Otkad je Saudijska Arabija, najveći saveznik SAD-a na Arapskom poluotoku, počela zračne napade na šijitsku miliciju Hute u Jemenu i sustavno ubija te izgladnjuje djecu, stanovnici te zemlje proživljavaju pravi pakao.
Unatoč upozorenjima Ujedinjenih naroda (UN) da Saudijska Arabija i arapske koalicije u Jemenu provode genocid, ta koalicija nemilosrdno i svakodnevno, već više od 1000 dana, ubija žene i djecu. Zbog svakodnevnog bombardiranja i blokade, u zemlju koja se oslanja na uvoz gotovo svega što je civilima potrebno da prežive, ne mogu biti isporučeni hrana, gorivo i lijekovi.
Prema podacima UN-a, više od 12 tisuća ljudi, od kojih 60 posto civila, ubijeno je, a njih 60 tisuća ranjeno u zračnim udarima i sukobima otkako je koalicija pokrenula intervenciju u jemenskom građanskom ratu u ožujku 2015. godine. UN je rat u Jemenu nazvao najgorom humanitarnom krizom i katastrofom na svijetu u kojoj je gotovo dva milijuna Jemenaca raseljeno.
Najtragičnije je to što je u 21. stoljeću milijun ljudi pogođeno epidemijom kolere, od koje je umrlo više od 2000 ljudi, većinom djece. Rat u Jemenu, već je sada jasno, u povijesti će ostati zabilježen kao crna mrlja Zapada i svijeta koji stoje i gledaju dok glad prijeti životima više od devet milijuna Jemenaca, a Saudijska Arabija na čelu s princom Mohammedom bin Salmanom nemilosrdno, uz potporu svog novog saveznika Donalda Trumpa, nastavlja bombardirati izgladnjelu zemlju ne dopuštajući dopremu humanitarne pomoći.
S druge strane, kad Huti odgovore raketiranjem saudijskih gradova, cijeli se svijet digne na noge i osuđuje njihov čin nazivajući to agresijom i terorističkim napadima. A Donald Trump bezrezervno daje potporu saudijskom princu Mohammedu bin Salmanu, kojega svijet smatra opasnim i agresivnim, a njemačka obavještajna služba početkom ožujka 2015. i prije napada na Jemen upozorila je svijet da je riječ o opasnom čovjeku koji će zasigurno destabilizirati svijet.
Stradava i Rijad
Saudijska je Arabija prije vojne intervencije pružala veliku financijsku pomoć jemenskoj prijelaznoj vladi predsjednika Abd Rabu Mansur Al-Hadija vjerujući da će njegove snage uspjeti poraziti pokret Hutija. Međutim, nakon što su Huti pokrenuli ofenzivu na grad Aden te ga zauzeli, Saudijska Arabija odlučila je uz pomoć nekoliko arapskih zemalja 26. ožujka 2015. započeti intervenciju.
Prije same operacije, saudijski princ Mohammed bin Salman kazao je kako će „operaciju izvoditi sve dok u Jemenu ponovo ne zavladaju sigurnost i stabilnost“, računajući na višemjesečnu akciju. Međutim, iako je prošlo više od 1000 dana od početka saudijske vojne intervencije, Saudijska Arabija i njezini saveznici nisu uspjeli poraziti Hute.
Štoviše, Huti ne samo da nisu oslabili i da nisu poraženi već su postali opasnost i za samu Saudijsku Arabiju. Naime, Huti često gađaju saudijske gradove, a najviše glavni grad Rijad, dalekometnim projektilima. Iako Saudijska Arabija koristi sva raspoloživa sredstva, u ratu u Jemenu ništa nije postigla, stoga analitičari smatraju da je najveći gubitnik u tom suludom ratu upravo Saudijska Arabija koju je taj rat koštao više od 150 milijardi dolara zbog čega je već dvije godine u deficitu.
