Samo je pet mjeseci prošlo otkad je Izrael održao posljednje parlamentarne izbore. Kako stari-novi, gotovo vječni, premijer Benjamin Netanyahu nije nakon objave rezultata uspio skupiti vladajuću većinu, Izraelci će sutra ponovno izaći na izbore, a čini se da se u tih pet mjeseci sve promijenilo da se ništa promijenilo ne bi. Glavni akteri izbora Netanyahu i njegova konzervativna stranka Likud te oporbeni centristički savez Plavo i bijelo, koji predvodi bivši šef izraelske vojske Benny Gantz, ponovno su izjednačeni u anketama, isto kao što su bili i nakon objave rezultata glasanja u travnju, a razdvajaju ih i isti problemi te slične teme kao i prije manje od pola godine.
Zato se Izraelci brinu da novi izbori neće riješiti ništa jer neće omogućiti stvaranje nove većine. Nazire se u tom kontekstu mogućnost da bi Netanyahu, čak i da pobijedi na izborima s malom većinom, mogao ispasti iz kombinacija za sastavljanje vlade nacionalnog jedinstva u koju bi ušli zajedno Likud i Plavo i bijelo, ali bez Bibija, kako izraelskog premijera svi zovu, jer oporbenjaci su naglasili da s njime ne žele sastaviti vlast.
Glavne stranke izjednačene
Netanyahu se, jednako kao i u travnju, suočava s optužbama za prijevaru i zloupotrebu povjerenja. Državno ga odvjetništvo sumnjiči da je primao mito i pogodovao medijskim tajkunima kako bi mu zauzvrat osigurali bolji tretman u svojim novinama. No, ostanak na vlasti pomogao bi mu da se riješi tih optužbi. Oporba uključuje stranke lijevog centra i centra, a kao i u prethodnoj izbornoj kampanji glavna oporbena stranka Plavo i bijelo ima u ovom trenutku dva postotna poena više od vladajućeg Likuda (33 prema 31 posto).
No Netanyahu je uspio ostvariti još jednom ono u čemu je stručnjak – uspio je okrenuti fokus javnosti na teme od središnje važnosti za Izrael. Prošlog tjedna ponovio je svoje obećanje Izraelcima da će anektirati Zapadnu obalu u teritorij svoje države ako ga ponovno izaberu. Prema brojnim analitičarima, to bi značilo kraj mogućnosti da Palestinci stvore svoju državu, a plan je osudila i Rusija. No Netanyahu se nada da će dobiti podršku američkog predsjednika Donalda Trumpa kojeg označava kao svojeg najvažnijeg saveznika, a obje zemlje imaju najvećeg protivnika u Iranu kojem ne žele dopustiti da stvori nuklearnu bombu.
Na ruku mu ide što je riječ o jednoj od tema koje Izraelci smatraju svojim nacionalnim interesom pa oporba teško može profitirati od protivljenja tom planu. Zbog toga se Plavo i bijelo uglavnom nije protivilo planu te je čak reklo da je aneksija Zapadne obale politika koju je premijer preuzeo iz programa te stranke. To se od nje i očekuje jer u pogledu sigurnosti njezine se politike vrlo malo razlikuju od onih Likuda, a ta stranka, osim Gantza, ima još dvojicu bivših glavnih načelnika vojske, Moshea Yaalona i Gabija Ashkenazija. Ta stranka pritom želi prikazati izbore kao borbu karaktera dvojice čelnika – poštenog i tvrdog Gantza nasuprot korupcijom bremenitog Bibija.
– Ovaj put izbori trebaju donijeti jasnog pobjednika. Oni nisu druga šansa nakon koje će slijediti nova. Svi koji neće glasovati sudjelovat će u ugrožavanju izraelske demokracije – rekao je nedavno Gantz na skupu u Haifi.
Ponavljanje Netanyahuova obećanja o aneksiji Zapadne obale, gotovo potpuno istog kakvo je Izraelcima dao neposredno uoči posljednjih izbora u travnju, moglo bi povećati izlaznost Arapa na izbore. Oni čine čak petinu ukupnog biračkog tijela u Izraelu i toliko su nezadovoljni manjinskim pravima u Izraelu da uvijek važu trebaju li bojkotirati izbore. Trenutačno premijer pokušava u domaće zakonodavstvo progurati obvezno snimanje glasačkih mjesta na izborima, a kako su druge stranke u parlamentu usporile proces donošenja zakona, optužio ih je prije samo nekoliko dana da pokušavaju “ukrasti izbore”. Ovaj put Arapi će na izbore izaći na zajedničkoj listi, a u travnju je Likud organizirao tajno snimanje glasačkih mjesta u arapskim kvartovima, navevši kao razlog želju da spriječe izbornu prijevaru. Mnogi su pak analitičari zaključili da je vladajuća stranka to radila da bi smanjila njihovu izlaznost. Plavo i bijelo nada se zato da bi arapski zastupnici mogli nakon izbora podržati koaliciju te stranke s ljevičarskim opcijama.
