Stoljećima je u Europi bilo uobičajeno da djeca nose samo očevo prezime, a posljednjih desetljeća emancipacija žena ogledala se u tome da žene prilikom udaje zadrže svoje prezime ili mu još dodaju muževo. A zapravo su i dalje ostajale u patrijarhatu jer su samo birale između očeva i muževa prezimena ili nosile oba prezimena po muškoj liniji.
Desetljeće nakon što je bračni par Alessandra Cusan i Luigi Fazzo iz Milana izvojevao pobjedu na Europskom sudu za ljudska prava (ESLJP) protiv Italije jer im država nije dopustila da kćeri Maddaleni rođenoj 1999. daju samo majčino prezime, jer su tada djeca automatski dobivala prezime oca, došli smo do prijedloga da djeca automatizmom nose samo prezime majke. Talijanski političar Dario Franceschini, bivši ministar kulture iz Demokratske stranke lijevog centra, izazvao je burne reakcije predlažući zakon kojim bi bebe automatski dobivale majčino prezime kako bi se ispravila stoljetna nepravda prema kojoj su djeca automatski dobivala prezime oca.
Matteo Salvini iz desne Lige na to je uzvratio: “Ovdje su veliki prioriteti talijanske ljevice. Naravno, izbrišite očeve s lica zemlje; tako ćemo riješiti sve probleme.” Iako je Franceschini rekao kako će prijedlog zakona predstaviti u danima koji slijede, jasno je da od toga neće biti ništa osim podizanja prašine u javnosti jer prema odlukama Europskog suda za ljudska prava, danas se zakonom ne smije automatski djeci davati očevo prezime niti nametati prezime samo jednog roditelja, pa tako ni majke. Pravo je roditelja da ravnopravno odlučuju o prezimenu svog djeteta, hoće li im dijete nositi majčino ili očevo prezime ili oba, a sve drugo smatra se diskriminacijom i kršenjem prava na privatni i obiteljski život, odnosno kršenjem Europske konvencije o ljudskim pravima.
Inače, u Italiji je nakon odluke ESLJP-a Ustavni sud 2022. godine odlučio da je automatsko davanje očeva prezimena bebama diskriminirajuće i štetno za identitet djeteta te da bi djeca trebala nositi prezimena oba roditelja redoslijedom kojim su oni odlučili, osim ako se oni izričito ne slože da im djeca uzmu samo jedno.
No u stvarnosti, kako u Italiji tako i u većini država EU, djeca još uvijek uglavnom tradicionalno nose očevo prezime iako zakoni omogućavaju i da imaju oba prezimena roditelja ili majčino. Iznimke su države poput Španjolske i Portugala, u kojima djeca nose oba prezimena roditelja. Međutim i u Španjolskoj djeca tradicionalno dobivaju prvo prezime oca pa majke, iako mogu dogovoriti i obrnuti redoslijed, no ako se ne dogovore, automatski dobivaju prvo prezime oca, čime se opet favorizira očeve i nastavlja patrijarhalni obrazac. Naime, kada ta djeca odrastu i dobiju svoju djecu, koja mogu imati najviše dva prezimena, jedno očevo i jedno majčino, to znači da nasljeđuju prezimena majke i oca po muškoj liniji.
U Španjolskoj samo oko 10% djece nosi prvo majčino prezime, dok kod ostale djece prevladava tradicionalni poredak s prvim očevim prezimenom. Inače, Španjolke udajom ne mijenjaju prezime, nego zadržavaju svoja dva prezimena. Dugu europsku tradiciju da djeca nose prezime oca ne može danas promijeniti ni dogovor roditelja da prvo prezime djeteta ili jedino prezime bude majčino, koje će se dalje prenositi na potomke, jer je to prezime majke naslijeđeno od oca, što znači da je dio patrilinearne loze. Tako ispada da je davanje majčina prezimena djetetu tek simboličan čin rodne ravnopravnosti.