Od 1. siječnja 2018. uvodi nove poreze, a benzin, struja i voda poskupljuju i više od 200%. Pod krinkom borbe protiv korupcije i kriminala u Saudijskoj Arabiji, nedavno uhićenje prinčeva, čije se bogatstvo procjenjuje na stotine milijardi dolara, koje je naredio upravo princ Mohammed bin Salman, imalo je za cilj pokriti troškove rata u Jemenu koji je Saudijsku Arabiju doveo do ruba bankrota. Naime, princ Mohammed bin Salman u zamjenu za njihovu slobodu od prinčeva je tražio po nekoliko desetaka milijardi dolara i na taj način pokušao spasiti Saudijsku Arabiju od bankrota.
Vojna intervencija Saudijske Arabije došla je zbog sve veće dominacije Irana nad Jemenom koji je strateški važna država jer leži na uskom tjesnacu Bab-el-Mandebu između Crvenog mora i Adenskog zaljeva kojim prolazi velik dio isporuka nafte.
Unatoč ujedinjenju zemlje u svibnju 1990., duboka podijeljenost negdašnjeg Sjevernog i Južnog Jemena ostala je nepremostiva. Stanovnici sjevera zemlje uvijek su se osjećali zakinutima i podržavali su pokret koji se zalagao za secesiju. Na sjeveru zemlje žive šijiti, kojima pripadaju i Huti, a na jugu žive suniti, što je dovelo i do vjerskih konflikata. Različita plemena iz sasvim različitih motiva podržavaju jednu ili drugu stranu.
Podijeljeni Jemen preslika je podijeljenosti muslimana u regiji na šijite i sunite. U sukob između Huta i jemenske vlade uključena je i regija podijeljena između šijitskog Irana i sunitske Saudijske Arabije koja ima dugu granicu s Jemenom.
Jedna od najsiromašnijih i najnasilnijih država na Bliskom istoku – Jemen – ima i stratešku važnost, ne samo za regionalne već i za svjetske sile. Velike sile su, kao i uvijek, podijeljena mišljenja oko vojne intervencije Saudijske Arabije u Jemenu. Dok zapadne zemlje i SAD podržavaju takvu odluku, Rusija i Iran žestoko joj se protive.
Jemen, jedna od najstarijih kolijevki civilizacije na Bliskom istoku, zbog visokih planina bila je jedna od najplodnijih zemalja na Arapskom poluotoku u vrijeme kada su kiše padale češće. Iako je danas, zbog pada prirodnih resursa, uključujući i naftu, Jemen postao jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta, to nije umanjilo stratešku važnost zemlje na vrhu jugozapadne Arabije.
Nalazi se uz glavni morski put koji vodi od Europe do Azije, u blizini najprometnije linije pomorskog transporta. Milijuni barela nafte prođu svakodnevno u oba smjera prema Sredozemlju kroz Sueski kanal i iz rafinerija nafte u Saudijskoj Arabiji prema tržištu Azije.
Jemenska luka Aden bila je jedna od najprometnijih na svijetu u 20. stoljeću. Strateški važan Jemen, podijeljen između šijita i sunita, sve više tone u građanski rat s ozbiljnim posljedicama za sigurnost cijele regije.
Vojna intervencija Saudijske Arabije došla je zbog sve veće dominacije Irana nad Jemenom koji je strateški važna država jer leži na uskom tjesnacu Bab-el-Mandebu između Crvenog mora i Adenskog zaljeva kojim prolazi velik dio isporuka nafte.
Kroz to područje prolazi više od četriri milijuna barela nafte tjedno. Saudijska Arabija strahovala je da bi Huti, zavladaju li Jemenom, mogli ugroziti taj slobodan prolaz. Glavna borba u Jemenu vodi se između snaga odanih predsjedniku Abd-Rabu Mansuru Hadiju i šijitskih pobunjenika Huta koji su ga u veljači prisilili da pobjegne iz prijestolnice Sane i spas potraži u sunitskom kraljevstvu – Saudijskoj Arabiji.
Razlaz saveznika
Da stvar bude još gora, podijelila se i jemenska vojska koja je bila faktor stabilnosti u toj zemlji pa jedan dio podržava predsjednika Hadija, a drugi Hute. Uz Hadija je stao pretežno sunitski jug Jemena, lokalna plemena i milicija zvana Odbori narodnog otpora, a Hute podržavaju pripadnici šijitskog islama sa sjevera.