Izrael špijunirao SAD?
Kao iznenađujući jezičac na vagi u sastavljanju vlasti nakon izbora izronio je bivši ministar obrane Avigdor Lieberman koji predvodi stranku desnice Yisrael Beiteinu, a Hrvatima je najbolje poznat kao dužnosnik koji je dogovarao na kraju neuspješnu prodaju aviona Hrvatskoj vojsci. Ta stranka predana je sekularnom nacionalizmu te bi zbog toga mogla surađivati istodobno s nacionalističkim Likudom, ali i sekularnom oporbom. Liebermanovo odbijanje da uđe u vlast sa strankama ultraortodoksnih Židova koji su podržali Netanyahua nakon izbora u travnju na kraju je i srušilo vladu.
On se protivi posebnim povlasticama koje uživaju ortodoksni Židovi, prije svega zakonskim iznimkama koje im omogućuju da ne služe vojsku zbog svojih religijskih uvjerenja. Zbog oponiranja Netanyahuu na ovom pitanju, rejting njegove stranke skočio je uoči izbora, posebno među liberalima.
– Uoči izbora Liebermana se vidjelo kao dio desnocentrističke ili desničarsko-religijske koalicije. Sad je ključan igrač u sredini, uteg na vagi – smatra izraelski politolog Gideon Rahat.
Kako piše New York Times, upravo je razlika u mišljenju o tomu koliko židovska država treba biti Izrael isplivala kao glavna tema izbora. Židovska religijska zajednica još ima monopol nad ženidbom, rastavom i iznimkama u služenju vojske. Kod mnogih je sekularnih Izraelaca to stvorilo otpor.
– Nemam ništa protiv ultraortodoksnih, ali trebali bi dobiti ono što zaslužuju s obzirom na njihovu veličinu. U ovom trenutku ja plaćam njihov način života – prenosi poznati dnevnik riječi 49-godišnjeg poduzetnika Liora Amiela. Liberali koji surađuju s Liebermanom također su bijesni na konzervativce jer su, smatraju, spremni dati Netanyahuu podršku u parlamentu za izglasavanje zakona kojim bi se premijeru dao imunitet od kaznenog progona zbog korupcije. Samom pak premijeru spočitavaju da je spreman kupiti zaštitu od progona pretvarajući Izrael u teokraciju.
Zbog toga se otvara više mogućnosti za sastavljanje vlade nakon izbora: da Lieberman uđe u centrističku koaliciju predvođenu savezom Plavo i bijelo, a u kojoj bi sudjelovala i ljevica, a nikog ne bi začudilo ni da Netanyahu uspije sačuvati vlast sklapajući desnu vladu. Dio analitičara pak misli da bi Gantz mogao uspostaviti vladu s Likudom, ali bez njegova vođe Bibija, jer s njime odbija surađivati. No jednako je tako moguće i da rezultati opet pokažu pat-poziciju dva međusobno suprotstavljena bloka koji međusobno ne žele koalirati. To bi vodilo novim izborima, trećima u manje od godine dana što bi povećalo nestabilnost zemlje i razljutilo većinu građana.
I Netanyahu i Trump odmah su rekli da je izvještaj potpuno netočan. “Postoji dugotrajna predanost izraelske vlade da ne špijunira SAD”, priopćila je izraelska vlada. Američki je predsjednik rekao da ne vjeruje da je Izrael provodio obavještajne akcije protiv Bijele kuće.
– Vrlo mi je teško to povjerovati, moj je odnos s Izraelom bio odličan – rekao je Trump, a dvije zemlje nakon dolaska trenutačne administracije zaista su doživjele renesansu u odnosima, nakon ponekad zategnutih odnosa kada je u Bijeloj kući bio Barack Obama. No zapadni su mediji podsjetili na najmanje dva slučaja špijunskog rata Izraela protiv Bijele kuće. Prvi je kada je SAD podignuo optužnicu protiv Rafija Eitana, legendarnog ruskog obavještajca koji je svojedobno 1960. vodio operaciju uhićenja nacista Adolfa Eichmanna u Argentini, jer je u 1980-ima regrutirao američkog obavještajca da dostavlja informacije Izraelu, a drugi kada je prije 13 godina zaposlenik američkog ministarstva obrane Lawrence Franklin osuđen na kaznu zatvora jer je špijunirao za Izrael.
Neće im proći. Ovo su pogotovo njemu poslijednji trzaji.