O izlasku iz patrijarhalnog obrasca mogli bi govoriti samo kada bi roditelji svjesno djetetu davali prezime majke koje je naslijeđeno od njezine majke, što je rijetko u praksi, a i kada se opet dalje zagrebe po obiteljskoj lozi, ustanovilo bi se da je porijeklo tog “majčina prezimena” poteklo od njezina oca. Ipak, to nije razlog da majke koje žele sačuvati svoje prezime koje su naslijedile od oca, ako im je već majčino ostalo u povijesti, pri dogovoru sa supružnicima inzistiraju da im dijete nosi oba prezimena.
U Hrvatskoj prema Zakonu o osobnom imenu, a osobno ime sastoji se od imena i prezimena djeteta, roditelji prezime djetetu određuju zajedno, a ako se ne mogu složiti, odredit će ga Centar za socijalnu skrb. Djeca u Hrvatskoj mogu nositi prezime jednog roditelja ili prezime oba roditelja, no u praksi, kao i u većini EU, najčešće nose očevo prezime, premda ima i djece koja nose prezimena oba roditelja. Među njima je i kći jednog našeg hrvatsko-slovenskog bračnog para koji živi u Zagrebu. U razgovoru otac djevojčice priznaje:
– Ta ideja da naša kći nosi oba naša prezimena došla nam je spontano i prirodno. Dodatan razlog u mom slučaju možda je bio i to što ja već imam dvoje djece iz ranijeg braka koja nose moje prezime, a u obitelji moje supruge Slovenke djeca njezine sestre nose očevo prezime, pa na neki način naša kći, koja ima i slovensko prezime, čuva majčinu obiteljsku lozu. U cijeloj mojoj obitelji koja potječe iz Hercegovine moja kći jedina je s dva prezimena, tako da sam i s time probio led. Možda sam suprotno stereotipima o patrijarhalnim Hercegovcima htio pokazati obitelji supruge da sam ja daleko od nekog konzervativca. No i bez toga meni je simpatično da nam kći ima dva prezimena i kad bi se jednog dana zbog vjenčanja odrekla mog prezimena, a ostavila samo majčino, ne bi mi to smetalo – sa sigurnošću izgovara. Ne zna bi li tako govorio da mu je to jedino dijete. U svakom slučaju i u Hrvatskoj će u budućnosti biti sve više djece s dva prezimena.
Mlada pripadnica Z generacije, inače jedinica, odlučno nam kaže: – Ne dolazi u obzir da moje dijete nosi samo očevo prezime. Tim više što moje prezime, iako znam da je očevo, a ne majčino, u Hrvatskoj izumire i želim ga prenijeti na svoje dijete i spasiti obiteljsku lozu od izumiranja (smije se). Zamislite da mi dijete pored mog rijetkog prezimena primjerice nosi samo prezime muža i da ispadne na kraju da je to jedno od najčešćih prezimena u Hrvatskoj, kao što su Horvat, Kovačević i slična. Kako bih mogla pristati na to da takvo prezime izbriše moje, koje je danas gotovo unikat u Hrvatskoj? – odlučno vrti glavom. Jednako tako njoj se podrazumijeva da će joj jednog dana dijete nositi i očevo prezime jer smatra da je to dobro za identitet djeteta.
I u liberalnoj Francuskoj, ali očito ne po pitanju prezimena, djeca najčešće nose prezimena oca iako zakonski mogu nositi oba prezimena, prezime majke ili oca. No tradicija davanja prezimena po ocu još ne blijedi pa je to još pretežit izbor roditelja. Prema dostupnim podacima, oko 12% djece u Francuskoj je 2019. imalo dva prezimena, a njih više od 80% nosilo je očevo.
U Francuskoj je prema pisanju Le Mondea 2022. zakonskim izmjenama omogućeno da majke mogu djetetu mlađem od 13 godina ili uz njegovu suglasnost ako je starije dodati svoje prezime, a bez odobrenja oca iako su ga dužne o tome izvijestiti. To je osobito važno za majke koje su se razvele. Omogućeno je i punoljetnoj djeci da mogu promijeniti prezime, uzeti majčino ili uz očevo dodati majčino u redoslijedu koji preferiraju. Promjena prezimena a da je ne moraju dokazivati valjanim razlogom važna je za djecu koja su trpjela zlostavljanje oca ili za djecu čiji otac nije bio prisutan u njihovu životu i ne žele nositi njegovo prezime.
