Zoran Milanović i jučer je nastavio s optužbama na račun analitičara Žarka Puhovskog. Predsjednik države ovoga se puta pozvao na novinska izvješća iz kolovoza 1972., kada je Puhovski svjedočio na suđenju Draženu Budiši, Ivanu Zvonimiru Čičku i drugima iz vodstva studentskog pokreta.
Na temelju tih izvješća, Milanović tvrdi kako je Puhovski svojim svjedočenjem proširio ne samo opseg navoda optužnice nego i krug osumnjičenih osoba koje su na temelju njegova svjedočenja bile procesuirane.
“Nekorektno suđenje”
I doista, tadašnja novinska izdanja, od Večernjeg lista i Vjesnika, do beogradske Politike i Borbe te magazina NIN prenose da je Puhovski u dvodnevnom svjedočenju proširivao popis osoba iz Čičkova kruga. Večernjak je tako 16. kolovoza 1972. izvijestio o svjedočenju Puhovskog o okolnostima Čičkova izbora za prorektora Zagrebačkog sveučilišta 1971. godine. U tekstu se kaže kako je Puhovski “govorio i o izjavi Čička na ‘Književnom petku’ u lipnju prošle godine, kad je Čičak rekao da se aplaudira njemu i Budiši, a da ima i drugih koji su surađivali s njim.” Navodi se da je Puhovski tada “spomenuo imena Jure Jurasa, Matka Bradarića i Josipa Tureka te još nekih”, i to “govoreći o pokretu koji je ‘izišao na scenu’”.
Puhovski je, kaže Večernjak, svjedočio da je Čičak spominjao “odbor ili čak možda komitet, ali u sarkastičnom tonu”. Dan poslije, beogradska Politika u tekstu pod naslovom “Svedočenje dugo sedam časova” navodi da se Puhovski devetog dana suđenja pokušao sjetiti imena koja je Čičak spomenuo na tom “Književnom petku” te da je naveo Juru Jurasa, Stjepana Tureka i Matka Bradarića, a desetog dana suđenja naveo je još tri imena, Ferdu Bušića, Ivana Borasa i Krešimira Martinića.
Tadašnje novine Puhovskog su prikazale kao jednog od najvažnijih svjedoka protiv vodstva studentskog pokreta pa, primjerice, NIN zaključuje da je Puhovski svojim svjedočenjem “vrlo reljefno i, reklo bi se, dokumentovano, rasvetlio tok priprema za ustoličenje Dražena Budiše u studentskoj organizaciji Zagreba”. Borba pak iščitava da je svjedočenje Puhovskog sud dovelo do zaključka da je skupština Studentskog saveza Zagreb, na kojoj su u travnju 1971. “proljećari” preuzeli vodstvo saveza bila ilegalna, a time je ilegalno bilo i novo vodstvo saveza na čelu s Draženom Budišom.
Iz činjenice da se svih imena iz Čičkova kruga Puhovski uspio sjetiti tek drugog dana svjedočenja Milanović zaključuje kako su Puhovskog “na večernjim instrukcijama organi bezbednosti podsjetili koja je imena propustio navesti”. Puhovski, međutim, tumači drukčije. Tvrdi da nije riječ o naknadnom “prisjećanju” te da mu sjećanje nije osvježila Udba, nego da je jednostavno odgovarao na različita pitanja suca. Puhovski je uvjeren i da njegovo svjedočenje nije bilo podloga za kasniji progon tih ljudi i odbacuje Milanovićevu tezu da je na temelju tog svjedočenja proširena optužnica protiv vođa studentskog pokreta.
VEČERNJI TV: Ankica Mamić o Milanovićevoj komunikaciji: Predsjednik bira krive mete
– Ta imena nisu se mijenjala između prvog i drugog dana, nego me je sudac prvog dana pitao jedna, a drugog dana druga pitanja. Besmislena je tvrdnja da je optužnica zbog toga proširena jer je nemoguće širiti krug optuženih kad je proces već počeo. To je eventualno dalje moglo poslužiti za policijske poslove, ali sumnjam da je Udbi trebalo da im ja kažem imena koja su prije javno zabilježena u nizu medijskih izvješća. To nisu bile nikakve tajne stvari, ti ljudi su, da tako kažem, paradirali zajedno – kaže Puhovski.
S druge strane, potvrđuje da je o šefovima studentskog pokreta svjedočio kao o totalitarno i nacionalistički orijentiranima, o čemu govore onodobna medijska izvješća. Primjerice, NIN je 20. kolovoza 1972. prenio kako je Puhovski na suđenju rekao, “ustvari radilo se o jednoj totalitarističkoj grupi nacionalistički orijentisanih studenata koja je postajala sve opasnija”.
Na ruku optužbi
Puhovski, međutim, prepričava kako je sve što su mediji prenosili kao njegove izjave bilo posljedica nekorektnog suđenja, u kojem je sudac postavljao pitanja tipa “jeste li vi tada i tada rekli to i to”, na koja je on odgovarao potvrdno ili niječno, ovisno o tome je li bio ispravno citiran.
– U to doba u Zagrebu su beogradske Večernje novosti izlazile i na latinici. Njihovi novinari mjesecima su hodali od jednog do drugog studentskog skupa i bilježili što smo tamo govorili – pojašnjava Puhovski, ne pokušavajući demantirati da je Čička i ostale na tim skupovima nazivao totalitaristima i nacionalistima te da je poslije na suđenju potvrdio da se radi o njegovim izjavama.
Priznaje kako je njegovo svjedočenje, zbog načina na koji ga je vodio sudac u većem dijelu išlo na ruku optužbi, a obrani je, kaže, pomogao u dijelu u kojem je svjedočio da štrajk na sveučilištu nije organizirala ustaška emigracija, nego da se o njemu razgovaralo mjesec dana prije navodnog pisma emigracije koje je imalo potkrijepiti tvrdnju da je sve organizirano izvana. Zanimljivo, odvjetnik branitelj “sveučilištaraca” Dinko Šimatović i dalje tvrdi kako Puhovski svojim svjedočenjem nije odmogao Čičku, Budiši i drugima.
Svjedočenje Puhovskog ovaj odvjetnik naziva korektnim jer, kaže, Puhovski nije potvrdio navode optužbe da je na spomenutoj skupštini Studentskog saveza dotadašnji predsjednik Damjan Lapaine fizički izbačen iz dvorane. Šimatović nam je kazao i kako Puhovski vođe studentskog pokreta nije nazivao nacionalistima, nego da je tek rekao kako oni “nisu njegova ekipa, malo su hrvatski itd.”, kao i da su novinski izvještaji iz tog doba nevjerodostojni jer ih je radio Tanjug, a novine prenosile nekritički.
A zakaj ste tek sad to išli potražit u arhivi, daj onda kad ste već tam još malo potražite, našlo bi se svakaj, bando crvena