Dobri ovogodišnji turistički rezultati pokazuju da je COVID-kriza zasad prevladana, ali i da je želja Europljana za ljetovanjem na Mediteranu odoljela ratu u Ukrajini i nadrasla sve političko-gospodarske potrese koji taj rat prate. Istina, puno je negativnih scenarija u vezi s tim što Europljane čeka ove jeseni i zime kad se vrate kući, no našem turizmu, nakon što se zatvore jadranski hoteli, ne preostaje puno izbora. Pripreme za iduću sezonu moraju početi kao da će 2023. biti samo još jedna "mirnodopska", normalna i uspješna godina za naš turizam. Pa, uz više puta potvrđenu žilavost hrvatskog turizma, što bude.
Iako, nakon ove godine puno toga više ne bi trebalo biti isto. Pandemija koronavirusa do kraja je ogolila kako mane tako i vrline domaćeg turizma, svima je postalo jasno da se treba i može i više i bolje od visoke sezonalnosti, prebukiranosti u nekoliko vršnih ljetnih tjedana, bujajuće apartmanizacije i, na kraju krajeva, opće površnosti prema grani o kojoj ta djelatnost ovisi – zaštiti okoliša i mora. Pred donošenjem je i strategija razvoja našeg turizma koja bi trebala zacrtati smjer do 2030. godine, u kojoj je ključna riječ svih promjena – održivost.
Je li održivost odgovor na sve izazove koji stoje pred hrvatskom turističkom industrijom i društvom u cjelini, kako bi trebao izgledati budući suživot s milijunima stranaca koji svake godine biraju našu zemlju za odmor i možemo li, uostalom, biti zadovoljni putem koji je prijeđen posljednjih desetljeća? O tim temama razgovaramo s ekonomskim analitičarom, međunarodno priznatim hotelsko-turističkim stručnjakom, menadžerom i konzultantom, dr. sc. Mirom Dragičevićem, te doc. dr. sc. Katarinom Miličević, pročelnicom Odjela za turizam Edward Bernays University Collegea, utemeljiteljicom startupa thinktourisam, direktoricom tvrtke Tourism Lab te profesoricom na European Master in Tourism Management pri Sveučilištu u Ljubljani. Godine, iskustva i znanja naših dvoje sugovornika omogućavaju pogled na naš turizam i daleko unazad i daleko (u)naprijed.
Dr. Dragičević za početak podsjeća na ključne trenutke i poluge na putu iz socijalističkog modela masovnog turizma s kraja osamdesetih prošlog stoljeća u današnji model koji teži visokoj kvaliteti ponude.
– U posljednjih 60 godina turizam u Hrvatskoj imao je dvije logične razvojne faze – socijalističku, u kojoj je uz potporu socijalističke države na netržišni način stvorena jaka materijalna baza turizma, te kapitalističku, u kojoj se odvijala borba za naslijeđenu socijalističku imovinu putem privatizacije uz njezino restrukturiranje te snažan proces razvoja poslovno orijentiranog privatnog smještaja. Zahvaljujući investicijama i izgradnji menadžmenta, ključnim polugama preokreta, došlo je do određenog, ali ipak ne i dostatnog, mogućeg i maksimalnog rasta kvalitete na čemu još trebamo raditi – ističe Dragičević.
Činjenica da većina hrvatskih hotela danas nosi visokih četiri ili pet zvjezdica još nije i jamstvo kvalitete naše turističke ponude, budući da hotelski smještaj, koji je praktički kičma turističkog razvoja u svakom mjestu, i dalje čini tek kap u moru ukupnih smještajnih kapaciteta. Taj disbalans odavno je na meti kritičnih promišljanja dr. Dragičevića.
– Zbog znatnih investicija i izgradnje menadžmenta došlo je do snažnog rasta i kvalitete hotelskog smještaja. No unatoč investicijama, ostala je sezonska struktura ponude, to jest dominacija kupališnog obalnog proizvoda. Hoteli i resorti kao ključni generatori dodane vrijednosti još ne prelaze 15 posto ukupne turističke ponude, a dovoljno se nije razvila turistička infrastruktura koja bi potaknula poslovanje izvan ljetne sezone budući da se 85 posto noćenja odvija u tri ljetna mjeseca, od lipnja do rujna. Stoga se za Hrvatsku ponovno, a pogotovo u smislu onoga što nam je donijela pandemija, postavlja pitanje može li učiniti zaokret od rasta noćenja prema rastu prihoda, to jest ostvariti strukturne promjene u razvoju turističkog proizvoda i napose smještajne strukture. Može li se, dakle, iskoristiti ovo krizno i prijelazno razdoblje kao prilika za toliko potrebne promjene? Za Hrvatsku je krajnji čas da barem odgovori na pitanje može li se koncept opasnog nacionalnog rentijerstva u turizmu u razumnom vremenu zamijeniti zdravim konceptom stvaranja dodane vrijednosti i produktivnog bogatstva - ističe dr. Miro Dragičević.