Portugal je jedna od rijetkih zemalja u kojima djeca tradicionalno nose dva prezimena, a majčino je kod njih, za razliku od Španjolaca, na prvom mjestu. Portugalci su i s tom simbolikom odali počast majkama koje rađaju djecu i još uvijek se više brinu za njih, pa bi i zato vaga trebala blago prevagnuti na stranu majki, barem kad je riječ o redoslijedu prezimena. No i ta majčina prezimena kod portugalske djece prvotno su nastala po muškoj liniji. Naravno, ako žena iz bilo kojeg razloga, a može ih biti više, ne želi zadržati svoje prezime, nitko ne bi trebao ulaziti u njezine osobne odluke. Ni pojedinci, ni država, premda u nekim zemljama poput Grčke, Italije i Francuske žene moraju zadržati djevojačko prezime.
Dok u velikoj većini država EU djeca mogu nositi prezime oba roditelja ili samo jednog, u Njemačkoj je sve do lani dijete moglo imati samo jedno prezime – ili očevo ili majčino. Ako se roditelji s različitim prezimenima ne bi dogovorili čije će prezime dijete imati, matični ured bio je taj koji bi djetetu dodijelio prezime, po ocu ili majci. Nijemci nisu dopuštali da djeca nose dva prezimena. No od lani prema novom zakonu o imenu, bračni parovi ubuduće mogu svoju povezanost izraziti zajedničkim dvostrukim prezimenom, a i djeci mogu dati dva prezimena. No parovi koji žele i nakon vjenčanja zadržati samo svoje prezime to i dalje mogu, a njihova djeca mogu nositi prezime oca ili majke ili oba.
Zakonske promjene patrijarhalnog obrasca nastupile su za neke zemlje kao posljedica odluka ESLJP-a da su zakoni koji propisuju da djeca obavezno nose očevo prezime diskriminatorni i zastarjeli. Čak i u skandinavskim zemljama, u kojima su se prije koristili patronimski sustavi imenovanja (djeca su dobivala prezime izvedeno iz imena oca), većina djece još nosi očevo prezime, iako se roditelji mogu dogovoriti da dijete nosi oba prezimena ili samo majčino. Inače, osim Portugala, koji omogućuje djeci da nose četiri prezimena iako imaju najčešće dva (majčino i očevo), mnoge države EU zakonom su ograničile da djeca mogu imati najviše dva prezimena kako ne bi kroz generacije došlo do gomilanja prezimena.
Iako zakoni danas omogućuju fleksibilnost u odabiru prezimena, većina djece nosi očevo prezime. Patrijarhalno naslijeđe europskih društava ne može se lako izbrisati potezom pera. Kako su majke nesporno uvijek bile one koje rađaju dijete, prezime djeteta bilo je znak pripadnosti obitelji koja se definirala kroz očevu obiteljsku lozu. Uostalom i moć i imovina i “obiteljsko ime” prenosili su se preko muške linije, a prezime je osobito bilo važno u aristokratskim i bogatim obiteljima i jamčilo je očuvanje obiteljske imovine i nasljednih titula. I u katoličkim i protestantskim europskim društvima brak je bio svetinja, a djeca su se smatrala dijelom očeve loze. Istina, davanjem očeva prezimena djetetu kroz povijest se osiguravalo priznanje očinstva, ali i financijska odgovornost “glave kućanstva”. Iako se danas ta praksa polako mijenja, tradicionalni razlozi još utječu na prezimena djece u mnogim zemljama.
Patrijarhat = civilizacija. Feminizam = kaos. Uništit ćemo mi Europu puno prije djeca počnu nositi majčino prezime. Onda će naše unuke nositi prezimena osvajača na arapskom.