Kada trčite maraton, vi trčite protiv udaljenosti, a ne protiv drugih trkača ili protiv vremena, rekao je etiopski trkač Haile Gebrselassie. Udaljenost protiv koje je trčala istarska policajka Nataša Rogić Jukopila bila je 171.6 kilometara. Prva je žena iz Hrvatske koja je ušla u cilj najteže i najsurovije utrke na svijetu za 40 sati i 22 minute.
Riječ je o UTMB (Ultra trail du Mont Blanc), jednom od najprestižnijih trail utrka koja se proteže kroz tri različite države- Švicarsku, Italiju i Francusku. Sve je započelo u petak u 18 sati francuskom mjestu Chamonix, a 2.543 trkača iz cijelog svijeta trčalo je oko "Bijelog vrha", odnosno Mont Blanca.
S razlogom ovu utrku zovu simbolom izdržljivosti zato što se trči po surovom terenu. Natjecatelji se nađu oči u oči sa svim vremenskim uvjetima, terenima i potencijalnim preprekama, a tituli najteže utrke svjedoči i činjenica da 987 trkača ove godine nije završili utrku.
- O utrci UTMB sam počela razmišljati još prije koju godinu jer se radi o utrci koja privlači svakog ozbiljnijeg trail trkača. Nakon što sam izvučena na lutriji, mojoj sreći nije bilo kraja te sam odmah započela s pripremama. Pravi test bila mi je utrka 100 Milja Istre, na kojoj sam uspješno, kao prva trkačica iz Hrvatske, završila stazu od 168 kilometara za 34 sata i 11 minuta. Ljetne pripreme su zbog velikih vrućina bile teške, no treninge je trebalo odraditi bez obzira na sve. Kako bih se aklimatizirala na visinsku razliku, u Chamonix sam došla nekoliko dana ranije, a srce je lupalo kao ludo nekoliko minuta prije starta zbog nevjerice da sam doista ovdje i da imam priliku trčati uz bok s najboljim svjetskim trkačima- rekla je N. Rogić Jukopila.
Kao i svi natjecatelji, istarska je policajka morala zadovoljiti kriterije, odnosno sakupiti kvalifikacijske bodove, kako bi uopće mogla sudjelovati. Nakon toga slijedi izvlačenje na lutriji. N. Rogić Jukopila je svoje bodove skupila kroz prošlogodišnje utrke, a uz nju je bilo još šest trkača iz Hrvatske, od kojih je pet završilo utrku.
Trening i pripreme, kaže, bile su mukotrpne i naporne, a utrka još teža. Nakon osamdesetog kilometra trkači su zbog vrućine počeli otpadati, a kada ju je nakon sto kilometara u švicarskom dijelu uhvatila kiša i tuča, bila se prisiljena skloniti na pola sata pod stablo.
- Noću sam imala krize spavanja, no stisnula sam zube, prebrodila ih i krenula dalje. Velika pomoć bio mi je i kolega Bernard Perković, s kojim inače treniram. Budući da nije skupio dovoljan broj bodova, ove godine nije se mogao kvalificirati na utrku, no zato me pratio putem na kontrolnim točkama gdje je to bilo dozvoljeno i brinuo se o logističkom dijelu- ispričala je N. Rogić Jukopila.
Iduće godine, kaže, ima namjeru ponovno sudjelovati, ali ovaj put uz sa svojim partnerima za treniranje.
- Uživala sam u utrci, dobroj atmosferi i odličnim volonterima. Zahvaljujem im na pomoći putem, a zahvaljujem i svim svojim kolegama, rodbini i prijateljima koji su tijekom utrke pratili moj napredak i na taj način bili uz mene- zaključila je policajka.
Ili sam ja glup te ne kužim što je pjesnik htio reći sa trčanjem na 10.300 metara nadmorske visine ili je posrijedi samo štamparska greška. Obzirom da je najviši vrh na svijetu Mount Everest sa 8848 metara, ovi su valjda trčali po oblacima, iako mislim da ni njih nema na toj visini. Bilo kako bilo, sve čestitke policajki Rogić. Bravo! Pozdrav iz Varaždina