Ukrajinka Marijka punila je novinske stupce prije 19 godina i to s razlogom. Ona je prva jedina beba rođena u opasnoj zoni Černobila.
Njeni roditelji odbili su napustiti zonu jer im vlasti nisu ponudile nikakav alternativni smještaj i tako je tamo rođena Marijka. Roditelji su zbog toga imali puno problema jer su ih optuživali da 'ubijaju' svoje dijete. Kao mala Marijka se kupala u rijeci punoj ribe koje je njen otac lovio kako bi prehranio obitelj, no zbog tih su riba Geigerovi brojači divljali, prenosi Mirror.
Također je pila mlijeko dobiveno od krava koje su pasle travu na pašnjacima ozračenim nuklearnom eksplozijom. Unatoč tome Marijka je izrasla u potpuno zdravu mladu ženu koja studira na dobrom sveučilištu a za život zarađuje radeći u baru.
- Dobro sam, radim. Uzdržavam se sama i to je to - rekla je za Sunday Express.
Vlasti su dugo pokušavale prikriti njeno rođenje jer je odgovorne ljude bilo sram da netko još uvijek živi u zabranjenoj zoni.
GALERIJA Pogledajte kako danas izgleda Černobil
- Ako ljudi misle da je ona mutant, da ima dvije glave, oni se varaju - kazala je njena majka Lidija Sovenko u jednom od intervjua.
Sejak meledak 1986, kawasan Chernobyl memiliki zona ekslusif yang dilarang dihuni. Ternyata ada satu anak yang lahir dan besar di kawasan terlarang itu. https://t.co/gkPnFnkHuE
— Media Indonesia (@mediaindonesia) June 12, 2019
Dodala je kako je Marijka divno i apsolutno zdravo dijete.
Ljudi vjeruju da je Marijka simbol renesanse Černobila, znak od Boga koji im govori da se život vraća u to mjesto - kazala je njena majka.
Prijatelji pak kažu kako ona činjenicu da je jedino dijete rođeno u opasnoj zoni Černobila doživljava kao stigmu.
- Znajući da je jedino dijete rođeno tamo nakon eksplozije i koje je odraslo u Černobilu prilično je bolno za nju - kažu prijatelji.
Secret Child of Chernobyl:Russia’s nuclear baby Mariyka forced to grow up alone in fallout https://t.co/qVwdMgosnI pic.twitter.com/CD6IYXAlwM
— The California Sun (@Thecalifornias3) June 9, 2019
Ne samo to, nego divlje životinje savršeno dobro funkcioniraju u zoni isključenja, i jedini zaključak koji se nameće je da ie život na Zemlji razvio metode izlaženja na kraj s radijacijom čak i u popriličnom visokim iznosima, sve dok se radi o predvidljivim dozama i nema ekstremnih varijacija. To je i logično, budući da radijacija ovdje cijelo vrijeme udara iz Svemira, iz tla, iz Sunca, i da živi organizmi nisu u stanju izaći na kraj sa ionizirajućim zračenjem, barem u nekoj mjeri, ne bi ih bilo. Ovako, radioaktivni orlovi jedu radioaktivne šarane iz radioaktivnog jezera kraj reaktora IV u Černobilu i to tako već desetljećima. Jedini stvarni problem je, čini se, bio u startu, kad su doze racijacije naglo narasle i kad je sve pokrepalo.