Kao i u nizu tjedana iza nas, pred nama je još jedna noć s ponedjeljka na utorak u kojoj se najavljuje povećanje cijena naftnih derivata. Ono bi ovoga puta moglo biti pozamašno, a vozače bi moglo bi koštati i do 50 kuna po spremniku.
Kao i obično, sve su oči uprte u Vladu, iz koje najavljuju da će u ponedjeljak ponovno intervenirati u cijenu benzina, a po svemu što smo proteklih dana mogli čuti, radit će se o kombinaciji smanjenja trošarina i dodatnog ograničavanja trgovačkih marži. Vlada je pritom formalno ograničena najnižim trošarinama propisanima na razini EU, no nije rečeno da ne može intervenirati i snažnije, s obzirom na to da je niz izvješća i preporuka Europske komisije išao u smjeru da se stanovništvu olakša na teret poreza i drugih davanja.
Pitanje je, međutim, može li Vlada u ovom trenutku uopće donijeti odluku koja bi bila bezuvjetno dobra i koju bi svi pozdravili. Činjenica je da Hrvatska iz trošarina koje svi plaćamo na benzinskim pumpama otplaćuje kredite za već izgrađene autoceste. Također, razdoblje pred nama je prilično neizvjesno i to što zasad u proračunu ima prostora za spuštanje različitih davanja ne znači da će dugoročno i ostati tako.
A pred nama je jesen i zima tijekom koje ćemo morati grijati učionice u koje ćemo slati svoju djecu, koju će netko morati i prevesti do škola. Već sada se među županima i gradonačelnicima može čuti kako škole za koje skrbe imaju novca za režije do kolovoza, no za rujan i početak nove školske godine nisu sigurni. Isto se odnosi i na prijevoz učenika. Nastave li cijene divljati, oni se neće imati kome obratiti nego državi, odnosni ministru financija.
Pred nama je i žetva i treba razmišljati hoćemo li imati dovoljno novca da “natankamo” kombajne o kojima ovisi sigurnost opskrbe barem osnovnim prehrambenim proizvodima. Pomoć treba i ribarima i onima kojima je transport osnovna djelatnost pa bi se u svemu tome trebalo zapitati je li doista opravdana fiksacija iz tjedna u tjedan na to koliko će koštati gorivo na pumpama.
O svemu ovome računa će morati voditi država i zato je vrlo diskutabilno koliko je pametno odreći se prihoda od trošarina uoči turističke sezone koja bi nam trebala napuniti blagajnu upravo za ove potrebe. A ako netko od nas zbog toga i bude morao ostaviti auto doma dan-dva ili više i poslužiti se javnim prijevozom, to, budimo pošteni, i neće biti baš takva katastrofa.
Ovaj prijedlog ide u žanr da je glavno da se država nezajažljivo namiri iz maloprodajne cijene derivata, a nitko ozbiljan se ne bavi nuspojavama takvog trenda. Primjerice, tek uvođenjem el. automobila je moguć koliko-toliko cjenovno prihvatljiv odlazak na posao i povratak s posla onima koji stanuju 50-ak km daleko od radnog mjesta. U slučaju benz. ili Diesel pogona - to im oduzme par tisuća kn mjesečno i gubi se svaka računica. I onda se čudimo što Žumberak posve pust, svi se iselili iz tamošnjih naselja - e pa jedan od uzroka je i u (pre)skupom gorivu jer tamo za sve treba automobil, a to mnogima više nije priuštivo. Nije "oguliti" strane turiste neki imperativ u životu!