Bilo je to 25. listopada ratne 1991., kad su svjetski mediji uz fotografiju pilota Rudolfa Perešina pokraj aviona MiG-21 na aerodromu u Klagenfurtu prenijeli i njegove riječi: “Ja sam Hrvat, ne mogu i neću pucati na Hrvate!”
Stradao pri padu u Savu
Umjesto da nadzire povlačenje JNA iz Slovenije, upravo toga dana obavio je prelet, zapravo bijeg kojim je udario tešku pljusku agresorskoj vojsci, a svome narodu darovao silni ponos u najkritičnijim danima Domovinskog rata. Četiri godine kasnije Rudi, kako su ga nazivali, u to doba zapovjednik lovačke eskadrile na Plesu, shvatio je da zapravo nikad nije dostojno proslavio događaj koji je, bez ikakve sumnje, snažno obilježio njegov životni put. Trebalo je to biti dvostruko slavlje: fešta zbog preleta i krizma tada 14-godišnje kćeri Daliborke. Supruga Ljerka preuzela je organizaciju u lovačkom domu na Sljemenu, a njezin Rudi dostavio je popis uzvanika, mahom svojih bliskih prijatelja i suboraca.
Međutim, 1. svibnja te 1995. suprug joj je povjerio da će doći do promjene plana jer Hrvatska vojska kreće u operaciju Bljesak.
– Navečer je došao kući s dežurstva na Plesu i bio je sretan i zadovoljan. S vrata mi je rekao da je sretno prošlo i da su se svi vratili. Bila je to rečenica s kojom sam, kao žena pilota, živjela otkad sam se udala za njega. Ujutro 2. svibnja probudio se već u 3.30 sati i prije odlaska u zračnu luku navio mi je budilicu i rekao: “Ja sad idem, ajde bok.” Nisam tada znala da su to posljednje riječi koje ćemo ikada izmijeniti. Naime, s Plesa je u MiG-u poletio u 5.58, a već nakon pola sata kontrola leta prijavila je da se nije vratio – prisjeća se Ljerka.
VIDEO MiG kojim je prebjegao Rudolf Perešin
Tek u lipnju mještani Nove Gradiške pronašli su dijelove aviona i tada je na teren krenula ekipa stručnjaka HRZ-a koji su pritom i dokazali da se, nakon paljbe koju su po njemu osuli iz Bosanske Gradiške, katapultirao.
– Tada sam mislila da je zarobljen i da je pitanje trenutka kad će Rudi biti razmijenjen – kaže. Kada je u kolovozu počela operacija Oluja, vjerovala je da ćemo zarobiti časnika adekvatnog Rudiju za razmjenu. Počela je obrtati nebo i zemlju: pisati Crvenom križu, obilaziti Kaptol, sačekivati Slobodana Miloševića, jurišati na Carla Bildta i Elisabeth Rehn.
Nakon više od dvije godine agonije za Ljerku i njezinu kćer Daliborku, u kolovozu 1997. godine Rudijevo tijelo naposljetku je zamijenjeno za tijelo srpskog oficira, a Ljerka Perešin identificirala ga je u šatoru na mostu koji spaja dvije Gradiške. Prema svemu sudeći, nakon katapultiranja smrtno je stradao pri padu u Savu. Srpska strana tvrdila je da je njegovo tijelo pronašla 30 kilometara nizvodno u šipražju nakon 28 dana. Rudi je tada pokopan u Odžaku pokraj crkve, ispod bora, i tamo je bio cijelo vrijeme do potpisivanja Daytonskog sporazuma. Potom su njegovo tijelo preselili u krug banjolučke vojarne i odande dovezli na razmjenu.
Susreti za Rudija
– Sjećam se da su nam ljudi dolazili u kuću i da sam dobila osam kilograma, onoliko koliko je moja mama izgubila. Tko god je došao u kuću, ja sam jela s njim pa nisam za sprovod imala što obući. Nakon sprovoda obukla sam kričavo crvenu majicu. Valjda se nisam znala taj trenutak nositi s gubitkom, htjela sam da to nije istina. Mjesec dana kasnije u meni se probudio neki revolt, počela sam markirati iz škole i lagati. Bio je to bunt, ne znam protiv koga, same sebe, valjda. S jedne strane osjećala sam punoću u srcu, a s druge strane ogromnu prazninu – kazala je za Večernji list Rudijeva jedinica Daliborka Perešin-Kekelić.
Za utjehu ovoj obitelji Hrvatska nikada nije zaboravila svog junaka. U spomen na legendarnog pilota u njegovoj rodnoj Gornjoj Stubici tradicionalno se održavaju “Susreti za Rudija”. Upravo ondje, gradi se i Spomen-hiža Rudolfa Perešina za koju je Vlada lani odobrila milijun kuna, a u prosincu je načelnik Gornje Stubice Jasmin Krizmanić u Ministarstvu hrvatskih branitelja potpisao i ugovor o financiranju projekta. Također, upravo u spomen na Rudija, u tijeku je izmjena Zakona o službi u Oružanim snagama RH, kako bi se Dan hrvatskog zrakoplovstva umjesto 12. prosinca ubuduće obilježavao 25. listopada, na dan kada je Rudi izveo svoj povijesni let.
Sto li je uopce i radio u JNA do 91-e? A, da .... besplatno skolovanje, mufte stan, dobra placa ..... pa dezertirao!?