Dodatno stanje komplicira i Al-Qai’da na Arapskom poluotoku koju SAD i Zapad smatraju najopasnijim ogrankom koja u Jemenu ima najbolje uvježbane i tehnički najopremljenije borce. Osim toga, potkraj 2014. pojavio se jemenski ogranak džihadističke skupine Islamske države koji je svojim smrtonosnim napadima zasjenio Al-Qai’du.
U Jemenu se situacija dodatno zakomplicirala nakon što su se razišli dojučerašnji saveznici – pokret Huta i snage bivšeg predsjednika Jemena Alija Abdullaha Saleha. Zbog izdaje, borci Huta ubili su bivšeg predsjednika Alija Abdullaha Saleha u Sani čiji su borci krenuli protiv Huta. Borba se proširila u svim gradovima Jemena gdje se bore svi protiv svih i nitko ne zna tko je zapravo na čijoj strani, što dodatno otežava humanitarnim organizacijama da dostave hranu i lijekove izgladnjelom i napaćenom jemenskom narodu.
Pokret Huta, zbog kojih je Saudijska Arabija pokrenula vojnu akciju, sebe naziva Ansar Allah (Božji sljedbenici). Ta militantna grupa šijitske sekte zejdita potječe iz planinskih predjela u pograničnom području sa Saudijskom Arabijom. U planinama bivšeg Sjevernog Jemena s vremenom se oformio jedan oblik teokratske vlasti gdje su na čelu bili lokalni imami, najčešće iz muslimanske sekte zejdita.
Taj oblik vladavine zadržao se do 20. stoljeća, točnije do revolucije 1962. godine kada su se Huti počeli osjećati marginaliziranima. Nakon što je središnja vlada pokušala zejditsku vjersku praksu prilagoditi sunitskoj, formirao se otpor koji se 2004. godine razvio u oružani sukob. U tom konfliktu je do 2010. godine poginulo više tisuća ljudi. Iako su Huti 2011. godine u znatnoj mjeri sudjelovali u prosvjedima koji su doveli do svrgavanja s vlasti predsjednika Saleha te im je obećano sudjelovanje u novoj vladi nacionalnog jedinstva, zbog utjecaja Saudijske Arabije Huti su bili izigrani a vlada nacionalnog jedinstva formirana je bez njih.
Nakon što je vlada usvojila prijedlog ustava kojim se predviđa podjela zemlje na šest federalnih regija pri čemu bi Huti živjeli u izoliranom području bez izlaza na more, pokret Huta odlučio je rušiti vlast te su pokrenuli veliku vojnu ofenzivu. U rujnu zauzeli su glavni grad, prisilili predsjednika Hadija i njegovu vladu da početkom godine podnesu ostavku nakon čega su formirali prijelaznu vladu. Uzrok je bio prijedlog ustava kojim se predviđa podjela zemlje na šest federalnih regija pri čemu bi Huti živjeli u izoliranom području bez izlaza na more. Cilj pokreta bio je da zauzme cijeli Jemen vjerujući da ga može kontrolirati.
Međutim, nakon zauzimanja glavnoga grada Sane, shvatili su da im na jugu neće biti lako i da nailaze na otpor Al-Qai’de, narodnih odbora i različitih plemena. Analitičari su uvjereni da će rat u Jemenu trajati još jako dugo s obzirom na to da je strategija novog američkog predsjednika Donalda Trumpa zaraditi što više novca od prodaje naoružanja. Zbog rata u Jemenu, prava mušterija mu je upravo Saudijska Arabija s kojom je već i sklopio ugovore o prodaji oružja vrijedne milijarde dolara. Međutim, nitko još nije svjestan da će destabilizacija Jemena omogućiti ISIL-u i Al-Qai’di da osvajaju teritorije gdje bi se i dalje radikalizirali i mobilizirali mnogi borci i istomišljenici, kojima je, nakon što su poraženi u Siriji i Iraku, plodno tlo postao Jemen. Njihovo osvajanje teritorija u Jemenu još će dodatno povećati već ionako veliku opasnost za europske zemlje od terorističkih napada.
U ostalom, čini mi se, po pravopisu i narječju, da si i sam azilant...