Na zagrebačkom Trgu bana Jelačića i ove smo godine mogli vidjeti akciju nekolicine udruga kojom, kako kažu, žele podsjetiti na to „da su nad hrvatskim građanima srpske etničke pripadnosti za vrijeme i poslije operacije Oluja pripadnici Hrvatske vojske, policije i civili počinili ratne zločine“ te da „najveći broj tih zločina nije procesuiran“. Također, da je „ubijeno više od 600 civila, spaljeno više od 22 tisuće kuća, a izbjeglo oko 200 tisuća građana“. Akciju su organizirali Centar za žene žrtve rata – ROSA, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, Ženska mreža Hrvatske, Centar za građansku hrabrost i sarajevsko Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije. A kao i svake godine, okupili su se navodno zato što „provedba Zakona o civilnim žrtvama rata pokazuje nejednak odnos prema žrtvama“ te traže „provjeru i sistematiziranje podataka iz različitih izvora“ radi utvrđivanja činjenica, jer „izostanak utvrđenih činjenica o okolnostima i razmjerima stradanja tijekom i nakon vojne operacije Oluja onemogućuje žrtve u stjecanju prava iz zakona“.
Iskrenu borbu civilnih udruga za prava žrtava rata i za njihov jednak tretman pred zakonom uvijek treba podržati, pogotovo ako je ta borba lišena politikantstva, no nakon izjava predstavnica spomenutih udruga s pravom se možemo zapitati što je stvarna namjera njihove akcije. One, naime, traže provjeru podataka o stradanju srpskih civila u Oluji, a već „znaju“ koliko je ubijenih i izbjeglih i koliko je kuća spaljeno. Osim toga, poručuju da „suočavanje društva s Olujom mora biti utemeljeno na činjenicama o počinjenim ratnim zločinima i politici etničkog čišćenja“. Je li to prava namjera spomenute akcije: nametnuti svoju „istinu“, svoje brojke i svoj politički stav o karakteru Oluje? Otkud te tvrdnje i jesu li one istinite, istražio je dr. sc. Ivan Radoš, povjesničar zaposlen u Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata, a njegov članak „Je li točno da je tijekom i nakon Oluje spaljeno ili uništeno više od 20 000 srpskih kuća?“ objavila je CroFacta, koja se bavi provjerom točnosti informacija.
„Izvor tvrdnje o više od 20 000 ili preciznije od najmanje 22 000 spaljenih kuća tijekom i nakon Oluje u UN-ovu sektoru Jug nalazi se u publikaciji 'Vojna operacija Oluja i poslije', koju je 2001. izdao Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava. Spomenuti se broj u tekstu spominje nekoliko puta, uz opaske o 'sustavnom i organiziranom' paljenju 'cijelog područja, gradića i niza sela' sve do tvrdnje kako je 'više desetina tisuća kuća, a najmanje 22 000 (podatak UN-a, iako se uništavalo i poslije objave ove brojke) zapaljeno i minirano'“, otkriva Radoš i objašnjava kako se navedeni UN-ov podatak temelji „na pogrešno prepričanoj izjavi tadašnjega zapovjednika UNCRO-a u UN-ovu sektoru Jug generala Alaina Foranda da su UN-ovi vojni promatrači dotad obišli '320 sela i izbrojili 22 000 zapaljenih kuća, što je 73 posto svih kuća'“.
Tu publikaciju, napominje Radoš, uredio je Žarko Puhovski, a koristila se i na suđenju hrvatskim generalima Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu, no već je u prvostupanjskoj, osuđujućoj, presudi u travnju 2011. odbačena kao nepouzdan dokazni materijal. Sud je, naime, ustanovio da u izvješću HHO-a postoje dvostruki unosi i da sadržava izjave koje nisu potkrijepljene izvorima, a i tijekom ispitivanja Puhovskog u sudnici postalo je jasno da u knjizi ima grešaka. Stoga je Raspravno vijeće odlučilo da se neće oslanjati na taj dokazni materijal.
