: srce koje označava Djevicu Mariju te križ jednakih krakova koji označava Krista. Ovaj je mač nađen u Kupi kod Siska.
Još jedan veliki ratni mač pronađen na Muri kod Kotoribe napravljen je u passauškom radioničkom krugu između 1350. i 1425. godine. Ovdje se u žlijebu sječiva nalaze tragovi tauširanja mjedenom žicom u obliku štita što upućuje na iskaz ranga ili platežne moći onoga koji ga je nosio. Bio je to vjerojatno mač koji je pripadao plemstvu ili nekome tko se za plemstvo borio u službi kakvog vojvode ili kneza.
Una kod Siska dala je nalaz još jednog velikog ratnog mača napravljenog između 1300. i 1310. godine. Ima karakteristični šesterokutni presjek gornjeg dijela oštrice sa žlijebom niz cijelu oštricu što ga je činilo lakšim i fleksibilnijim. Međutim, i na njemu su također grčki križevi te je usporedbom sa sličnim mačevima nađenim drugdje u Europi moguće točnije odrediti kada je ovaj mač napravljen te ga atribuirati upravo templarima. Ima i tauširani štit s heraldikom koja označuje vlasnika. Tu su i slova B i O, a to bi mogli biti akronimi prvog stiha Psalma 127 – “Blago svima koji se boje Gospodina, koji njegovim hode stazama”.
U potoku Česma kod sela Narta pronađen je 1902. godine kasnosrednjovjekovni mač napravljen između 1475. i 1525. godine u radionicama kneževske biskupije Passaua. Veliki broj mačeva s povijenom križnicom prikazan je na stećcima i nadgrobnim pločama iz druge polovice 15. stoljeća u Hercegovini i Makarskom primorju, a slična križnica može se vidjeti na maču Hrvoja Vukčića Hrvatinića, prikazanom na njegovom misalu koji je nastao 1404. godine u Splitu.
Tu je i još jedan kasnosrednjovjekovni dugi mač čije sječivo, nažalost, nije sačuvano, no radi se o primjerku kakve uglavnom vežemo uz Mletačku republiku zbog brojnih mačeva koji se čuvaju u Arsenalu Duždeve palače. No, veliki broj ovakvih mačeva pronađen je na području Srbije i Ugarske, uključujući Slavoniju, što upućuje i na mogućnost izrade sječiva u kovačkim radionicama na području Mađarske.
Cijeli postupak kovanja
Još se mnogo toga interesantnoga može vidjeti na ovoj izložbi, poput Idejne rekonstrukcije mača iz zbirke oružja Hrvatskog povijesnog muzeja. Radi se o poljskom kovaču Macieju Kopciuchu koji je napravio repliku prvog izloženog mača na ovoj izložbi čak i s koricama u kakvima je vjerojatno stajao. U Muzeju kažu da za ovu iznimnu repliku čak nisu ni znali.
Na izložbi je prikazan i cijeli postupak kovanja jednog mača, koji počinje iskapanjem rudače i pokazuje sve faze izrade do gotove oštrice. Autor tog prikaza je Ivan Dadić, kovač iz Donjeg Muća koji koristi samo stare tehnike kako bi napravio replike mačeva s valovitim uzorcima na sječivima.
Kontekstualizacija mača kao predmeta koji je nadživio povijest odnosi se na njegovu ulogu u pop-kulturi.
– I dalje smo fascinirani mačem kao i viteštvom. U ovom dijelu izložbe prikupili smo memorabilije velikog broja filmova, predstava poput opere “Nikola Šubić Zrinski” ili primjerice plakata za Glazbene doživljaje Zagrebačkih simfoničara i Zbora HRT-a, koje je radio Boris Bućan, ali i cijelog niza stripova, a onda i igračaka za djecu. Dosta toga bit će prikazano i putem videoprojekcije, rekla je Petra Braun, jedna od autorica izložbe.
Treba spomenuti da je izložbene ilustracije izradio naš poznati crtač Milan Trenc, stalni ilustrator Večernjakova Obzora.
Za kraj smo ostavili priču o jednoj doista zanimljivoj atrakciji koja će sasvim sigurno mnoge privući na izložbu, i to svih uzrasta. U posebnoj prostoriji nalazi se interaktivna instalacija ‘Mač u kamenu’ Gorana Kaurića i Matea Marcelića iz CraftLaba. Upravo po uzoru na legendarni Excalibur, mač kralja Arthura, osmislili su instalaciju sačinjenu od stakloplastike, stiropora i drugih materijala s pravim mačem zabijenim u otvor.
To tko će ga izvući iz otvora ne ovisi o kraljevskom podrijetlu, već i o mikrokontrolerima koji nasumično određuju koliki će otpor biti pružen pri izvlačenju mača iz vrlo uvjerljivo napravljenog ‘kamena’. Ali izazov je postavljen. I čeka velike i male ratnike.
