Godardova partnerica Anne-Marie Miéville izjavila je za australske novine da će legendarni francusko-švicarski redatelj novog vala po Oscara za životno djelo poslati svog asistenta, a Akademiji zahvaliti unaprijed pripremljenom izjavom:
- Rekao mi je: "To nisu Oscari." Prvo je mislio da će biti na glavnoj dodjeli, a onda je doznao da je to posebna ceremonija u studenome. Jean-Luc neće putovati u SAD, prestar je za to. Biste li vi prevalili sav taj put zbog jednog komada kovine?
I to što će Godard uopće primiti Oscara i zahvaliti na priznanju, u neku je ruku iznenađujuće. Naime, pripadnici francuskog novog vala obožavali su američki film i na njemu gradili svoj sienastički izraz, ali su službeni Hollywood prezirali i odbacivali; njihovi idoli i uzori bili su upravo žanrovski redatelji koje je američka Akademija prezirala i koji su, što se Oscara tiče, redovito ostajali kratkih rukava i kad bi uopće bili nominirani: Alfred Hitchcock, Howard Hawks, John Ford i drugi. (Ford jest najnagrađivaniji redatelj svih vremena sa četiri Oscara i još jednim odbijenim, ali je karakteristično da nijednu od tih nagrada nije dobio za vestern, žanr koji je bio njegov zaštitni znak).
A već drugu godinu zaredom ljubitelji filmske klasike negoduju što je dodjela počasnih Oscara za životno djelo iščupana s glavne ceremonije i premještena na posebnu ceremoniju u studenome. Po njihovu mišljenju, a teško je ne složiti se s time, nagrađeni velikani zaslužuju da im se kipići uruče na glavnoj ceremoniji, u udarnom terminu i s izravnim TV-prijenosom za milijune gledatelja širom svijeta, a ne da se guraju u zapećak da bi glavna ceremonija dodjele bila što kraća. Ako se već hoće skratiti glavnu dodjelu, zašto se ne izbace besmislene montaže inserata i užasno dosadni glazbeni brojevi, a velikanima filma oda počast onako kako zaslužuju?
