SUBOTA, 11.5.
Narod je čudo! Neki zbilja ništa ne razumiju. Ministar Pavić im je sto puta sve objasnio, čak je i Plenki sišao u bazu i na štandu održao kratku, ali pamtljivu besjedu, išli su i spotovi na televiziji, na našoj strani je i Evropska komisija, ali ne! Cijeli dan rijeke mutikaša i smutljivaca potpisuju na sindikalnim štandovima. Podržavaju referendum komunjara iz sindikata i ne žele raditi do 67.
NEDJELJA, 12.5.
Znam, jednog dana će svi progledati i reći da su se prevarili. Slat će Plenkiju po kuriru Marku Miliću poruke u Bruxelles da se vrati i da će ga poslušati, ali bit će kasno. Čekajte malo, 600 000 potpisa! Stalno kukaju da su mirovine male, a nitko ne želi raditi do smrti za domovinu! Dobro, postoji još jedna šansa. Kuščević kaže da će dati sve od sebe i da će osobno provjeriti svaki potpis, ali nije ni on svemoguć...
PONEDJELJAK, 13.5.
Gotovi smo! Dan nakon izdaje Plenkijeve i Pavićeve veličanstvene mirovinske reforme, strašna oluja digla nad Hrvatskom. Ruše se stabla, razbijaju automobila, puše sa svih strana. Čak se i Njonjo prepao, jer prvi put u životu ni on sam ne zna odakle vjetar puše i kome se prikloniti. U Zagrebu totalni kaos. Milan od Zagreba htio izići vani i jesti stabla, kao što je onomad jeo snijeg. Jedva ga Kalinić spasio!
UTORAK, 14.5.
Grinch nam je ukrao Božić, a Pupi Ćiru! Tribine naših stadiona poručuju Srbima da ih čekaju vrbe, a ludi Ćiro podržao Pupija i SDSS na putu u Bruxelles. Ljudi su totalno zbunjeni. Kakvo je ovo vrijeme došlo? Pa nećemo valjda zbilja prihvatiti glupu ideju iz Ustava da su svi građani ravnopravni? Ćiro nam poručuje da je “prijatelj mio, ma koje vjere bio”.
SRIJEDA, 15.5.
Možeš ti našim ljudima i nacrtati rješenje, ali ne pomaže. Lijepo im je vizionar Zoka Milanović onomad objasnio da će prilično glupo raditi kuće pored rijeke, ako se rijeka svako malo izlije, ali džabe! Doduše, naša civilizacija nastala je oko rijeka, ali mala je to utjeha ljudima koji žive uz Unu i Kupu i kojima svake godine redovito dolaze poplave i novinari sa setom istih pitanja. Jedino nema Plenkija s nasipom.
ČETVRTAK, 16.5.
Jandroković i šef njegovog osobnog sdruga, vitez Reiner, probili su se jutros do bleiburškog polja i predali se Austrijancima. Partizana i Engleza nije bilo blizu. Austrijanci ih skinuli, pregledali, sve je bilo cakum-pakum! Za to vrijeme, u Splitu drama. Supruga moli pukovnika Skeju da u subotu ne ide na gostovanje s klupskim obilježjima i da obrije brkove. Ne želi ni čuti! I ajde ti sad budi pametan...
PETAK, 17.5.
Šok i nevjerica! Stečaj Uljanika! Vijest je odjeknula kao grom iz vedra neba. Radnici Uljanika, koji već 8 mjeseci rade bez plaće, toliko su se naviknuli da su htjeli tako i do 67 godine, ali ovo nitko nije očekivao. Svi smo bili uvjereni da će sve biti u redu, a vidi sad. Navodno su se odmah javili Plenkijevi Kinezi i natovarili veliku džunku punu love. Kažu da će sve oni platiti i da ne brinemo ništa. Treba im vjerovati.
Zašto naše pravosuđe nije javilo policiji da im u državu ulaze pripadnici kriminalne organizacije