Dane Radočaj (70), zvani Jablan, u odsutnosti je na Županijskom sudu u Rijeci nepravomoćno osuđen na osam godina zatvora zbog ratnog zločina nad civilima. Riječ je o ponovljenom postupku jer je na prvom suđenju, za razliku od suoptuženika mu bio oslobođen krivnje. No Vrhovni sud je potvrdio osuđujući dio presude, a ukinuo oslobađajući dio pa se Radočaju ponovo sudilo te je sada nepravomoćno osuđen.
Prema optužnici teretilo ga se da je zajedno sa Danom Radočajem zvanim Gajota, Nikolom Ćuruvijom, Đorđem Kosanovićem, Radoslavom Koraćem i Draganom Galovićem, koji su bili pripadnice Jedinice za specijalne namjene milicije tzv. SAO Krajine 23. kolovoza 1991. u prostorije nogometnog kluba Krbava u Udbini, priveo Ćazima Vilića, Alu Vilića, te Jasmina Vilića, građane muslimanske nacionalnosti. Cilj im je bio, navodi se u optužnici, zastrašivanje civilnog nesrpskog stanovališta. Jasmina Vilića su pustili, no Ćazima Vilića su u prostorijama štaba naizmjenično tukli nogama, rukama i gumenim palicama po glavi i tijelu. Zbog ozljeda koje su mu nanijeli on je na mjestu preminuo. Nakon toga su njegovo mrtvo tijelo utovarili u automobil, u koji su smjestili i lisicama vezanog Alu Vilića. Odvezli su se do Krećana gdje su tijelo Ćazima Vilića izvukli iz vozila, dok je Dane Radočaj Gajota Alu Vilića izveo iz automobila, nakon čega je on u njega ispalio jedan hitac, a Ćuruvija najmanje dva. Ale Vilić je na mjestu preminuo, nakon čega su optuženici, njegovo tijelo i tijelo Ćazima Vilića prvo prekrili granama, da bi se sljedeći dan vratili na mjesto zločina te su tijela ubijenih bacili u obližnju jamu tzv. Bezdanku. U toj su jami tijela Ale i Ćazima Vilića i nađena te izvađena 7., odnosno 13. rujna 1991.
Optužnica je za ovaj zločin podignuta u srpnju 2008., a u presuda je donesena u travnju 2016. Tom presudom Dane Radočaj Gajota i Nikola Ćuruvija su osuđeni na po 15 godina zatvora svaki, Đorđe Kosanović na 12 godina zatvora, Radoslav Korać na 10 godina zatvora, Dragan Galović na pet godina zatvora dok su Damir Radočaj i Dane Radočaj bili oslobođeni optužbi. U studenom 2019., Vrhovni je sud potvrdio osuđujući dio presude, te ukinuo oslobađajući. Damir Radočaj je u međuvremenu preminuo, a Dane Radočaj je u ponovljenom postupku u odsutnosti nepravomoćno osuđen na osam godina zatvora.
Radočaj je svoju obranu iznosio u travnju 1992. pred sudom u Kninu i ta je obrana kasnije konvalidirana. Nijekao je da je tukao Ćazima Vilića te je kazao da je tek navečer doznao da je mrtav. Tvrdio je i da nema veze s ubojstvom Ale Vilića.
Sad ste se sjetili 25 godina nakon rata i to u odsutnosti. Možete mu staviti soli na rep. A do pravomoćnosti presude još 10 godina. Koliko je to sve koštalo, a za koga, za šta?