Nad obalom se ozbiljno nadvila i sjena tzv. overturizma, upravo zahvaljujući rentijerstvu, odnosno novim i novim apartmanima u novim stambenim zgradama. No, doc. dr. sc. Katarina Miličević kaže da nije uvijek sve kako na prvi pogled izgleda.
– Bez obzira na subjektivne percepcije o prekomjernom broju turista, njihov broj ne prelazi naše kapacitete – ističe K. Miličević. – I pritom bih u terminologiji zaista bila oprezna jer to zbunjuje, kako djelatnike u turizmu, tako i širu javnost. Overturizam, pa deturizam, zatim nebrojeni zvučni oblici turizma koji su u biti nepostojeći, samo su zanimacija jednom te istom temom kroz bogatstvo terminologije, što dobrim dijelom proizlazi iz te multidisciplinarnosti turizma. S time se, naravno, izravno povezuje i održivost kao jedna novost koju često koristimo za sve. Stoga postavljam pitanje što bi bila suprotnost održivosti – možda neodrživost? Kakvo bi upravljanje turizmom trebalo biti nego održivo? Želim reći da se održivi razvoj u bilo kojem području djelovanja podrazumijeva. Stoga stavljanje nekih naročitih naglaska na to smatram nepotrebnim. Ono što je potrebno, to su prakse upravljanja koje vode prema održivosti. To je ono što nam nedostaje. U Hrvatskoj nam nedostaju destinacije, čije su upravljanje drugi prepoznali kao "održivo" za buduće generacije. Zato je potrebno destinacije educirati kako upravljati primjenjujući tzv. prakse održivog razvoja što čini balans između zadovoljstva i dobrobiti kako za lokalno stanovništvo, tako i za turiste – poručuje naša sugovornica.
Turističko tkanje zajednički tkaju svi, od resornog ministarstva do lokalnih vlasti, od Hrvatske turističke zajednice do lokalnih TZ-a, od menadžera velikih hotelskih kuća do malih iznajmljivača. Ne ide, dakako, svima podjednako dobro, ali dobrih primjera itekako ima.
– Hrvatska u nekim destinacijama, poput Rovinja, Lošinja, Zadra, Dubrovnika i Hvara, već ozbiljno razvija visokokvalitetni turistički proizvod, koji se pokazuje unosnijim i održivijim od dosadašnjeg, kolokvijalno rečeno, tradicionalnog turističkog proizvoda. Time se otvara prostor za aktivniju promociju nacionalnog brenda Hrvatske kao turističke destinacije koji treba ići u smjeru nove europske destinacije koja ima različite proizvode, gdje je uz "outdoor", "family" itd., naglasak i na vrhunskoj kvaliteti i načinu života (tzv. lifestyle). Uzimajući sve to u obzir, pred Hrvatskom stoje tri opcije daljeg rasta koje bi ozbiljna i odgovorna politika trebala što prije razmotriti i preuzeti odgovornost za željeni smjer. Prva je opcija kontinuiteta, koja je zbog eksternih promjena na globalnom tržištu i napose znatno odgovornije javne politike sve manje izvjesna. Druga je opcija poticanje tzv. brownfield ulaganja kojima valja pokušati podići prihode na postojećoj smještajnoj strukturi, regulacijom i porezima zaustaviti rast nove sezonske smještajne ponude, a poticajima ohrabriti rast novih oblika cjelogodišnje ponude i stimulacije kvalitete. Ta je opcija dominantno oslonjena na lokalnu strukturu vlasnika uz neke ulaske temeljem tzv. exita prve generacije vlasnika. Treća je opcija pokretanje radikalnog iskoraka u razvoju novih proizvoda i fokus na cjelogodišnje poslovanje temeljem jačeg ulaska globalnih investitora i na razvoju tzv. sustainable living projekata, to jest značajnijeg ulaska stranaca u kupnju turističkih nekretnina. Ta je opcija oslonjena na eksternu poslovnu strukturu i velike globalne ulagače i nije moguća na kratak rok – tumači predvodnik modernog konzaltinga u nas M. Dragičević, a svaku riječ potpisuje i docentica Miličević.
Pritom, naši sugovornici ne zaboravljaju ni ljude u turizmu koji su, smatraju, uspješno odgovorili na dosadašnje izazove.
