Tko je Davor Bernardić, pitanje je na koje javnost, ali i novinari, još uvijek traže odgovor. Iako je u tjedan dana, koliko je prošlo od izbora za predsjednika zagrebačkog SDP-a, dao bezbroj izjava i desetak intervjua, odgovor na to temeljno pitanje još nismo dobili. Glatko je, s velikom prednošću, pobijedio starijeg kolegu i zagrebačkog dogradonačelnika Ivu Jelušića. Njegova pobjeda to je veća jer ga na mjesto šefa najveće stranačke organizacije nije instalirao SDP-ov establišment, nego je pobijedio na neposrednim izborima na kojima je glas svakog člana stranke vrijedio jednako. Bio to glas Pere Perića ili Zorana Milanovića.
Mediji, automatski, od Berdarnića stvaraju novu zvijezdu. Ne zato što su sigurni u velike mogućnosti mladog tridesetogodišnjeg političara, već zato što iz poluisušene domaće političke močvare na obalu rijetko ispuže netko tko nije već dvadesetak godina „u igri“, koji iza sebe nema barem tri veće i pet-šest manjih afera te barem četiri kaznene prijave u „frižideru“ Mladena Bajića. Zaveo nas je taj mladić gotovo pa savršenom biografijom. Već u srednjoj školi zaredale su titule državnog prvaka iz fizike, kroz studij fizike na PMF-u jurio je kao „top-stipendist“, istovremeno igrao poluprofesionalnu košarkašku ligu, u stranci se penjeo stepenicu po stepenicu, ušao i u Sabor...
Međutim, nije najbitnije je li Bernardić zaslužio zvjezdani tretman u medijima ili nije. Mnogo je opasnije što ga mediji, gotovo pa bezrezervno, etiketiraju kao „novo lice“. Doduše, ako se uzme u obzir da šira javnost za Bernardića (iako je već 13 godina u politici) do prije mjesec dana gotovo pa i nije čula, termin „novo lice“ može se i opravdati. No, samo djelomično. „Novo lice“ bi, prije nego što zasluži tu etiketu, trebao ponuditi i sveže ideje, a svoje stavove iznositi hrabro i jasno. A tu je Bero, kako ga prijatelji zovu, jako tanak.
Retorika mu više sliči nekom šezdesetogodišnjem isluženom partijskom kadru nego mladoj političkoj zvijezdi koja bi svježim pristupom i beskompromisnim potezima gradski SDP i Zagrepčane izveo iz desetogodišnjeg ropstva pod Bandićevom čizmom. Iako je već napravio seriju intervjua, ni u jednom nije rekao jasno hoće li i kada SDP raspisati referendum o opozivu gradonačelnika Bandića, a za slučaj Varšavska kaže da se može riješiti samo ako investitor pristane na kompromis. Tako Bernardić zapravo priznaje da je njegov SDP nemoćan riješiti trenutačno najvidljiviji zagrebački problem. Na oba pitanja Bernardić je odgovorio otprilike ovako: Moja je odgovornost da ne kažem danas nešto što sutra neću moći provesti. To nisu floskule, to je odgovornost!
E, Bernardiću, ipak su to floskule. Odgovornost bi otprilike trebala izgledati ovako: razradiš ideju, jasno i javno izneseš svoj stav, učiniš sve da uspiješ, a ako ne uspiješ, odeš doma. To je odgovornost, a sve drugo karijerizam.
Javnost još nije na čistu tko je zapravo Bandićev nasljednik
Mediji, automatski, od Berdarnića stvaraju novu zvijezdu. Ne zato što su sigurni u velike mogućnosti mladog tridesetogodišnjeg političara...
Komentara 15
Ja sam nasljednik...a nisam Hercegovac vec TRNJEVAC.
Jeste li primijetili kako su ovi novi likovi svi isti kao da su izisli iz laboratorija. Jednostavno narod ne moze a da ne glasuje za njih.............
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
A šta ste navalili Vi novinar i lešinari sa strane! Što želite da kaže čovjek koji jako dobro zna kakav je Bandićev kadar ostao u stranci. Radite od buhe slona,to je politička funkcija ne izvršna. I što sad želite da kaže da Bandića treba zatvoriti?Davor ima svoj jasan stav i reći će ga kad za to dođe vrijeme.