Potaknuta pismima nezadovoljnih Pravnim fakultetom u Zagrebu, i ja želim da mjerodavni poboljšaju uvjete studiranja. Na četvrtoj sam godini i, da sam znala što me čeka, nikad ne bih izabrala ovaj fakultet. Ne govorim o tome kako je pravo teško i kako treba puno učiti - na to sam bila spremna. Problem je potpuno uništavanje volje studenata. Istina je da se ne ide na predavanja, uglavnom zato što za sve studente nema mjesta, pa su onda besmislene "kazne" za nedolazak. Neki se profesori više i ne pojavljuju u vrijeme predavanja jer nema smisla govoriti praznoj dvorani.
Fakultet vidim samo kad prijavljujem ispit i kad izlazim na ispit. Znači, sjediti doma i učiti sve je što je potrebno za diplomu Pravnog fakulteta. A što se dogodilo sa studiranjem u pravom smislu riječi?
Jedina obveza redovitih studenata su seminari - više ili manje korisni, te poneka vježba. Izvanredni studenti moraju doći samo na ispit. Imala sam sreću da sam išla na seminar iz građanskog procesnog prava pa sam čak vidjela sudnicu i nekoliko rasprava, te na seminar iz kaznenog procesnog prava kad nas je prof. Ivo Josipović odveo u zatvore u Požegi i Remetincu. I to je sve od mojih susreta s realnošću i praksom. Zar smo mi onda sposobni nešto stvarno i raditi nakon diplome?
Nema olakšanog polaganja ispita koji su građom uistinu jako opsežni. Ne može se, kao na drugim fakultetima, polagati ispit u nekoliko dijelova. A za građansko pravo to bi bilo korisno jer je ovo što se uči vrlo je velik izazov za pamćenje i razumijevanje.
Literatura? Knjige su strašno skupe, rijetko koji student si ih može priuštiti. Imala sam osobno iskustvo kad profesor nije želio dati potpis na kraju semestra ako mu nisi pokazao knjigu u koju se on onda potpisao, kako je ne bismo mogli posuditi nekom drugom.
Prijavnice stoje pet kuna, a ne razlikuju se puno od onih na drugim fakultetima gdje stoje 0,50 ili 1 kunu. Osim ako nisu od nekog posebno skupog papira?!
I na kraju, vodič kroz studij ili Vademecum studiorum iuris. Svake godine moram ga kupiti jer se upisni list ne može kupiti zasebno - onda bi stajao 1 kunu, a ovako cijeli komplet stoji 100 kuna. I svake godine isto. Korisni telefoni, popisi nastavnika i katedri, literatura i rokovi, tlocrti, izvaci iz statuta i slične gluposti koje se mogu pročitati i na internetu i na samom fakultetu.
Zašto moram svake godine izdvojiti i 3000 kuna za školarinu i 200 kuna za upisne troškove, pa onda još i 100 kuna za malu nepotrebnu knjižicu kojih doma već imam cijelu zbirku? Ah, zaboravila sam, uz nju dobijem i 10 potvrda koje mi ne trebaju jer sam sada izvanredni student.
Sve u svemu, jedva čekam da završim fakultet i da ove stvari zaboravim. No tko zna, možda jednoga dana bude bolje, ako ne mojoj generaciji, onda onima koje dolaze jer Hrvatska ovo ne zaslužuje.
Studentica, Zagreb
