Najpoznatiji zastupnik “paleokontakata” –
teze da su nas u dalekoj prošlosti posjećivali pripadnici
izvanzemaljske civilizacije – Švicarac je Erich
von Däniken. U proteklih četrdeset godina napisao je 30 knjiga
prevedenih na 32 jezika i prodanih u više od 60 milijuna
primjeraka.
Pozivajući se na mitove i predaje, tvrdi da su bogovi drevnih naroda
bili astronauti koji su genetskim inženjeringom stvorili suvremenog
čovjeka te da su tijekom kamenoga doba često posjećivali
naše neuke i poludivlje pretke. Njegove teze znanstvenici su
žestoko ismijavali. No, Du00E4niken nije prvi koji ih je iznio, već
samo prodao. Ideja je zapravo nastala upravo u nekim znanstvenim
krugovima.
Teoriju o posjetima izvanzemljana u staro doba prvi je 1959. zastupao
ruski etnolog, matematičar i doktor znanosti Matest M. Agrest. Iznio je
uvjerenje da su neke građevine drevnih kultura nastale kao posljedica
kontakta s izvanzemaljskom rasom. Tragove izvanzemaljskih posjeta
pronašao je u predajama o drevnim bogovima, kao i u Bibliji,
gdje se u Knjizi postanka spominju “Nefili” (u
doslovnom prijevodu “oni koji su sišli s
neba”), sinovi božji koji su se u pretpotopno doba ženili
ljudskim kćerima.
Tezu o paleokontaktima podržavao je i francuski arheolog Henri Lhote.
Matest i Lhote krajem 1950-ih i početkom 1960-ih postavili su temelj
hipotezi o paleokontaktima, koju je poslije senzacionalizirao
Däniken.
Patenti iz Biblije
Među najpoznatija poglavlja te priče spada židovski prorok Ezekijel
koji u Starom zavjetu opisuje nekoliko susreta s “Jahvinim
kolima” između 593. i 592. g. p. n. e. Austrijski inženjer i
tehničar NASA-e Josef Blumrich uzeo je tekst u ruke kako bi demantirao
Du00E4nikena. No, nakon više godina analize Blumrich je
objavio knjigu “Otvoriše se nebesa” u
kojoj je izračunao da je letjelica imala tijelo promjera 18 m, elise
dužine 11 m te da je težila oko 100.000 kg, a bila je u vezi s velikim
matičnim brodom koji je kružio oko Zemlje. Blumrich – 1972.
dobitnik NASA-ina odlikovanja “Exceptional Service”
– proučio je kotače “Jahvinih kola” koji
su se mogli kretati u sva četiri smjera bez okretanja te ih 1974. i
patentirao pod brojem 3,789.947.
Afrička priča
U priči o paleokontaktima slavno mjesto zauzimaju Dogoni,
zapadnoafrički narod iz države Mali, koji u svojoj mitologiji spominju
inteligentna vodozemna bića koja su prije puno tisućljeća stigla na
Zemlju iz svemirskih dubina. Predajama Dogona trideset se godina bavio
dr. Robert K. Temple, član britanskog Kraljevskog astronomskog
društva, a rezultate je objavio 1976. u knjizi
“Tajna Sirijusa”– novi znanstveni dokaz o
kontaktima s izvanzemljanima prije 5000 godina.
U njoj piše da su inteligentni došljaci s planeta
u zviježđu Sirijusa prije 10 tisućljeća posjećivali primitivne
stanovnike pretpovijesnog Egipta (od kuda Dogoni potječu), civilizirali
ih i prenosili umijeća i znanja. Dogoni detaljno opisuju svemirski
brod, tj. “kovčeg” kao “sjajnu zvijezdu
koja se brzo kretala noćnim nebom”, a prilikom slijetanja
izbacivala plamene jezike, opisane kao “štrcanje
krvi”. Nakon prizemljenja kovčega iz njega je
izašao vođa Nommo i drugi članovi misije. Iskrcali su
opremu, nastanili se na Zemlji, a sa sobom su donijeli
“sjemenje biljaka, životinja i ljudi”.
Dogoni se koriste trima vrstama kalendara – solarnim,
lunarnim i nekim posebnim koji se temelji na ophodnom vremenu tada
još neotkrivena Sirijusova pratitelja, zvijezde vrlo slabog
sjaja koju danas zovemo Sirijus B, a Dogoni “Po
tolo”. Dogoni oduvijek znaju da Sirijus ima dva
sunca pratitelja vrlo slaboga sjaja i velike mase, tj. da je riječ o
trojnom zvjezdanom sustavu. Sirijus zovu “Sigi
tolo”, a nevidljive pratitelje “Po tolo”
i “Emme ja tolo”.
Po tolo
Maleni “Po tolo”, teško vidljiv i
najjačim suvremenim teleskopima, zauzima središnje mjesto u
mitologiji Dogona. Opisuju ga kao malenu zvijezdu goleme mase i gustoće
čije je ophodno vrijeme oko Sirijusa 50 godina, a antropologu Griauleu
to su ispričali 1946. Sirijus doista ima dva pratitelja, Sirijus B (ili
Digitarius), teško vidljivog zbog sjaja Sirijusa A. Prvi je
put fotografiran 1970. godine, a spada u “bijele
patuljke”, što znači da je zaista zvijezde velike
gustoće.
Ophodno vrijeme oko Sirijusa A iznosi joj točno 50 godina. Godine 1995.
su dvojica francuskih astronoma, Daniel Benest i J. L. Duvent,
priopćila da su nakon duga traganja otkrili dotad hipotetski Sirijus C.
Jesu li precima Dogona doista svemirski došljaci iz
zvjezdanog sustava Sirijus, utemeljitelji civilizacije, nekad davno
dali precizne astronomske podatke.
Zagovornici paleokontakata tvrde da se njima mogu objasniti gotovo
istodobne iznenadne pojave prvih drevnih kultura i civilizacija. U samo
nekoliko stoljeća, u rasponu od 3800. do 3100 g. p. n. e. nastali su na
prostoru Bliskog istoka Egipat, Sumer i još uvijek tajnovita
indska dolinska civilizacija. Sve su one imale velika praktična i
teorijska znanja, a i slično zakonodavstvo. Pitanje paleokontakata
ostaje otvoreno.
Motivi NLO-a i u kamenom dobu
U službenoj znanosti izrazi poput “paleokontakti”, “kozmička arheologija” ili “astroarheologija” prvi se put javljaju na 2. međunarodnom kongresu SETI-ja 1972. godine, kad je ruski znanstvenik dr. Vladimir Tjurin Avinski iznio uvjerenje da su Zemlju još u kameno doba posjećivali predstavnici neke tehnički visokorazvijene civilizacije koji su ljude podučili mnogim korisnim umijećima i visokim znanjima. Tezu je potkrijepio podacima iz mitova, legendi te motivima NLO-a na pretpovijesnim pećinskim slikarijama i time objasnio razvojni skok od plemena poludivljih, neukih i neciviliziranih lovaca lutalica i skupljača do graditelja gorostasnih zdanja, utemeljitelja prvih, vrlo razvijenih civilizacija koje su posjedovale znanja što su im trebala biti nedostupna.
