Polazeći od pretpostavke da je ulaskom u EU Hrvatska ušla u jedno bogatije, uređenije društvo u kojem je standard življenja viši nego kod nas, razdoblje koje je pred nama ispunjeno je očekivanjima. Posebno su velika očekivanja hrvatskih građana u području ekonomskog napretka i približavanja životnog standarda Hrvata onom u EU. Prema iskustvu prethodno priključenih država članica EU takvo nešto bi se moglo očekivati i u Hrvatskoj, posebno kroz rast BDP-a i smanjenje nezaposlenosti. Ne treba zanemariti i dio analize koji ukazuje na to da su se pozitivne promjene ipak događale nešto sporije u zemljama koje su kasnije ušle u EU te da su pozitivne promjene bile marginalne, primjerice, u nama po mnogo čemu bliskoj Sloveniji. Svemu treba pridodati i to da je Hrvatska pak u posebnoj situaciji - prva zemlja koja ulazi u EU nakon velike svjetske krize, posljedice koje se osjećaju u EU, a još i više u Hrvatskoj, i kako ulazak u EU u tom momentu potencijalno neće moći polučiti jednako dobre efekte kao što je to bio slučaju kod onih država koje su u EU ušle 2004. Ako se uzmu u obzir iskustva prethodno pridruženih članica EU poput Litve, Latvije i Bugarske, onda je realno očekivati ubrzani rast standarda življenja.
Pozitivni efekti koje građani Hrvatske očekuju su zasigurno povoljnije cijene proizvoda široke potrošnje koje Hrvatska inače uvozi iz inozemstva, od kojih su mnogi proizvedeni baš na području EU. Bilo je stoga realno za očekivati kako će se zbog ukidanja carina, ali i povoljnijeg carinskog režima prema drugim zemljama izvan EU, efekti poboljšanja osjetiti kroz niže cijene. Očekivale su se osobito niže cijene osnovnih prehrambenih proizvoda, drugih uvoznih proizvoda, roaminga, ali povoljnijih cijena za polovne i nove automobile.
U stvarnosti, prije samog ulaska Hrvatske u EU trgovački lanci su započeli s kampanjama koje ukazuju na EU sniženja. Možda bi se to moglo shvatiti kao skrivena poruka, posebno kad se uzme u obzir da većina njih posluje na širem tržištu EU. Iskustva prethodnih članica, a sada već i naše, ne ukazuju na to kako dolazi do značajnih pojeftinjenja roba široke potrošnje, a i obližnja nam Slovenija ne pruža baš dobar primjer o tome kako je život u EU "La vie en Rose" i kako im se standard popravio. Kad su u pitanju osobni automobili, pojeftinjenje je zahvatilo samo najniže segmente automobila, dok su gotovo svi skuplji od 100.000 kuna zapravo poskupili, a i sam uvoz polovnih automobila podložan je brojnim troškovima, pa tako ni oni nisu postali puno pristupačniji hrvatskim građanima.
Nadalje, očekuje se kako će naši građani biti u mogućnosti koristiti financijske, zdravstvene i druge proizvode iz EU. S druge strane, dio zemalja je otvorio tržište rada za naše građane pa je za očekivati kako će dio mladih ljudi u potrazi za poslom možda i odseliti iz Hrvatske. Jedno od eventualno spornih pitanja svakako je bilo to hoće li zbog povećane potražnje za nekretninama zbog kupaca iz EU uistinu doći do povećanja cijena, ali zbog globalne krize i stanja u građevini rast se ipak nije dogodio.
Ono što nam ostaje kao mogućnost su svakako strukturni i kohezijski fondovi, kojima svrha i jeste pomoći novim članicama u razvoju, a iskorištavanje tih fondova ovisi o nama samima. Ono što se može očekivati u Hrvatskoj, a u skladu s onim što se dogodilo u drugim, novijim članicama EU, je rast prosječnog dohotka po stanovniku, povećanje izravnih stranih investicija kao i povećanje zaposlenosti stanovništva. Iako, ne treba zanemariti ni neke naše stare boljke na koje su nas iz EU stalno upozoravali, poput loše investicijske klime, pa čak i na nedovoljni angažman kod povlačenja sredstava iz EU fondova što povratno može utjecati upravo na porast dohotka, a posebno zaposlenosti.