POVEZANI ČLANCI:
U izvješću generala Foranda, objašnjava Radoš, piše da su UN-ovi vojni promatrači tijekom i nakon Oluje u sektoru Jug pregledali 389 zaselaka i sela te 21 744 kuće (objekta), od čega je 16 578 kuća (objekata) bilo uništeno vatrom ili ozbiljno oštećeno. Dakle, nisu „izbrojili 22 000 zapaljenih kuća“, kako je u svojoj publikaciji pogrešno naveo HHO. Osim toga, Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju razmatrao je i izvješće UN-ovih promatrača od 4. studenoga 1995., u kojem se navodi da je na oslobođenom području u 414 sela pregledano ukupno 22 213 kuća (objekata), od kojih je bilo oštećeno njih 17 270, od toga 8063 potpuno (po UN-ovim kriterijima, objekti koji su ostali bez krova i u kojima više nije moguće stanovati) i 9207 djelomično (objekti u kojima je unatoč oštećenjima i dalje moguće stanovati). No dokazano je, piše Radoš, kako ta izvješća imaju ozbiljne nedostatke. Pokazalo se, naime, da su među tim kućama navedene i one koje nisu bile spaljene ili oštećene djelovanjem hrvatskih snaga ili pojedinaca.
„Ako se pak u obzir uzmu i kuće oštećene prije Oluje, kuće na lokacijama na kojima je živjelo pretežno hrvatsko stanovništvo, odnosno kuće stradale u područjima borbenih djelovanja, tim UN-ovim izvješćima treba oduzeti oko 3950 kuća“, smatra Radoš i upozorava na nepreciznosti u metodologiji rada UN-ovih promatrača. „Primjerice, u izvješću od 4. studenoga može se iščitati da su na 91 lokalitetu u 43 naselja pregledali 13 678 kuća, od čega je 10 496 oštećeno (4832 potpuno, a 5664 djelomično), iako se na tom području prema popisu stanovništva iz 1991. nalazilo 6247 domaćinstava ('objekata za stanovanje'). Iz toga proizlazi da je pregledano oko 7400, a oštećeno (potpuno ili djelomično) 4249 kuća više nego ih je uopće na tom području bilo 1991.“, obrazlaže Radoš. Svjedočeći na suđenju u Haagu, UN-ov promatrač nije mogao objasniti tu razliku u broju kuća, ali rekao je da u izvješću nisu navodili koje je selo većinski hrvatsko, a koje srpsko.
Napomenuvši kako su hrvatske vojne vlasti u listopadu 1995. procijenile da je u sektoru Jug uništeno od 2000 do 3000 kuća, a u prosincu te godine glavni tajnik UN-a Boutros Boutros-Ghali naveo je „više od 5000 kuća uništenih vatrom“, ali u oba sektora, i Južnom i Sjevernom, Radoš zaključuje kako iz svega navedenog proizlazi da je broj spaljenih i uništenih kuća u Oluji bio višestruko manji od 22 tisuće. Stoga je, kaže, stalno ponavljanje toga netočnog broja „puko širenje dezinformacija“. Mi bismo dodali kako se širenje tih dezinformacija dobro uklapa u politiku beogradskog Memoranduma II, kojoj je jedan od ciljeva prikazati Oluju ne samo kao etničko čišćenje nego i kao genocid nad srpskim narodom. S druge strane, stvarni brojevi o stradanju srpskih civila ni na koji način ne smiju relativizirati činjenicu da je ratnih zločina bilo i na hrvatskoj strani.
GALERIJA Spektakularan nastup Krila Oluje i Red Arrowsa nad Zadrom
Možda i je istina jer smo se skrivali u napuštenim kućama dok nije srpska granata ranijela ju pa smo ostali bez krova...UN je slikao nas i davao im točne pozicije pa su točno znali koje kuće gađati.Dakle ne serite jer nemate pojma kako je bilo.