– Hrvatska se može ponositi djelatnicima u turizmu, bilo da se radi o menadžmentu u privatnom i javnom sektoru te stručnim uslužnim zanimanjima. Ta znanja su nam pomogla da dođemo do točke razvoja u kojoj se hrvatski turizam nalazi, a za novi kvalitativni iskorak trebat ćemo brojna nova specijalizirana znanja. Hrvatska u tom segmentu još traži put između teorije i prakse i nije jedina turistička zemlja koja je u takvoj situaciji. Teorija bez prakse i obrnuto, praksa bez poznavanja teorije, ne donosi maksimalnu vrijednost. Ipak, nije jednostavno biti dobar predavač, poznavati teoriju, baviti se znanošću i usporedo biti aktivan u gospodarstvu. To je trend koji danas sustav visokog i stručnog obrazovanja zahtijeva i naše obrazovne institucije trebaju pronaći način kako da iznjedre sjajne predavače s ciljem što boljeg prenošenja znanja turističkom gospodarstvu. Takav pristup će sigurno pridonijeti boljoj i kvalitetnijoj edukaciji, a time i konkurentnijem turističkom gospodarstvu – ocjenjuje pročelnica Odjela za turizam Edward Bernays University Collegea.
Inovativnosti nema bez kreativnosti, a ponekad se stječe dojam da je taj iskorak u našem turizmu ipak prepušten entuzijastima koji sami iskoče iz sistema. Za profesoricu Miličević ta tema ipak nije pretjerano zabrinjavajuća.
– Hrvatska prati trendove u okvirima ulaganja i mogućnosti koja turističkom gospodarstvu stoje na raspolaganju. To ujedno utječe i na samu kreativnost koju navodite. Ipak, ono što možemo unaprijediti i što je inovacija koja nam nedostaje je znanje o upravljanju pružanjem usluga visoke kvalitete. Kroz edukaciju trebamo staviti naglasak na usluge i njihove procese pružanja u različitim segmentima. Sve drugo je samo operativni proces uvođenja, po potrebi i u skladu s mogućnostima, pojedinih hardverskih i softverskih inovacija koji sam po sebi, bez obzira na to što je inovativan, nije kreativan – kaže Katarina Miličević, koja otkriva i aktualne tržišne trendove.
– Izvrsnost je često zanemarena, ali i prije pandemije sveprisutan trend koji je sada postao imperativ. Usluga koju sam prethodno navela treba biti sjajna da bi se slijedio trend izvrsnosti, a koji prije svega traži mnogo više djelatnika u turizmu nego što ih mi trenutačno imamo. Treba nam u svim segmentima educiranih kadrova koji razumiju holistički, sistematičan i tržišni pristup turizmu. Ne možemo očekivati napredak a da tome ne težimo i da kod lokalnog stanovništva ne budimo svijest o tome. U turizmu nema mjesta površnosti, a to se, nažalost, često vidi. Svi smo mi kao turisti bili svjedoci toga. To može proći kratkoročno, ali dugoročno ne možemo igrati na kartu visoke vrijednosti bez razumijevanja što izvrsnost u turizmu znači. Osnovni elementi koji determiniraju kvalitetu usluge su uvijek isti, bez obzira na to o kojoj se vrsti pružatelja usluga radi – ističe naša sugovornica.
No, u globalu, posla za bolji i uspješniji turizam sutrašnjice i dalje ima na svim razinama i za sve resore, a naročito za zakonodavce.
– Turizam u Hrvatskoj dosad nije bio aktivno i konstruktivno porezno i zakonski reguliran. Za vrijeme pretvorbe i privatizacije nije bilo posebne regulacije, nego je i na turizam primijenjen opći zakon o pretvorbi i privatizaciji koji je bio nedorečen i politički usmjeravan zbog čega imamo današnju situaciju da su rijetki uspješni osvojili većinu sektora i Hrvatskoj prijeti oligopol hotelske industrije. Porezni sustav je dosad uglavnom bio linearan, nije preferirao selektivno stvaranje dodane vrijednosti, što se odražava u još uvijek nedostatnoj smještajnoj strukturi, kao i kvaliteti hotelskog smještaja. Investicijska regulacija nije ni postojala pa se nije izgradilo dovoljno novog hotelskog smještaja. Prostorno-urbanistička regulacija nije postojala pa imamo građevinski kaos i veliki priljev apartmana. Ministarstvo turizma nije nikad imalo znatniji regulatorni utjecaj na razvojnu i poslovnu politiku turizma i hotelijerstva, veći su utjecaj na regulaciju imala druga ministarstva. Kako bi se taj problem ispravno adresirao, nužna je međusektorska suradnja o kojoj se godinama govori, a koja u nama iznimno važnom području gospodarstva nije urodila značajnijim aktivnostima – kritičan je svjedok svih mijena, uspjeha i promašaja hrvatskog turizma dr. Miro Dragičević.
VIDEO: Na popularnoj plaži u Zadru u plićaku plutali štakori: 'Nakon prvog, doplutala su još dva'
