Sanja Santrač imala je tri godine kada je njezin devetogodišnji brat Davor nestao s bazena u Vukovaru. Zamalo dva i pol desetljeća od tog 16. kolovoza 1988. ona, njihova majka Mira i otac Stevan svake sekunde žive s nadom da je Dado živ i da će se javiti ili pojaviti.
Male nade
Ta je nada rođena na ne baš čvrstim tvrdnjama jednoga sedmogodišnjaka i pet godina starijega dječaka, koji su ga posljednji vidjeli. Njihove priče da ga je jedan čovjek odvezao autom bili su i jesu osnova na kojoj su se temeljile mnoge potrage, a na kojima se i danas hrani svaki pokušaj njegovih najbližih da ga nađu.
– Molim sve koji mogu pomoći da se na temelju fotografija moga brata iz onoga doba izradi fotorobot kako bi on mogao izgledati danas, u dobi od 34 godine – zavapila je prije šest dana iz Mississauge u dalekoj nam Kanadi Sanja na Facebook stranici "Davor Santrac – Help me find my brother". U komentaru netko je pitao: Ako mislite da je živ, zašto vam se nije javio sve ove godine? Pa, nije bio beba. Sanja je nabrojila mogućnosti: Ne smije. Ne može. Ne zna kako ni jesmo li živi poslije 1991. Možda nema pristup internetu ni telefonu. Države u koje su tada odvođena oteta djeca su Azerbajdžan, Irak, Iran...
– Uostalom, sve je moguće, a mi se i dalje nadamo – kaže nam Sanja.
Santračevi iz Borova naselja do dana nestanka nisu puštali Davora na bazene. Uvijek je pitao, kaže njegova majka, "Kako to mogu svi, a ja ne?" I tog je utorka govorio: "Majko, majčice, molim te, pusti me. Brzo ću se vratiti, do pet. Ne brini se, ja sam veliki."
Majka je popustila jer je bio dobar plivač i on je oko 16 sati otišao. Već u 17.30 bila je na bazenu. Našla je njegov suhi ručnik, naočale, borolete, hlačice i sat. Davora nije. Svi su ga tražili. Ronili su, ispraznili bazen, raštrkali se na sve strane, a u satima i danima koji su slijedili pretraženi su i nedaleki Dunav u kojem se nikada nije htio kupati, angažirani su policija, ribolovci, čak i zrakoplov... Otac je išao i u nedaleka romska naselja... Potraga traje i danas.
Nepoznat čovjek
Tada 12-godišnji Dalibor Grgurević tvrdio je da su njih dvojica nakon plivanja gledala skupinu koja je igrala stolni tenis, a onda je nepoznati čovjek pozvao Davora i ponudio mu čokoladu. On se provukao kroz žičanu ogradu pa su ušli u auto i odvezli se. Sedmogodišnji Radovan Latinović kazao je kako su zajedno plivali, a s njima je bio i čovjek koji je Davora pitao s kim je došao, gdje živi... Možda bi ipak dobar fotorobot 34-godišnjeg Davora mogao biti dobar trag.
>> Pretražio šumu, rijeku, bunare, livade... Ali Ivice nigdje nema